-
vocaliser [-ze] verbe transitif spremeniti v samoglasnik; vaditi se v petju po samoglasnikih
-
vocalization [voukəlaizéišən] samostalnik
vokaliziranje, vokalizacija, izgovarjanje samoglasnikov; zveneč izgovor; vaja v petju po samoglasnikih, brez teksta; sprememba (prehod) soglasnika v samoglasnik; uporaba samoglasniških znakov v pisavi jezikov, kjer se samoglasniki navadno ne pišejo (npr. v arabščini, hebrejščini)
-
vȍljak -ljka -o prijeten, po volji: -a toplina
-
voltige [vɔltiž] féminin vaje na telovadnem trapezu; jahalna vaja v skokih na konja; (zračna) akrobacija; hoja po vrvi; vrv za akrobacije
-
voluntary2 [vɔ́ləntəri] samostalnik
prostovoljno delo; (pri tekmovanju) vaja po svobodni izbiri tekmovalca
glasba preludij ali fantazija na orglah
-
vorschicken poslati naprej; figurativ poslati po kostanj v žerjavico
-
vorschriftsgemäß, vorschriftsmäßig po predpisih, v skladu s predpisi
-
votáriti vòtārīm
1. vleči za nos: što mu ne kaže istinu otvoreno no ga obećanjima votari
2. tavati po svetu: votari kao da nema kuće
3. životariti: ne živi nego votari
-
voyage1 [vɔ́iidž] samostalnik
(dolgo) potovanje (zlasti po morju, reki); krožno potovanje (z ladjo); potovanje po kopnem; potopis
broken voyage prekinjeno potovanje ali vožnja
homeward voyage potovanje domov
voyage out (and home) potovanje tja (in nazaj)
voyage in (out) potovanje z ladjo v domovino (iz domovine)
voyage outward odhodno potovanje
to go on a voyage, to make a voyage iti, narediti potovanje
to send s.o. on a voyage poslati koga na potovanje
-
voyage2 [vɔ́iidž] neprehodni glagol
potovati (po morju); iti na potovanje
prehodni glagol
poetično potovati po, prepotovati; prepluti
-
voyageable [vɔ́iidžəbl] pridevnik
po katerem se da pluti (voziti); ploven
-
vózati vôzām
I.
1. voziti: vozati gospodu na komisije; vozati auto, kola
2. ekspr. ravnati s kom po mili volji: on je mek čovjek, pa ga vozaju i obrću kako hoće
II. vozati se voziti se
-
vratolòmiti -īm
I.
1. brezglavo hoditi
2. drveti v pogubo
II. vratolomiti se
1. hoditi po kraju, kjer ni poti
2. ekspr. mučiti se
-
vȑgnuti -nēm
I.
1. vreči: vrgnuti koga na tla, zločinca u tamnicu
2. nadeti: vrgnuti luđačku, luđačku košulju na koga nadeti komu; vrgnuti sindžir na lava
3. mahniti, zamahniti: dželat vrže, odsiječe mu glavu
4. odriniti: vrgnuti nešto na stranu
II. vrgnuti se
1. vreči se po kom: on se vrgao na oca
2. oditi med: vrgnuti se u hajduke
-
vrlúdati vr̀lūdām
1. bloditi, kolovratiti: vrludam tijesnim ulicama grada
2. opotekati se: nisam ni išao kako treba već sam vrludao
3. potikati se po svetu: kao prosjak vrluda po svijetu
4. viti se: preko brda vrludao je uzan put
-
vŕstoma pril. red po red, u redovima: vrstoma so prihajali
-
vr̀šljati -ām
1. motati se, motoviliti se: moj muž već nešto vršlja po kući
2. delati po svoji glavi: je li to politika kad svaki vršlja kako hoće
3. nasilno se vesti, biti nasilen: u ovim selima vršljali su četnici; vršljati trnje nad nečijom glavom, nad nekim samovoljno in objestno ravnati s kom
-
vȑtkati -ām ekspr. po malem vrteti: vrtkati vreteno
-
vrtùkati -ām (se) po malem (se) vrteti, mahati: da ima rep, sve bi s njime od dragosti vrtukao
-
v. R. w. (= von Rechts wegen) po zakonu