Franja

discreditare

A) v. tr. (pres. discredito) knjižno spraviti koga na slab glas, vzeti komu dober glas, ugled; diskreditirati

B) ➞ discreditarsi v. rifl. (pres. mi discredito) izgubiti zaupanje, priti ob dober glas; kompromitirati se

discurrir premisliti; izmisliti, priti na; domnevati; predlagati; sem in tja teči, potovati; teči, preteči; govoriti, pogovarjati se, pretresati

no está mal discurrido ni nespametno
discurrir un medio (iz)najti sredstvo

disputō -āre -āvī -ātum „(pre)ceniti“, od tod

I. z računanjem na čisto priti: disputatast ratio cum argentario Pl. račun z bankirjem je poravnan.

— II. pren.

1. z vseh strani razmotriti, preudariti (preudarjati), dodobra premisliti, natančno pretehtati: in meo corde eam rem volutavi et diu disputavi Pl.; z ACI: cum animo disputans haec statui Romano prodesse Amm.

2. razložiti (razlagati), predavati, govoriti, preisk(ov)ati, razisk(ov)ati: rem examussim Pl., causa disputata est hesterno die copiosissime a Q. Hortensio Ci., de singulis sententiis breviter disputare Ci., quid ego de hoc plura disputem? Ci.; z odvisnim vprašanjem: de capite civis — non disputo cuiusmodi civis Ci., quam sapienter (omnia repudiaverim), non disputo Ci.; z ACI: disputant horam nullam vacuam voluptate esse debere Ci., palam disputare minime esse mirandum Ci.; occ. znanstveno (poseb. filozofsko) pogovarjati se, prepirati se, (v dialogu) pretresati, raziskovati, razpravljati, govoriti: disputare de aliqua re Ci., libenter haec (o tem) coram cum Q. Catulo disputarem Ci., disputare pro omnibus et contra omnia Ci., contra propositum (predmet) Ci., neque ego ullam in partem disputo Ci. in (jaz) ne govorim v prid nobeni stranki, disputare contra (proti) Ci. = disputare in contrarium T., disputare in utramque partem ali de omni re in contrarias partes Ci. za in proti govoriti, disputare de sideribus C., cum de re publica (o politiki) disputaretur N., disputare circa hoc Q.; z odvisnim vprašanjem: ego enim quid desiderem, non quid viderim disputo Ci. tu ne gre za to, kaj … — Od tod subst. pt. pf. disputāta -ōrum, n razprave: disputata nobilium philosophorum Ap.

dither¹ [díðə] neprehodni glagol
sleng tresti se, drgetati, trepetati; jeziti se; priti v zadrego

to dither about biti neodločen, cincati

dočèpati -ām
I. pograbiti, popasti: on dočepa štap; dočepati koga za kosu
II. dočepati se dokopati se, s težavo priti do: dočepati se novaca, puta, vrha brežuljka

dòdijati -ām
I.
1. zamrzeti, presesti, naveličati se: ovakav postupak čovjeku s vremenom dodija; dodijao mu je život; odavno mi je već dodijao ovaj čovjek
2. škoditi, priti do živega: puške Marku ne mogahu lako dodijati jer je na njemu oklop od gvožda
II. dodijati se presesti: narodu se već dodijalo uludo ginuti

dògnati -ām, dognámo, dògnajū, vel. dògnāj, aor. dògnah dȍgnā
I. prignati: dognati vola na sajam; kazuj, brate, kakva te nevolja dognala amo
II. dognati se s težavo priti: pobjegosmo od grada do grada, dognasmo se do gospodstva tvoga

dogrèpsti -bēm
1. dopraskati
2. skrivaj, težko priti, pritihotapiti se: jedva živi dogrebosmo

dogústiti dògūstī priti v škripce, v težek položaj: sad mu je dogustilo trda mu prede

dòhakati -ām (t. hak, ar.) priti do živega: svakome zlu može se dohakati

dokobèljati se -ām se s težavo priti, dokotehati se

doleō -ēre, doluī, dolitūrus (prim. dolāre, dōlium, dēlīt)

1.
a) (o udih) boleti, boleč biti: Pl., Ca., Aus., nihil dolet nisi pes; possunt oculi, potest caput, latera, pulmones, possunt omnia Ci., pes cum dolet aegri Lucr., circa dentem, qui doleat Plin., si (caput) a sole doleat Plin., tudi: vulnus mihi dolet Mart.
b) (o osebah) bolečino (-e) trpeti, bolečino (-e) (ob)čutiti: nequeo caput tollere, ita dolui itaque nunc doleo Pl.; brezos. (z dat.) = koga boli: mihi dolet, cum ego vapulo Pl., si stimulos pugnis caedis, manibus plus dolet Pl.; osebno z acc. α) dolere aliquid bolečino v (na) čem (ob)čutiti (sl.: koga kaj boli): graviter oculos dolui Fr., doluisse te inguina cognosco Fr., caput, ventrem meum doleo Vulg. β) dolere aliquem bolečino povzročiti (povzročati) komu, do živega priti (iti) komu: frigida Eoo me dolet aura gelu Pr.

2. duševno
a) (o osebah) bolečine (-o) (ob)čutiti ali trpeti, tudi samo trpeti, vznemirjati se, mučiti se, žalostiti se, žalovati nad kom, nad čim, po kom, po čem, obžalovati kaj, žal biti komu koga, česa; abs.: difficile est tacere, cum doleas Ci., numquam dolituri V. neobčutljivi, delenire dolentem H. žalostnega; z abl.: et laetari bonis rebus et dolere contrariis Ci., d. delicto Ci. obžalovati prekršek, kesati se ga, doleo tantā calamitate miseriāque sociorum Ci., nostro doluisti saepe dolore (našo otožnost) V., laeso doluere Metello H., quamquam parum iniuriis civitatis suae doluerit L., d. successu O., morte Plin. iun.; s praep.: doleo ab animo, ab oculis, ab aegritudine Pl., d. de Hortensio Ci., rapto de fratre H., de pellice vera O., d. ex me Ci. ep., d. ex (zaradi) commutatione rerum C., pro gloria imperi S., pro aliquo Sen. ph., Lact., id, propter quod dolet Ci., d. in tam gravi vulnere Ci., in amore Pr., in propria orbitate Eutr.; z inf.: Cl., vinci dolens Hercules H.; z ACI: Lucr., nos dolet vivere Ci., dolui pacem repudiari C., dolebam rem publicam esse perituram Ci., suos ab se liberos abstractos obsidum nomine dolebant C.; s kavzalnim stavkom: doluisse se, quod populi Romani beneficium sibi … ab inimicis extorqueretur C., doleo, quia doles Lucceius in Ci. ep., a quoquam quod sit servata, dolebis O.; s kondicionalnim stavkom: doliturus, si (haec) placeant spe deterius nostrā H.; z notranjim obj. (acc. neutr. pron.): ut illud dolerem civitatem oppressam fuisse Ci., si id dolemus, quod (da) … Ci., id doleo, quod … Cat.; trans.: O., Dionis mortem d. Ci., quia meum casum luctumque doluerunt Ci., quasi dolens eius casum S., tuam vicem doleo Ci., L. iz srca te mi je žal, se vicem eorum dolere quod … Suet. da jim izreka svoje sožalje, quod ceteri dolere solent, ego laetor S., hoc factum d. Lamp. jeziti se nad … ; z dvojnim sklonom (acc. in abl.): at pia nil aliud quam me dolet exsule coniunx O.; redko pass.: laetandum magis quam dolendum puto casum tuum S., poena dolenda venit O.
b) o pooseb. α) bolečino (ob)čutiti, trpeti, žalostiti se: iniecta monstris Terra dolet suis H. Zemlja trpi, da leži na … , constitit ad ramos mitis Lucina dolentes O. β) boleti koga, žal biti komu česa; z dat.: animus mihi dolet Pl., id mihi vehementer dolet Ter., dolet dictum alicui Ter., dolet huic illud, quia … Ci., meus casus tibi dolet Aurel. ap. Fr.; kot subst. pt. pr.: dictitare … alia praeterea … illis dolentia S. boleče besede; brezos.: mihi dolebit, si … Pl., cui placet, obliviscitur, cui dolet, meminit Ci., dolet mihi, quod tu nunc stomacharis Brutus in Ci. ep. žal mi je, da … — Od tod adj. pt. pr. dolēns -entis bolesten, žalosten: nil vidisse dolentius O.; adv. dolenter bolestno, z žalostnim srcem, otožno, s prisrčnim sočutjem: dolenter causam agere, d. hoc dicere Ci., d. dici (opisovan biti) Ci., d. ferre (z ACI) Val. Max. ali haec ferre Plin. iun., necessario deplorandum Ci.

dopr̀titi -īm priti gazeč po snegu, skozi sneg

dòraniti -īm zgodaj priti: veoma si doranro

dotèći dotèčēm
1. priteči: voda je dotekla do brane
2. priteči, naglo priti: uto doteče momak i reče
3. zadostovati: to će doteći za nedjelju dana
4. miniti: vrijeme je doteklo
5. še zaslužiti, pridobiti: kad nam je bog ovako dao, a ovaj domaćin dotekao

dotetùrati -ām (se) priopotekati se, opotekaje se priti, prikolovratiti: jedva jedvice ustane i dotetura do loze; sva trojica doteturaše se nekako do tramvaja

dòtraljati -ām priti razcapan

drankommen^* priti na vrsto

draufkommen^* spregledati (kaj, koga), priti na sled

durchkommen^* priti skozi, Wasser, Sonne: prodirati, prodreti, durch eine Menge, durchs Leben: prebijati se, prebiti se; Knospen: odpirati se