Franja

Zadetki iskanja

  • opárničiti se -īm se začeti pravdo s kom: oparničiti se s kim
  • orior -īrī, ortus sum, toda oritūrus (iz *r̥-i̯ōr; indoev. kor *er- vzbujati, premikati; prim. skr. r̥ṇóti, r̥ṇváti (on) se dviga, se premika, gr. ὄρ-νυ-μι vzbujam, premikam, gibljem, ὄρ-ωρ-α razburjen sem, ὀρούω planem, ἔρνος mladika, veja, umbr. ortom (= ortum), urtas (= ortae, surgentes), urtes (= surgentibus), got. rinnan, rann, stvnem. rinnan = nem. rinnen, rennen)

    1. dvigniti (dvig(ov)ati) se, vzdigniti (vzdigovati) se, vsta(ja)ti, nasta(ja)ti: consul oriens de nocte silentio L., ortus est longe saevior Catulus S. fr.; metaf.: oritur tempestas N., oriens ventus N., incendium ortum L., oritur clamor C., bellum Ci., caedes V., seditio Cu., rumor ortus Ci.

    2. vziti (vzhajati), (po)kazati se, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se: V., Col. idr., stella oriturque caditque O., lux oritur H. dan se zaznava, svita (dani) se, lux oriens Cat., dies oriens Tib., ortā luce C. ob jutru, zjutraj, solem atque lunam … semper occĭdere atque oriri … Lact., ab orto (vzhajajočega) sole Cu., ab orto usque ad occidentem solem L.; od tod oriens sol vzhod: ad orientem solem spectare C. proti vzhodu; pa tudi Jutrovo, Vzhod, Orient: Ci.; pren.: oritur monstrum V. se prikaže.

    3. iziti (izhajati), pri(haja)ti, izvirati, nasta(ja)ti: Pl., Ter., Pac. ap. Ci., Plin., Plin. iun., Lucr. idr., unde haec flamma oritur? Enn. ap. Ci., Rhenus oritur ex Lepontiis C., Maeander ex arce summa ortus L., Tigris oritur in montibus Uxiorum Cu., amnes Caucaseo monte orti Cu., ex eo medio quasi collis oriebatur S. je vzkipeval, se je dvigal; pren.: aestūs oriuntur Cu. nastopa(jo), a naturā amicitia orta Ci., officia, quae oriuntur a suo cuiusque genere virtutis Ci.

    4. (po)roditi se, iziti (izhajati), rodu kakega biti: Q., Vell., in quo (sc. solo) ortus es Ci., stirpe regiā ortus Cu., eā familiā ortus S., ortus ex eā familiā L., ex concubinā ortus S., Belgas esse ortos ab Germanis C., equestri loco ortus Ci., ex eodem loco ortus Ter., pueri orientes Ci. ki se rodijo (rojevajo), homo a se ortus Ci. = homo novus človek brez slavnih pradedov, ki je prvi izmed svoje rodovine dosegel kurulsko čast (ki je postal plemenit po svoji zaslugi), novinec v kurulski časti.

    5. rasti, zrasti: oriens una Ci., pinus V., olea vitisque T.

    6. priče(nja)ti se, zače(nja)ti se: Vell. idr., ab his sermo oritur Ci., nox oritur O., Belgae a Galliae finibus oriuntur C., initium turbandi omnia a feminā ortum est L. Od tod

    I. pt. pr. oriēns -entis, m (sc. sol) vzhajajoče sonce, vzhod, in sicer

    1. sončni bog, Sonce, Sol: Stat., me saevus equis Oriens adflavit anhelis V., hinc Oriens cum se demiserit undis O.

    2. meton.
    a) jutro, vzhod (naspr. occidēns večer, zahod): simulacrum ad orientem convertere Ci., in orientem versum esse L., ad orientem vergere Cu. ali spectare Vitr., qui has nobiscum terras ab oriente ad occidentem colunt Ci., oriens aestivus Plin. poletna vzhodna stran (poletna stran sončnega vzhoda), oriens hibernus ali brumalis Col. zimska vzhodna stran (zimska stran sončnega vzhoda), oriens vernus vel solstitialis Gell.
    b) Vzhod, Jutrovo, Orient: Plin. iun., ad orientis partes in exilium ibit Ci., orientis incolae (naspr. ad occasum habitantes) Plin., universum orientem in potestatem redigere Iust., spoliis orientis onustus V.

    II. pt. fut. pass. oriundus (nikdar oriendus!) 3 izhajajoč, izvirajoč, po rodu od kod, rodu (gen.): Pl. idr., nati Carthagine, sed oriundi ab Syracusis exule avo L., Argis, a Troiā, ab Lavinio, ab Albanorum stirpe L., ex Achaiā, ex Etruscis L., liberis parentibus Col.; metaf.: Albā oriundum sacerdotium L.
  • osézati òsēžēm
    1. otipati
    2. začeti upadati
  • otráviti òtrāvīm
    I. začeti krmiti s travo: otraviti tele
    II. otraviti se
    1. obrasti (se) s travo: otravljene površine izmedu šuma
    2. moja se pšenica jako otravila pšenica je polna trave, plevela
  • partir* [partir] verbe intransitif odpotovati, kreniti na pot; oditi; odleteti, odpeljati se; startati; figuré izginiti (madež); izpuhteti; figuré sprožiti se (orožje); izhajati, prihajati od; začeti se

    à partir d'aujourd'hui od danes naprej
    à partir d'ici od tod naprej
    partir pour Paris odpotovati v Pariz
    partir en voiture odpeljati se, odpotovati, oditi z avtom
    partir en vacances iti na počitnice
    être prêt à partir biti pripravljen za odhod
    partir en voyage iti na potovanje
    faire partir une allumette vžgati vžigalico
    faire partir un cerf volant spustiti v zrak (papirnatega) zmaja
    faire partir le coup sprožiti strel
    faire partir le moteur pognati motor
    partir d'un éclat de rire bruhniti, planiti v smeh
    le mot est parti beseda je padla, je bila izrečena
    il est parti de rien (figuré) začel je z nič, s skromnimi sredstvi
    les vacances partent du 1er juillet počitnice se začno s 1. julijem
    un bouton de ma veste est parti en gumb na suknjiču mi je odletel, se mi je odtrgal
    la tache est partie à la lessive madež je izginil pri pranju
    avoir maille à partir avec quelqu'un imeti spor, obračun s kom
  • pasar

    1. prepeljati, prenesti, prehoditi, preiti, iti čez; podati, naprej dati, predložiti, vložiti; prekositi; odpustiti; vtihotapiti; (bežno) prebrati; napraviti, izdelati (izpit, tečaj); precediti; prebiti (čas), preživeti; prenašati, izdržati

    pasar aviso, pasar nota (a) obvestiti, sporočiti komu
    pasar la mano (por la cabeza) pogladiti (po glavi)
    pasar los ojos (por) bežno pregledati, preleteti
    pasar una orden dati naročilo, naročiti
    pasar el peine počesati
    pasó el río šel je čez reko
    pasar plaza de veljati za
    pasar un recado (a) sporočiti kaj
    pasar revista (voj) opraviti pregled (mimohod) čet
    pasar el tiempo preživeti čas
    ¡a pasarlo bien!; ¡que lo pase V. bien! zdravi bodite! pozdravljeni!
    ¿cómo lo pasa V.? kako Vam gre?
    dejar pasar faltas spregledati napake
    no le puedo pasar ne morem ga prenašati
    pasar a cuchillo (voj) posekati, posabljati
    pasar de largo iti mimo, ne da bi se zaustavili
    pasar en blanco izpustiti, ne omeniti
    pasar en silencio molče preiti
    pasar por alto preiti, izpustiti, pozabiti, iti preko česa
    pasar por cedazo (ali tamiz) precediti, presejati, prerešetati
    pasar por encima (fig) preskočiti, preiti kaj

    2. iti (mimo, skoz, čez, naprej); mimo se peljati; miniti; na misel priti; napredovati; preiti, naprej priti; veljati (por za); izdržati, znosen biti; oveneti, obledeti (barve); iz mode priti; začeti gniti (sadje)

    pasar adelante naprej iti, nadaljevati
    pasar corriendo teči mimo
    pasar y repasar iti sem in tja
    puede pasar gre, ni slabo
    al pasar ella ko je šla mimo
    hacer pasar spustiti skozi, pretihotapiti
    ¿cuándo pasa el tren? kdaj pelje vlak?
    ¡pase! no, prav! zaradi mene!
    que pase lahko pride noter
    ¡pase Vd.! vstopite (naprej), prosim!
    ¿ha pasado? je izdelal (o učencu)?
    ir pasando prebijati se s težavo, životariti
    ¡eso no pasa! to ne velja!
    pasar a la clase superior napredovati v višji razred
    pasar a la historia slaven postati
    pasar a mejor vida umreti
    pasó a oficial napredoval je v častnika
    pasar (= llegar) a ser postati
    pasó a la cárcel zaprli so ga (v ječo)
    pasar de los veinte biti nad 20 let (star)
    los gastos pasan de... stroški znašajo nad ...
    no pasa de ser... nič drugega ni kot ...
    pasar de largo naprej iti
    pasar por iti preko (skozi); prenašati (trpeti) kaj; veljati za; prepotovati
    por eso non paso tega ne trpim
    mañana pasaré por su casa jutri se oglasim pri Vas
    no le pasa por el pensamiento to mu ne pride na um, na to niti ne misli

    3. zgoditi se, dogoditi se

    ¿que pasa? kaj se dogaja? kaj pa je?
    no le ha pasado nada nič se mu ni zgodilo

    4.

    pasarse dogoditi se; miniti; prezrel biti, preveč se skuhati; oveneti; puščati (lonec); zaskočiti se; iz mode priti; preiti, iti k; zadovoljiti se; predaleč iti, predaleč stvar gnati
    el arroz se pasa riž se razkuha
    ¡cómo (se) pasa el tiempo! kako hitro mine čas!
    pasarse al enemigo preiti k sovražniku
    pasarse de médico promovirati za doktorja medicine
    pasarse de listo premeten biti; napako napraviti
    se me ha pasado de la memoria ušlo mi je iz spomina
    pasarse sin pomagati si brez, lahko pogrešati
    pasarse la mano por los cabellos pogladiti si lase z roko
  • pick up

    1. prehodni glagol
    razkopati, odkopati (s krampom); vzdigniti, pobrati; vzeti v roke, poprijeti, na novo začeti, lotiti se česa; vzeti koga v avto, pobrati koga s ceste, priti po koga (z avtom)
    pogovorno mimogrede spoznati koga
    ameriško, sleng prijeti koga, aretirati; odkriti (sled); uloviti, najti, prisluškovati (radijski oddaji); zagledati, naleteti na, najti (npr. staro sliko); slučajno izvedeti, slišati ali zagledati, mimogrede se naučiti, pobrati (npr. par tujih besed); nazaj dobiti (moč, zdravje)
    ameriško pospešiti
    ameriško, pogovorno vzeti (račun) nase in plačati

    2. neprehodni glagol
    ekonomija postaviti se zopet na noge, opomoči si; popraviti se; seznaniti se, spoprijateljiti se (with)
    povečati brzino
    figurativno priti k moči

    to pick up a few dollars zaslužiti par dolarjev s priložnostnim delom
    to pick up courage ojunačiti se
    to pick o.s. up; ali to pick up one's crumbs okrevati, opomoči si
    to pick up for a song dobiti skoraj zastonj
    to pick up straws zaman se truditi
    to pick up flesh rediti se
  • play2 [pléi]

    1. neprehodni glagol
    igrati (for za)
    šaliti se, zabavati se, igračkati se; začeti igrati (karte), napraviti potezo, biti na potezi (šah); poigravati se (barve, valovi, žarki itd.); streljati (top), brizgati (vodomet), sijati
    tehnično imeti prostor za gibanje, imeti toleranco, premikati se (bat), biti v pogonu; biti primeren za igro (igrišče)

    2. prehodni glagol
    gledališče igrati, uprizoriti
    šport nastopiti, igrati proti, sprejeti igralca v moštvo; uperiti (žaromet, luč, vodni curek) na koga; ustreliti (iz topa)
    tehnično spraviti v pogon, upravljati (stroj), obvladati

    to play along with sodelovati, v en rog trobiti s kom
    to play it cagey biti previden, omahovati
    figurativno to play both ends against the middle previdno, rafinirano ravnati
    to play ball with s.o. pošteno postopati s kom
    to play booty prevarati
    figurativno to play one's cards well (badly) (ne)spretno manevrirati
    to play s.o. dirt izigrati koga
    to play the devil (ali deuce) with prekrižati komu račune
    to play by ear igrati po posluhu
    to play fair (foul) pošteno (nepošteno) ravnati
    to play s.o. false izdati koga
    to play the fool zganjati neumnosti
    to play a fish utruditi ribo na trnku
    to play fast and loose with zlorabljati koga
    to play the game držati se pravil, pošteno ravnati
    to play to the gallery šopiriti se pred javnostjo
    to play guns on obstreljevati
    to play into s.o.'s hands koristiti drugemu, pomagati komu
    to play one's hand for all it is worth izrabiti vsako priliko, uveljaviti vse svoje zmožnosti
    to play the knave varati
    to play a good knife and fork jesti z apetitom
    to play the horses staviti na konjskih dirkah
    to play for love igrati za zabavo ne za denar
    sleng to play it (low) on izigrati koga, zlorabiti
    to play a joke (ali prank, trick) on potegniti koga za nos
    to play the races staviti na konjskih dirkah
    to play a part igrati vlogo, pretvarjati se
    to play possum hliniti spanje
    to play upon the square pošteno ravnati
    to play safe previdno ravnati, ne tvegati
    to play second fiddle imeti podrejen položaj
    to play a good stick dobro sabljati
    to play for time zavlačevati, poskušati pridobiti na času
    to play truant (ali hooky) neopravičeno izostati od pouka
    to play s.o. a mean trick prevarati koga
    to play tricks with nagajati
    to play (up)on igrati na, figurativno izrabljati koga
    to play (up)on words zbijati šale, igrati se z besedami
    to play with igrati se s, z; lahkomiselno ravnati s
  • pòdignuti -nēm
    I.
    1. vzdigniti, dvigniti: podignuti ruku uvis; podignuti ruku na koga, svoj glas na odbranu čega, protiv čega; podignuti prašinu; podignuti glavu; podignuti koga na noge
    2. spuntati, zrevolucionirati: podignuti narod protiv okupatora; podignuti bunu začeti upor
    3. postaviti: spomenik, kuću, školu
    4. zrediti, vzgojiti: podignuti djecu
    5. vzgojiti: podignuti svoj narod
    6. podignuti broj na kvadrat, na kub kvadrirati, kubirati
    II. podignuti se
    1. vzdigniti se, dvigniti se: podignuti se sa stolice; podignuti se na koga, protiv koga; podignuti se na noge vstati
    2. začeti se: podigla se oluja; podigao se vjetar
    3. odpraviti se na pot: podignuti se na put
    4. ekspr. podigla se kuka i motika vzdignilo se je, kar leze in kar gre
  • pòdsjednuti -nēm (ijek.), pòdsednuti -nēm (ek.) začeti oblegati: Turci podsjednuše Siget
  • pòdsjesti -dnēm (ijek.), pòdsesti -dnēm (ek.)
    1. začeti oblegati: podsjesti neprijateljski grad
    2. trdo prijeti, trdo priviti koga: podsjesti koga; podsjeo me kao rdav komšija
  • pòkapati -pljēm (-pām)
    1. pokapati: pokapati lijek u oči; pokapati lice suzama
    2. pokapljati, začeti kapljati: koliko se starec naljutio, iz očiju mu krvca pokapala; voda je pokapala iz drveta
  • pokarabásiti -ràbāsīm, pokarabúsiti -ràbūsīim spreti se, začeti prepir: pokarabasiti s kim; on je tamo pokarabasio, pokarabusio
  • pomíljeti -līm (ijek.), pomíleti -līm (ek.) pomrgoleti, začeti mrgoleti, začeti mrgoleti, začeti lesti
  • pònijeti ponèsēm, pònijeh pȍnije, pȍnio pȍnijela, pȍnijet in ponèsen -èna (ijek.), pònēti ponèsēm, pònēh pȍnē, pȍneo pȍnela, pȍnēt in ponèsen -èna (ek.)
    I.
    1. ponesti: ponijeti što sobom u grob; nemojte me ovdje ostavljati, ponesite me pravo kući; čovjek ponese kišobran kad je oblačno; idimo kuda nas ponesu noge
    2. odnesti: ponesi to odavde
    3. malo nesti, ponesti: ponio sam, pa stao i opet ponio
    4. zanositi: tko bi nju, koja je ponijela, umiriti mogao; ona oseti da je ponela
    5. nastaviti: ponijeti čašu
    6. obroditi: godina je dobro ponijela; vinogradi nisu ove godine ponijeli
    7. začeti nositi: već je od četrnaeste godine ponio naočare
    8. dobiti: od neprijatelja je ponio nekoliko rana
    9. prevzeti: omladina koja je imala da ponese veliku ideju socijalizma odlučno se zalagala za svoje ideale
    10. zanesti: neobično jako čuvstvo ponese i starca
    11. ponijeti glavu na pazar ponesti glavo na prodaj; davo ga ponio, poneo naj ga vrag odnese
    II. ponijeti se
    1. prevzeti se: o dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi
    2. sporeči se s kom: ponijeti se s kim
    3. iztegniti se: dječak se ponio za grozdom što je bio na vrtoglavom vršku
    4. ekspr. zavrteti se: uhvatili se parovi i ponijeli se po sobi
    5. obnesti se: u ovoj varošici naše jedinice su se dobro ponele
  • pòplivati -ām poplavati, začeti plavati: kažu da je u takome boju toliko ljudi poginulo da su po krvi poplivali konji i ljudi
  • pòtjerati -ām (ijek.), pòterati -ām (ek.)
    1. pognati: potjerati konja; drvo je potjeralo pupoljke; trava je potjerala
    2. začeti zasledovati koga: potjerati zločinca
  • prae-vērnat -āre, impers. (prae in vēr) (pre)zgodaj (predčasno) se zače(nja)ti (pomlad) (naspr. posthiemat): sed sive ante, quando praevernat, sive postea, quando hiemat post diem hunc Plin.
  • prae-vertō -ere -vertī -versum, stlat. prae-vortō -ere -vortī -vorsum (včasih dep.) (prae in vellere) naprej (navzpred) obrniti (obračati), od tod

    I. postaviti (postavljati) kaj pred (nad) kaj, da(ja)ti prednost čemu, prej se lotiti (lotevati) česa, prej vzeti (jemati) v roke kaj, prej zače(nja)ti (vršiti, opraviti (opravljati)) kaj, prej (po)skrbeti za kaj, v pass. tudi več veljati, prednost imeti pred kom, čim: Gell., Tert. idr., incidi in id tempus, quod iis rebus … praevertendum (prej obravnavati) est Ci., si vacas animo neque habes aliquid, quod huic sermoni praevertendum putes Ci., nec posse bello praeverti quidquam L., ut bellum praeverti sinerent L., aliud, quod magis instaret, sibi praevertendum esse dixit L., ne me uxorem praevertisse dicant prae re publicā Pl. da sem dal soprogi prednost pred državo.

    II.

    1. preiti (prehajati), preteči (pretekati), prehite(va)ti koga: Cat., Stat. idr., cursu pedum praevertere ventos V., equo ventos V., fugā praevertitur Hebrum V.

    2. metaf.
    a) prestreči (prestrezati, prestregati) kaj, v prestrego pri(haja)ti, uničiti (uničevati), izničiti (izničevati), preprečiti (preprečevati), ovreti (ovirati), spodnesti (spodnašati); z dat.: huic rei praevertendum existimavit, ne … C.; trans.: Sen. tr., Sil., Amm. idr., pulchre praevortar viros Pl., praevertunt me fata O., quorum usum opportunitas praevertit L., praevertere aliquid celeritate S. fr., tristia leto Lucan.; pesn.: abolere Sychaeum incipit et vivo temptat praevertere amore iam pridem resides animos V. izbrisati ji Siheja iz spomina in ji z novo ljubeznijo ugonobiti duševni mir; absol.: mors praeverterat Gell.
    b) prej (pred kom) vzeti (jemati): poculum Pl. Kot dep. med. prae-vertor -vertī (le v obl. izpeljanih iz prezentovega debla)

    1. prej se napotiti, prej odriniti, prej oditi (odhajati), prej se odpraviti (odpravljati) kam: in Thessaliam L., in Armenios T.

    2. metaf.
    a) prej svojo pozornost obrniti (obračati) kam, raje svojo pozornost usmeriti (usmerjati) na kaj, prej (raje) se posvetiti (posvečati) čemu: Col., Plin., Plin. iun., Q. idr., illud praevertamur, quod … H., ad id praevertar, quod rei sumus Ci., praeverti ad Satibarzanem opprimendum Cu., in illos praevertentur Ca. fr., ei rei primum praevorti volo Pl.; v tem pomenu tudi act.: si quando ad interna praeverterent, discordias consulum … memorabant T.
    b) posebej (pred vsem drugim, raje) se pečati (baviti, ukvarjati) s čim, raje opraviti (opravljati) kaj, raje delati (početi) kaj, raje (bolj) (po)skrbeti za kaj, (raje) se vda(ja)ti (preda(ja)ti) čemu; z dat. in acc.: rei mandatae praevorti decet Pl., hoc praevortar primum Pl., si quid dictum est per iocum, non aequum est id te serio praevortier (= praevorti) Pl. da sprejmeš (vzameš, jemlješ) za resnico, in rem quod sit, praevortaris Pl., cave pigritiae praevortier Pl. nikar se ne predaj lenobi.
  • prelude2 [prélju:d]

    1. prehodni glagol
    začeti z uvodno igro, uvesti, pripraviti
    glasba igrati preludij

    2. neprehodni glagol
    biti uvod (to za)
    glasba preludirati