praecipitō -āre -āvī -ātum (praeceps)
I. trans.
1. strmoglaviti (strmoglavljati), prekucniti (prekuceváti, prekucávati), (dol) zvrniti (zvračati), prevrniti (prevračati), (dol) zagnati (zaganjati), (dol) vreči (metati): tauros Cu., flumina Sen. ph. tvoriti slape, v slapu (slapovih) padati, aliquem in terram Cu. ob tla vreči, pilas in mare N., se in flumen C., se de muro O., se de turri L., se e Leucade Ci., equites ex equis L.; z abl. separationis: saxa muro C., senes pontibus O., currum scopulis O., se petris Cu.; pogosto med. praecipitari strmoglaviti (strmoglavljati) se, zagnati (zaganjati) se, pognati (poganjati) se, vreči (metati) se: cum alii super vallum praecipitarentur S., per (čez, preko) lubrica saxa praecipitati Cu.; pesn.: lux praecipitatur aquis (dat. = in aquas) O. sonce zahaja, sonce gre v zaton (prim. = Scorpios in aquas praecipitatur O.), nox praecipitata O. iztekajoča se, minevajoča, h koncu hiteča (idoča); redko praecipitare se =
a) strmoglaviti (vreči) se v prepad: consulem designatum tantis conterruit minis, ut is se praecipitaverit Suet.
b) = hitro iti dol, na vrat na nos teči dol, hitro se spustiti: hac te praecipitato Ter.; occ. preveč obrniti navzdol: vitem Ca.
2. metaf.
a) strmoglaviti (strmoglavljati), vreči (metati), pahniti (pehati), pogubiti (pogubljati), uničiti (uničevati): aliquem ex altissimo dignitatis gradu Ci., rem publicam L., aegrum Cels., bellatores Plin. onesrečiti (onesrečevati), spem festinando O., praecipitatus ex patrio regno S., avaritia semet ipsa praecipitavit S., furor iraque mentem praecipitant V. zanašata, praecipitate moras V. hitro odpravite vse zadržke, p. arborem in senectam Plin. pustiti, da drevo pred časom (predčasno) ostari (propade), se in exitium Cels., praecipitari (med.) in insidias L. zabresti, zaiti, pasti.
b) pospešiti (pospeševati), prehitro ukrepati pri čem, prenagliti se pri čem: vindemiam Col., obitum (zahod sozvezdja) Ci. poet., ne praecipitetur editio Q., consilia praecipitata L.; pesn. α) z inf. = priganjati, siliti: Stat., curae praecipitant dare tempus sociis humandis V. β) z ACI: Argum Tiphynque vocat pelagoque parari praecipitat Val. Fl. —
II. intr.
1. strmoglaviti (strmoglavljati) se, (dol) zagnati (zaganjati) se, (dol) pognati (poganjati) se, (dol) drveti (dreviti, dreti), (dol) pasti (padati), spustiti (spuščati) se: in fossam L., Nilus praecipitat ex montibus Ci., praecipitare istuc est, non descendere Ci., non fugis hinc praeceps, dum praecipitare (naglo bežati) potestas (sc. est)? V., nox caelo (abl. separationis) praecipitat (sc. in oceanum) V., sol praecipitans Ci. zatonu (zahodu) se bližajoče; occ. miniti (minevati), izteči (iztekati) se, doteči (dotekati), h koncu hiteti (iti), koncu se (pri)bliž(ev)ati: hiems iam praecipitaverat C.
2. metaf.
a) drviti (dre(vi)ti) (v pogubo, nesrečo), iti po zlu, poginiti (poginjati, pogibati): ad exitium praecipitantem retinere Ci., praecipitantem impellere Ci., res publica praecipitans Ci., rei publicae praecipitanti subveni Ci.
b) zaiti, zabresti, pasti: in insidias L., in amorem Pl.
Zadetki iskanja
- prae-currō -ere -cucurrī in -currī -cursum (prae in currere)
I. intr.
1. naprej (s)teči, naprej (po)hiteti, naprej iti: Pl. idr., abi, praecurre Ter., p. ad Caesarem C., praecurrunt equites C., praecurrere ante omnes C., praecurrere per coles Auct. b. Afr., praecurrit index ad Persea L., praecurrere aliquem Sen. ph.; subst. praecurrentia -ium, n prejšnje, preteklo, minulo, prejšnjost, preteklost, minulost: et contraria et consequentia et consentanea et quasi praecurrentia et repugnantia Ci., ut primordia rerum et quasi praecurrentia, in quibus inest aliquid argumenti Ci.
2. metaf. naprej hiteti, prehiteti: eo fama iam praecurrerat de proelio Dyrrhachino C. se je bil glas že razširil naprej; z dat.: ut certis rebus certa signa praecurrerent Ci. se prikazujejo pred njimi; occ. preseči (presegati), prekositi (prekašati): alicui studio Ci. —
II. trans.
1. prehiteti, prej pri(spe)ti: alicuius adventum Plin. prehitevši preprečiti, aliquem celeritate C., quo (sc. ore) Appii interitum veridica Pythiae vaticinationis fides praecucurrit Val. Max.; pren.: aliquem equis albis H. triumfirajoč prekositi.
2. preseči (presegati), prekositi (prekašati): aliquem nobilitate N., oratores iudicio T. (Dial.) v okusu, aetate p. aliquem Ci. biti starejši od koga. - prae-fluō -ere (prae in fluere) mimo teči: infimā valle praefluit Tiberis L., praefluebat amnis vado incerto T., interim flumini Arsaniae (is castra praefluebat) pontem imposuit T., duo cingunt eam flumina, Clausala [a] latere urbis quod in orientem patet praefluens, Barbanna ab regione occidentis L., sin submotus longius a collibus erit amnis et loci salubritas editiorque situs ripae permittet superponere villam praefluenti Col., applicuerunt se flumini, quod altis in ea regione ripis praefluebat Front., Florentini praefluenti Arno adpositi Plin., cum praefluentes aquae tibiis fidibusque concinerent Fl.; pogosto pesn. trans., pa tudi sicer z acc. kraja: sed quae Tibur aquae fertile praefluunt H., sic tauriformis volvitur Aufidus, qui regna Dauni praefluit Apuli H., Noricam provinciam T., amnis Cephisus praefluens Delphos Plin., Pergamum Plin., Aquileiam coloniam Plin., Aufidus ex Hirpinis montibus Canusium praefluens Plin.
- prae-lābor -lābī -lāpsus sum (prae in lābī)
1. naprej drčati, naprej hiteti, naprej leteti, naprej dreviti: ales bestiam praevenit et secundo flatu propassis utrimque pinnis praelabitur et anticipat Ap.
2. mimo (z)drčati, mimo švigniti (švigati), mimo smukniti (smukati), mimo (z)leteti, mimo (s)teči, mimo (od)hiteti, mimo (s)plavati, mimo se peljati (voziti): Val. Fl., Sen. ph., pisces, quorum alter paulum praelabitur ante Ci., placidis praelabitur undis Hesperios inter Sicoris non ultimus amnis Lucan., quam iuxta Lethon tacitus praelabitur amnis Lucan., Germani nando praelabantur T.; z acc.: rotis flumina praelabi V. peljati se mimo rek; pren.: similiter in pectoribus ira considit: feras quidem mentes obsidet, eruditas praelabitur Petr., tempus praelabens Col. - prae-lambō -ere -lambī (prae in lambī)
1. prej oblizniti, prej obliz(ov)ati: mus praelambens omne, quod affert H., aliquid praelambere et gustare Aug.
2. spredaj oblizniti, spredaj obliz(ov)ati; (o reki) teči mimo česa: arenas Prud. - prae-natō -āre (prae in natāre)
1. naprej (pred drugimi) plavati: obrutis eius oculis infestantia magnitudinem vada praenatans demonstrat Plin., hinc multo Proteus geminoque hinc corpore Triton praenatet Stat.
2. plavati mimo: praenatante pisciculo Plin.; occ. teči mimo česa: Lethaeumque domos placidas qui praenatat amnem V. - praeter-currō -ere -currī -cursum (praeter in currere) mimo teči, mimo hiteti, izogniti (izogibati) se čemu (z acc.): transgressus itaque fretum praetercursā Calchedone et Libyssa Veg., praetercursis partibus memoratis Amm.
- praeter-eō -īre -iī (-īvī) -itum (praeter in īre)
I.
1. iti mimo (česa), preiti (prehajati): Pl., O., H., Cat., Tib. idr., praeteriens Ter. mimogrede; tudi pren.: praeteriens oppidum compilavit Ci. kar tako mimogrede; z acc.: Pl., H., Sen. ph. idr., hortos, domum Ci., tumulum Cu., adversarios N.; pren.: trans Ciliciam praeterit Cu. se razteza ob Kilikiji, quasi praeteriens satis faciam universis Ci. mimogrede (v govoru); occ. teči mimo česa: flumina ripas praetereunt H.
2. (časovno) preiti (prehajati), preteči (pretekati), miniti (minevati): Pl., T., Ambr. idr., praeterit aestas V., hora O.; poseb. pt. pf. praeteritus 3 pretekel, minul, prejšnji, nekdanji: O., V., H., Lucr., Q. idr., tempus Ci., Corn., Lact., aetas Ci., nox Pr., diebus decem praeteritis Varr. ko je preteklo deset dni, po preteku desetih dni, praeteritā die C. ko je rok potekel, in praeteritum (sc. tempus) Plin., Plin. iun., Suet. za (glede na) preteklost (naspr. in futurum) = ad praeteritum Sen. ph., viri praeteriti Pl. nekdanji, (že) umrli, (že) pokojni; tempus praeteritum (kot gram. t.t.) Q. pretekli čas, preteklost; subst. praeterita -ōrum, n
a) kar je preteklo, pretekle reči (stvari), preteklost, prošlost: praeterita mutare non possumus Ci., praeterita se Diviciaco fratri condonare dicit C.
b) prejšnji (predhodni) dogodki, prejšnje (predhodne) dogodbe: Vell.
3. metaf. preskočiti (preskakovati), molčati o čem, zamolč(ev)ati kaj, ne omeniti (omenjati) česa, ne povedati česa, ne govoriti o čem, pustiti (puščati) neomenjeno, ne vzeti (jemati) v poštev (ozir, misel), ne upoštevati, izpustiti (izpuščati), pustiti (puščati) vnemar: Ter., H., Plin., Vell. idr., non est praetereunda gravitas Lacedaemoniorum N., te quoque praetereo O., praetereo illa, quae praetereunda sunt Ci., praeterire aliquid silentio Ci. v govoru ne omenjati, nulla pars orationis silentio praeteriretur Cu. ni ostal brez glasne pohvale, nullum genus crudelitatis praeterire Ci. nobene vrste krutosti ne pustiti (puščati) ob strani, de Apollonio praeteriri potest Ci., nec praeteribo (z ACI) N.; z odvisnim vprašalnim stavkom: praetereo, quid tum sit actum Ci.; subst. praeterita -ōrum, n
a) izpuščene (neomenjene) stvari (reči, zadeve) se imenujejo svetopisemske kroniške knjige, ker prinašajo tisto, kar ni omenjeno v knjigah kraljev: Hier.
b) nihil in praeteritis relinquere Ci. nobene točke (njihovih naukov) ne pustiti neosvetljene = osvetliti vsako točko; occ.
a) (pri branju ali pisanju) kaj preskočiti (preskakovati), izpustiti (izpuščati): praetereas, si quid non facit ad stomachum Mart., syllabas Suet.; odtod o cenzorju, ki v senatu med branjem imenika senatorjev po cenzu koga za kazen izpusti, zaradi česar je bil tisti izključen iz senata: quattuor praeteriti sunt L.
b) opustiti (opuščati) kaj, ne storiti (narediti) česa, pozabiti (pozabljati): quae faenisices praeterierunt Varr.; z inf.: dicere Pl., sciscitari Ap.; za zanikanim glag.: praeterire non potui, quin scriberem C., Ci. ep. nisem mogel mimo, da ti ne bi pisal = na vsak način sem ti moral pisati.
c) pri delitvi daril, dediščin, služb idr. koga prezreti (prezirati), vnemar pustiti (puščati), pozabiti (pozabljati), zapostaviti (zapostavljati), ne (z)meniti se za koga, ne upoštevati koga: Pl. idr., populus solet nonnumquam dignos praeterire Ci., me quoque Romani praeteriere patres O., filium fratris (v oporoki) Ci., Philippus et Marcellus praetereuntur C. ne dobita ničesar.
d) uiti čemu, izogniti se čemu: nescis, quid mali praeterieris Ter.
4. impers. praeterit me ni mi znano, ne vem; z ACI: hoc te praeterit (ne veš) illud spectari solere Ci. —
II.
1. preteči (pretekati), prehite(va)ti koga: euros O., acri gaudet equo iamque hos cursu, iam praeterit illos V., praeterita est virgo O.
2. metaf. preseči (presegati, presezati), prekositi (prekašati): Varr., Vell. idr., iustum praeterit ira modum O., virtus tua alios praeterit O.
Opomba: Fut. praeteriet: Vulg., praeterient: Vulg. - praeter-fluō -ere -flūxī (praeter in fluere)
1. mimo teči: aquam oportet esse propinquam, quae praeterfluat aut in aliquem locum influat Varr., praeterfluens amnis, aqua Cu.; trans.: Valentiam S. fr., Mallon Mel., omnis moenia praeterfluens L., fines Semnonum Hermundorumque Vell.
2. metaf. izginiti (izginjati), miniti (minevati): nec praeteritam (sc. voluptatem) praeterfluere sinere Ci. minuli (slasti) ne da (ne dovoli) izginiti iz spomina, eorum … orationes sivi praeterfluere Ca. ap. Plin. govore teh ljudi sem pustil, da gredo mimo = govore teh ljudi sem preslišal. - praeter-lābor -lābī -lāpsus sum (praeter in lābī)
1. mimo držati, mimo teči, mimo hiteti, mimo drseti idr.: flumina praeterlabentia Q.; trans.: amnis praeterlabitur tumidum V., Ausoniam tellurem praeterlabi V. jadrati mimo.
2. metaf. izmakniti (izmikati) se, izmuzniti (izmuzavati) se: definitio praeterlabitur Ci. - praeter-lambō -ere (praeter in lambere) „mimogrede (ob)lizati“, (o reki) mimo teči: Mosa fluvius praeterlambit (sc. oppidum) Amm., sed ad perpetuandam gloriam recte factorum praeterlambere Tiberis intersecans urbem Amm.
- praeter-luō -ere (praeter in luere) „mimogrede (o)prati“ = mimo teči: nemus, quod fluvio praeterluenti ripisque longis attenditur Ap.
- prae-vehor -vehī -vectus sum (prae in vehī)
1. naprej se peljati (voziti), occ. naprej jadrati, naprej jezditi, naprej leteti: praevectus ad exercitum T., equites praevecti L. ali equo praevectus V. naprej odjezdivši, missilia praevehuntur T. letijo pred njimi (naprej).
2. peljati se mimo, (od)jadrati mimo, (od)veslati mimo, (od)jezditi mimo: felici praevecta Ceraunia remo Pr., praevectus praeter undecim fasces L.; occ. mimo teči: Rhenus Germaniam praevehitur T.; pren.: verba praevehuntur Plin. iun. hitijo mimo. - projúriti pròjūrīim
1. steči mimo, skozi, teči mimo, skozi: projurili smo mnoga sela
2. napoditi, pognati: projuriti neprijatelja iz zemlje
3. pognati: projuriti sebi kuršum u glavu, kroz glavu
4. miniti: brzo je projurila godina - prostrújati -jīm
1. začeti teči: prostrujala je voda, rijeka
2. ekspr. spreleteti, prešiniti: milina prostruji kroz mene - protèći protèčēm
1. preteči (mimo, skozi): mnogo će još vode proteći Savom pre no što se oslobodimo nekih navika iz prošlosti; kanal će proteći kroz selo
2. preteči, miniti: vrijeme je proteklo; godina je rđavo protekla; kako je protekla bolest
3. začeti teči, uliti se: krvavi znoj ga je probio i niz lice njegovo protekao - rack7 [ræk]
1. samostalnik
drnec, dir; droben korak
2. neprehodni glagol
dirkati; teči v lahnem diru, v drncu - rattle down neprehodni glagol
pasti z ropotom, s hrupom; hitro in z ropotom voziti, jahati ali teči - rebosar razliti (se), teči čez; prenapolnjen biti; obilovati, biti v obilju
rebosar hiel biti zelo nevoščljiv ali zloben
le rebosa el dinero ima denarja kot pečka
está rebosado de salud kipi od zdravja - reciprocō -āre -āvī -ātum (reciprocus)
I. trans.
1. prinesti (prinašati) zopet nazaj po isti poti, nazaj obrniti (obračati), sem ter tja (za)majati, gibati, premakniti (premikati), usmeriti (usmerjati): telum reciprocare Gell. semtertja tresti (vihteti, mektati), ventus reciprocare animam non sinit L. zajeti (in spustiti) sapo, vdihniti in izdihniti = dihati; prim. spiritum per fistulam reciprocare Gell., aëra vitali spiritu reciprocare Arn., quinqueremis in adversum aestum reciprocari non potest L. se je ne da krmariti naprej ali nazaj; poseb. o oseki: reciprocare undas Sil.; med.: reciprocatur mare Cu. upada, doživlja oseko, reciprocata maria Mel., in motu identidem reciprocando Ci. pri oseki, pri ponavljajoči se menjavi oseke in plime.
2. metaf. postaviti (postavljati) kaj v vzajemnost, v vzajemno razmerje: ista sic reciprocantur (so v takem vzajemnem razmerju), ut et si divinatio sit, dii sint, et si dii sint, sit divinatio Ci., quod (sc. animarum amicitiae) nec mutuae sint nec reciprocari queant Ap. jih ni mogoče (vzajemno, recipročno) (po)vrniti. —
II. intr. nazaj ali tja in nazaj (s)teči, (od)liti se, odteči (odtekati), doživeti (doživljati) oseko (in plimo), upasti (upadati): fretum Euripi non septies die temporibus statis reciprocat L., reciprocantes undae Iust., reciprocantibus aquis Fl., reciprocans oceanus Plin. Oceanova oseka.