Franja

cōntiō -ōnis, f (iz st.lat. coventiō: convenīre; novejša tvorba je conventiō)

1. shod, skupščina, narodni, ljudski ali vojaški zbor, ki le posluša, a ne sklepa: Val. Max., Q., c. militum C., civium Ci., de mea salute principum civitatis celeberrimae … contiones fuerunt Ci., c. legitima Ci. ali legitime ab consule vocata L., togata et urbana L., diurna L., extrema L., Suet. zbor zadaj = najbolj zadnji (pl.) v zboru, universa Cu., contio significat conventum, qui a magistratu per praeconem convocatur Fest. Rekla: contionem vocare T. ali advocare Ci., C., S., L., vocare ali advocare ad contionem (abs.) L., vocare plebem ali exercitum ad contionem L., Cu., advocare populum in contionem L., convocare classico ad contionem (abs.) L., me in vestram contionem convocaverunt Ci., convocare classico contionem Sen. ph., convocare milites ad contionem Suet., contionem habere Ci., L. shod imeti (prirediti), skupščino imeti, contionem habere de aliquo Ci., ad contionem ire L. ali adire Ci., ex curia in contionem itur L., in contionem prodire Ci., N., L. iti na zborovanje, in meam contionem prodeant Ci. od mene sklicano, procedere in contionem L. (o konzulih), in contionem prosilire L., in contionem ascendere Ci. ali escendere L. na zborovanju kot govornik nastopiti, data est contio Laelio Ci. Lelij je smel na ljudskem shodu govoriti, producere aliquem in contionem Ci., L. privesti koga pred zbor (da pove svoje mnenje ali nastopi kot priča), subducere aliquem in contionem L. privesti koga (namreč obtoženca) pred zbor, contionem dimittere L., contionem summovere Ci. Pogosto pro contione v zboru, pred zbranim narodom, ljudstvom ali vojsko: aliquem pro contione donare atque laudare S., dictator … miris pro contione eam pugnam laudibus tulit L., pro contione dicere Auct. b. Afr., Romanis pro contione suadere ac dissuadere moris fuit Q., epistulas ali litteras pro contione recitare Cu., T.; toda stabant pro contione legiones destrictis gladiis T. = in contionis modum L. kakor na zborovanju. (o nerimskih razmerah): saepe in contionem populi prodibat (Themistocles) N. v (atenskem) narodnem zboru (ἐκκλησία), Graecorum res publicae contionis temeritate administrantur Ci.

2. met.
a) zbrani narod, zbrano ljudstvo, zbrana vojska, zbrani vojaki: facta est contionis admurmuratio Ci., (seditio) oritur ex clamore contionis Ci., ut omnis contio audire posset Ci., quid aliud fuit, in quo contio rideret? Ci.
b) govor pred zbranim narodom, ljudstvom, senatom ali zbrano vojsko: c. libera et moderata L., saeva atque acerba L., contiones turbulentae Metelli, temerariae Apii, furiosissimae Publii Ci., contiones P. Sestii scriptae Ci., alicuius contionem legisse Ci., contio funebris Ci., Q. pogrebni govor, Antonii epistulae, Bruti contiones T., contiones directae (naspr. oratio obliqua) Iust. neodvisni, direktni govori, haec contra Antonium contio Ci. ep., in contione contra Catilinam Q., contionem habere Ci., contionem apud (pred) milites habere C., L., habere contiones in Caesarem graves C., contionem habere super ea re Suet., primae alicuius contioni interesse Val. Max., dicere contra contionem Metelli Q., ille contionibus, hic sermonibus melior Q. oni v govorih pred ljudstvom, ta v razgovorih …, in contionibus eadem, quae in orationibus vis est Plin. iun. v govorih pred ljudstvom …, v govorih pred sodniki.

contrārius 3, adv. -ē (contrā)

1. nasproti (na nasprotni strani) ležeč, stoječ, nasproten: ad eam ripam, quam constituerat, non ad contrarium appellere Ci., collis nascebatur adversus huic et contrarius C. proti njemu obrnjen in na drugi strani stoječ, contraria litora Asiae Mel., c. auris Plin., contraria (= adversa) vulnera T. rane spredaj na prsih; z dat.: his idem contraria duo (tigna) … statuebat C. tem nasproti, Carmaniis contraria pars Mel., soli c. gemma Plin.; z inter: binae partes terrae contrariae inter se Lact. (o vzhodu in zahodu).

2. (prav) nasproten = na (prav) nasprotni strani nahajajoč se, z nasprotne strani prihajajoč, na (prav) nasprotno stran idoč, na drugo plat: contraria pars terrarum Ci., c. ictus Ci. sunek od nasprotnika, in contrarias partes fluere (o rekah) Ci. ali contrariā regione labi Ci. ali in contrariam partem revinciri (o gredeh) C. na nasprotne strani, v nasprotni smeri, Scythiam invasit boreas, contraria tellus madescit ab austro O. južna stran, c. fluctus Val. Max., ventus Ps.-Q., Lact., contrario amne subvehere aliquid Plin. proti vodi, c. quadriremes Suet. ki se srečujejo, sidera contrarie procedentia Ci. zdaj počasi, zdaj hitro; z dat.: vento contrarius aestus O., classi contraria flamina O. ki nasproti vejejo, contrarius evehor orbi O. nasproti; v primerjanju z atque, ac, kakor: contrario motu atque caelum Ci., altera (aquila) in contrariam ac ferebatur partem se ipsa convertit Val. Max. Subst. contrārium -iī, n nasprotna stran: in contrarium cadere umbras Plin., in contrarium nare Plin. proti toku.

3. pren.
a) nasproten, nasprotujoč si, protiven, protisloven, navzkrižen, ne ujemajoč se: Icti., c. quaedam vis, pars causae, c. epistulae, litterae Ci., sententiae Ci., Val. Max., leges Q., in contrarias partes disputare ali disserere Ci. naprej in nazaj (= za kaj in zoper kaj) govoriti, monstrum tam ex contrariis diversisque inter se pugnantibus naturae studiis cupiditatibusque conflatum Ci., aut bono casu aut contrario Ci., saepe in isdem, saepe in contrariis causis versati sumus Ci., si rex ea vult, quae Thebanis sunt utilia, gratis facere sum paratus; sin autem contraria, non habet auri argentique satis N., dum vitant stulti vitia, in contraria (vitia) currunt H., sive voluptas est sive est contrarius ardor Lucr., ambigue scriptum aut contrarie Ci., verba relata contrarie Ci. v nasprotjih, contrarie dicere Corn.; z dat.: omnis voluptas honestati est contraria Ci., illi virtuti contrarium vitium est inaequalitas Q., dementia res est sanitati contraria Sen. rh., clementiae contrariam imperiti putant severitatem Sen. ph., fatis contraria fata V., qui color fuit albus, nunc est contrarius albo O.; redk. z gen.: huius … virtutis contraria est vitiositas Ci. nasprotje; z inter: Gell., orationes inter se contrariae, Aeschini et Demostheni Ci., opiniones inter se contrariae Q. Kot subst. contrārium -iī, n in pl. contrāria -ōrum, n nasprotje, nasprotek, protivnost, različnost α) v sg.: optimum ex contrario nitet Sen. ph., in contrarium disputare T.; z ac, kakor: contrarium sine ulla religione decernebat, ac … paulo ante decreverat Ci.; pogosto v zvezi s praep.: ex (poklas., tudi že pri N. ē) contrāriō (pravzaprav = z nasprotnega stališča) nasprotno, nasproti pa, pak: atque ego hoc ex contrario contendo Ci., huius ex contrario dignitas … in dies augebatur C., apud illos e contrario nemo ad id officium admittitur nisi honesto loco N., potest ergo aliquid moveri et non fluere, et e contrario non potest fluere nisi in unam partem Sen. ph.; redk. per contrārium nasprotno, nasproti pa: Ulp. (Dig.); contrārium kot govorna podoba = nasprotje, protistavek, protirek: Corn. (IV, 19, 27), Ci. (De inventione I, 28, 42). β) v pl.: conferre pugnantia et comparare contraria Ci., lex imperat honesta, prohibet contraria Ci., contrariorum contraria sunt consequentia Ci., diversae vocant animum in contraria curae V., auctoris sortem in contraria mutet O. v nasprotno (nasprotje), tako tudi: Caeneus in contraria versus O. (= iz deklice v dečka spremenjen); z gen.: contraria rerum bonarum, artium contraria Ci.; z dat.: quis non diversa praesentibus contrariaque exspectatis aut speret aut timeat? Vell., qui contraria deo faciat Lact. nasprotje temu, kar bog (dela); s quam: Aug., CL., qui contraria faciat quam deus Lact. vse drugače kakor bog.
b) occ. α) nasproten, sovražen, zoprn, nenaklonjen, neugoden: contrariis dis Varr., c. arma O. sovražnikovo, exta T., Suet. neugodno; z dat.: stirps fatis contraria nostris V., nona (dies) contraria furtis V. neugoden (ker že mesec sveti), litora litoribus contraria V., quod si forte tuis non est contraria votis (puella) Pr., scorpionibus contrarius stellio Plin., aliquis mihi invenitur maxime contrarius Ph. najhujši sovražnik. Kot subst. contrāriī -ōrum, m nasprotniki, sovražniki, zoprniki: Vitr. β) namenu (smotru) nasproten, neprimeren, neprikladen, nesmotrn, kvaren, škodljiv: otium maxime contrarium C. kaj škodljivo, quod, cum Lepidus contionaretur … , maxime contrarium fuit Asin. Poll. in Ci. ep., exercitationes magna ex parte contrariae T. škodljive, contrarie dicere aliquid T. neprikladno, neprimerno; z dat.: (loca) Averna vocantur nomine, … quia sunt avibus contraria cunctis Lucr., hyssopum stomacho contrarium Plin., cum ipsi, qui dicit, inutile … , tum causae contrarium Q., a philosophia eum (Neronem) mater avertit, monens imperaturo contrariam esse Suet.; z inf.: hoc facere contrarium est Col., ne carmine quidem ludere contrarium fuerit Q.

contuitus in st.lat. contūtus, le abl. sg. -ū, m (contuērī)

1. pozorno gledanje, pogled, opazovanje: fugat ipsus se ab suo contutu Pl., esse iam in contuitu Amm. že na spregled prihajati; z objektnim gen.: contuitu parricidarum Cu., scarrabaeorum Plin.

2. pren.
a) duševno ogledovanje, razgledovanje, motrenje: Aug.
b) oziranje na kaj, upoštevanje česa: contuitu utilitatis Ambr.

cōnūbium, napačno connūbium, -iī, n (cum in nūbere)

1. prava, zakonita ženitev, zakonska zveza, zakon: V., Cat., O. (gl. opombo), sequuntur conubia et affinitates Ci., Sabinorum conubia coniungere Ci., (Persae) paulatim per conubia Gaetulos secum miscuere S., conubium dirimere L., conubia promiscua L., principes Macedonum cum primoribus suae gentis conubio coire pateretur Cu.

2. pesn. evfem. prileganje, spolno (z)druženje, spolno občevanje: ad conubia Veneris praesto esse Lucr., Veneris famulae conubia inire, cupere Daphnes conubia O.; pren. (o drevesih): illae (arbores) ultro ab homine didicere blandos sapores adoptione et conubio Plin. po cepljenju in drugi zvezi (popkanju).

3. met. pravica do sklenitve pravnoveljavnega (legalnega) zakona, zakonsko pravo: Icti., compar c. L., societatem conubiumque novo populo petere L., c. finitumis negare L., mulier, cum fuisset nupta cum eo, quicum c. non esset L., quibus conubia cum finitumis non essent L., etiam disiunctis populis conubia tribuere Ci., conubia ut ne plebei cum patribus essent sancire Ci., Persas et Macedones conubio iungi Cu.

Opomba: Iz metričnih razlogov uporabljajo pesniki to besedo s soglasniškim i (= j): (Deiopeam) cónubió (beri cónubjó) iungám stabilí V., né pete cónubiís (= cónubjís) natám sociáre Latínis V., quem sibi Pandion … cónubió (= cónubjó) Progenés iunxít O., ali pogosteje v pl. z edninskim pomenom: Pyrrhin' conubia servas? V. mar še hraniš Piru zakon? en qui nostra sibi bello conubia poscunt! V., conubiis (= conubjis) ambire Latinum V. obrniti se na Latina s snubitvijo = prositi ga za hčerino roko, conubia mea (z menoj) O., serva usque ad Thessalicos saltem conubia portus Val. Fl.

convehō -ere -vēxī -vectum zvoziti (zvažati), znositi (znašati), prinesti (prinašati), zvleči na kup, skupaj spraviti (spravljati): Varr., Plin. idr., arbores C., frumentum undique ex … agris L., quo frumentum … convexerat L., c. frumentum … in castra, in ea duo maritima castella frumentum ab Ostia L., frumentum ex finitimis regionibus … in urbem C., lintribus in eam insulam materiem, calcem, caementa, arma convexit Ci. je dal zvoziti (znositi), c. praedam ex castris raptim Antium, gladiorum ingentem numerum ad eum, aes grave plaustris ad aerarium L., ubi frumenti magna vis commeatusque omnis generis convecti erant Romanis L.; kot subst. pt. pf.: ex ante convecto sufficere (suppetere) L. iz prejšnjega dovoza; (o čebelah) znositi (znašati): cibos, flores Plin.; abs.: Plin.

convellō -ere -vellī (-vulsī Sen. ph.) -vulsum (-volsum)

1. izruti (izruvati), izdreti (izdirati), podreti (podirati), odtrgati, iztrgati, raztrgati, strgati, potrgati s česa, porušiti, razvaliti: Ca., Lucr., Lucan., Stat., caudam equi Val. Max., claustra ianuae, carceris Val. Max., convulsis repagulis Ci., tu gradus Castoris convellisti Ci., c. pedem mensae O., nullam partem munitionum convellere posse Hirt., c. alterius (arboris) lentum vimen V., non hiemes illam (aesculam), non flabra neque imbres convellunt V., ne torrens fundamenta (villae) convellat Col., c. spolia hostium affixa templis Val. Max.; redk. z živimi obj.: teneros convellere fetus O. iz telesa iztrgati, splaviti (splavljati), convulsi laniatique centuriones T. S čim? z abl. instrumenti: vectibus infima saxa turris C., glebam vomere Cat., arboris fetus duro ferro V. odrezati, radices aratro, sarculo Plin., dapes avido c. dente O. razmle(va)ti; v pass.: convolsum remis rostrisque tridentibus aequor V. razrvano, septem (naves) convulsae undis Euroque V. razbite, razpokane, Iuppiter (Jupitrov kip) nullis convellitur procellis Plin. Od kod? s samim abl.: c. suā robora terrā O., turrim altis sedibus V., Roma prope convulsa sedibus suis Ci., mihi domus ipsa nutare convulsaque suis sedibus ruitura supra videtur Plin. iun.; s praep.: Herculem ex suis sedibus Ci., simulacrum Cereris e sacrario Ci., viridem ab humo silvam V. zeleno grmovje iz prsti izruvati, ab terra funem V. odvezati; pren.: aliquem ex suis paene hortulis convellere deducereque in Academiam Ci.; occ.
a) voj. c. signum, aquilam Val. Max. ali (nav.) signa Ci., L., Val. Max., Suet. ali vexilla T. vojaško znamenje, orla, vojaška znamenja, zastave iz zemlje izdreti (izdirati) = dvigniti (dvigati), odpraviti (odpravljati) se (na pot), odriniti.
b) ude raztegniti (raztegovati) α) pri padcu kak ud (člen) izpahniti si, izviniti si: artūs Lucr., armos Col. Od tod subst. pt. pf. convulsī -ōrum, m ki so si kak ud izpahnili (izvinili): Plin.; convulsa -ōrum, n izpahi, izvini: Plin. β) na natezalnici izviniti, izpahniti (izpahovati), nategniti (nategovati): omnia (membra) laniata, omnes partes convulsae sunt Sen. rh., convolsis laceratisque membris Sen. Rh.
c) convellī od krča držan biti, krč drži (trga, zvija) koga, kaj, komu kaj: convulso latere Suet., fauces convulsae Q. krču podvrženo.
č) besede nategniti (nategovati): verba Sen. ph.

2. pren. tako rekoč iz stikov iztrgati, koga ali kaj z njegove poti (iz njegovega tira) spraviti (spravljati), od tod stres(a)ti, pretres(a)ti, spodkopa(va)ti, omaj(ev)ati, razmajati, razdrmati, pogubiti (pogubljati), upropastiti, zatreti (zatirati), uničiti (uničevati): desine molle … verbis convellere pectus O. pretresati (trgati) mi čuteče srce, c. acta Dolabellae, statum civitatis Ci., cuncta auxilia rei publicae labefactare convellereque Ci., si eam opinionem ratio convellet Ci., c. Caesaris gratiam Hirt., vires aegri Cels., priscae consuetudinis auctoritatem Val. Max., fidem legionum, castrorum decus (čast) T. Od kod? z de: quae (epistulae) me convellerunt de pristino statu Ci. ep. so me spravila iz … V pass.: quo iudicio convolsam penitus scimus esse rem publicam Ci., caede Messalinae convulsa principis domus T., domus eorum convulsa T. spodmaknjena, discordiā nepotes suos convelli T. da se umaknejo … z mirne poti složnosti, cum Tiberius … vi dominationis convulsus … sit T. s svoje poti spravljen.

conveniō -īre -vēnī -ventum

I.

1. intr. sniti se, shajati se, skupaj priti, zb(i)rati se;
a) (sprva o množicah): convenisse video tribunos Ci., (tribuni) non desistebant clam inter se convenire Ci., conveniunt duces N., convenerant duces L., cum maiores manus hostium … convenissent C., convenientes manus dissipare Hirt., Tyrii per limina laeta frequentes convenere V., boni quoniam convenimus ambo V. Od kod? haruspices ex tota Etruria convenerunt Ci., milites, qui ex provincia convenerant C., conveniuntque (pisces) ex alto etiam ad quosdam odores Plin., quae undique convenerant auxilia C., ad certam diem frequentes undique c. L. Kje? omnīs Segestae matronas et virgines convenisse C., c. apud hiberna T. Kam? (v sl. kje?): c. huc Ci., illuc O., omnes etiam gravioris aetatis … eo (tam, ondi) convenerant C., c. eodem (prav tam, tudi tam, prav [tudi] ondi) Ci., quo (kjer) … omnes puberes armati convenire consuerant C., locus, quo conveniretur N. kjer naj bi se sešli, c. in senatum Ci. ep., in contionem, in eum locum Ci., in unum L., in una moenia S., ex fuga in oppidum C., in Remos T., in colonia Agrippinensi in domum privatam T., in coetus scholarum Q., viri ad me mane convenerant Ci., c. ad signa, ad ripam Rhodani C., ad regem L., omnem senatum ad se convenire iubet L., qui Romam frequentissimi convenerant Ci., c. Cales L. Čemu? ad propulsandum periculum homines convenerunt Ci., c. ad eum defendendum N., ad auxilium C., ad decuriatum aut centuriatum L., in domum Calvini ad officium Val. Max., ad delectationem Q. (o poslušalcih), in colloquium N., de communi officio Ci., ad aliquem de civitate impetranda Val. Max., ex oppidis finitimis visendi causā Ci., visendi eius gratiā ad aliquem Vell., spectandorum ludorum gratiā Romam Val. Max.; s sup.: totius fere Galliae legati … ad Caesarem gratulatum convenerunt C., c. undique Romam gratulatum L.; s finalnim stavkom: iussit eo omnes cotidie convenire, ut ibi de summis rebus consilia caperentur N., reguli in unum convenerunt, ut inter se de cunctis negotiis disceptarent S. Ob (pri) čem? Na kaj? ad bucinam inflatam certo tempore apros et capreas convenire ad pastum Varr., celeriter ad clamorem hominum circiter milia sex convenerunt C., ad nomen quoque barbari conveniunt Cu. Kdaj? c. mane in consilium Ci., ad aedes alicuius noctu Ci., primā nocte in oppidum C., c. ante lucem Plin. iun.
b) (potem o kolekt.) exercitus (multitudo) convenerat Ci., mei capitis conservandi causā Romam … Italia tota convenit Ci., magnaque … multitudo undique ex Gallia perditorum hominum latronumque convenerat C., centuria convenit C., agricolarum copia conveniens ex omni morbidaō parte Lucr.
c) (naposled o posameznikih, ki prihajajo z množico): neque quam in partem quisque conveniat, provident C., qui ex iis novissimus convēnit, … necatur C. ki je prišel zadnji na zbor, Eporedorix Aeduus, … et unā Viridomarus, … in equitum numero convenerant C. sta se bila znašla; occ. sestati se in tako celoto tvoriti = zediniti (zedinjati) se, združiti (združevati) se, strniti (strinjati) se: uti … tandem conveniant ea, quae convecta repente magnarum rerum fiunt exordia semper Lucr. (o atomih); (o bitjih) sniti (shajati) se zaradi spojitve = spojiti (spajati) se, plemeniti se, pariti se: ut nequeunt homines, armenta feraeque inter sese ullam rem gignere conveniundo Lucr., aranei conveniunt clunibus Plin. Čemu? c. in voluptatem veneriam Ap., gignendis liberis (dat.) Arn.

2. trans.
a) sniti se, shajati se s kom, priti h komu (da bi z njim govoril, da bi se dogovarjal), obiskati, doiti, srečati koga, naleteti na koga, zateči se h komu, govoriti s kom: hominem, fratrem Pl., te per eos dies nemo tuae domi convenire potuit Ci., si ipse Verrem convenisset Ci., c. Epaminondam, c. adversarios eius N., tres equites C., per Gabinium ceteros S.; s predikatnim acc.: c. Atilium spargentem semen Ci.; v pass.: sunt qui volunt te conventam Pl., quod esse ambas conventas volo Pl., nunc conveniundus Phormio est Ter., conveniundi patris tempus capere Ter., alicuius conveniendi habere potestatem N., in conveniendis magistratibus et senatoribus Ci., conveniri nolle Ci., nocte conveniri et interdiu ab omnibus mortalibus posse Sen. ph., prius P. Scipione convento L., opus esse sibi domino eius convento L. da mora z njegovim gospodarjem govoriti; s predikatnim nom.: cum forte Romam rediens ab nuntio uxoris erat conventus L. Obj. je včasih izpuščen (lahko se dostavi v mislih): post convenero (sc. eum) Pl., die convenisse (sc. me) Ter., illae … conveniunt (sc. eum), cuius de periculo timebant N. Kje? ubi eos convenit? Ci., dic, ubi te conveniam? Mart., ibique (sc. Arimini) tribunos plebis … convenit C., cum legati eum in itinere convenissent C., ad Thempe … Philippus est conventus L. so dohiteli Filipa, convento Cn. Octavio Demetriade Ci., non uno est omnis convenienda loco O., ubi (sc. Megarae) cum Theodorum domi convenire vellet Val. Max.
b) occ. (jur.) convenire aliquem s tožbo prije(ma)ti koga, (po)klicati, poz(i)vati ga pred sodnika, tožiti ga: Icti., c. aliquem de (pro) aliqua re Icti. tožiti koga zaradi česa, za kaj; od tod c. aliquid tožiti zaradi česa, za kaj: Icti.

3. pren. sniti se, shajati se, skupaj priti, strniti (strinjati) se; (o neživih subj.): facite hodie, ut mihi munera multa huc ab amatoribus conveniant Pl. da mi pride mnogo daril, huc convenit utrumque bivium Plin. tu se stika(ta); (o abstr.): cum multae causae convenisse unum in locum … videntur Ci., quae (sc. bellum intestinum et externum) si in unam conveniant L. če se strneta obe vojni v eno; occ.
a) drž.pr. convenire aliquo (loco) shajati se kje ob sodnem dnevu = spadati v kak sodni okraj v provinci: ut … iudices dentur ex iis civitatibus, quae in id forum convenirent Ci., Carthaginem conveniunt populi LXV Plin.
b) jur. convenire in manum (zaradi možitve) priti (prihajati) pod moževo oblast: c. viro in manum Ci., quaeque (= et quae) in manum flaminis conveniret T.; abs. (brez dat. ali gen.): G., quae in manum convenerunt Ci., „in manum“, inquit, „convenerat“ Ci., quae in manum non convenerit Q.; od tod sploh stopiti v zakon: c. in matrimonium alicuius Pap. (Dig.) ali cum aliquo Gell., c. in nuptias Cod. Th.

II.

1.
a) klas. le convenit s stvarnim subj. ali brez njega = dogovori se, dožene se, sklene se kaj, domenijo se, dogovorijo se, zedinijo se o čem, zastran česa, pogodijo se za kaj, strinjajo se v čem. Z imenskim subj.: colloquium convenit N. se je zvršil, tempus et locus convenit L., id convenerat signum L., eo signo, quod convenerat, revocantur C. z dogovorjenim znamenjem, na dogovorjeno znamenje, Corinthus, ut ibi deponerentur obsides, convenit L., Marcellus posse rem convenire ratus L., addebant praeterea rem conventuram Ci., pax convenit S., L. ali non convenit Iust., saepe pacem conventam frustra fuisse S., si condiciones pacis non convenissent L. ko se ne bi bili zedinili o mirovnih pogojih, in eas condiciones cum pax conveniret L., pax ita convenerat, ut Etruscis Latinisque fluvius Albula finis esset L., quae significatio … convenerat T., quod convenisset C. dogovor, pogodba, quibus conventis L.; z označbo dogovarjajočih se strank: ratio inter nos convenit Pl., „pactum“ est, quod inter aliquos convenit Ci., iudex inter adversarios convenit Ci., iudex (predikatni nom.) inter eos convenit Atilius Calatinus Val. Max., ea, quae inter regem Pausaniamque convenerant N. o čemer sta se bila kralj in Pavzanija zedinila, quod tempus inter eos committendi proelii convenerat C., si quid inter nos convenit Corn., postquam nihil inter utrumque convenit H., illud unum inter nos non convenit Sen. ph., pax, quae cum T. Quinctio convenisset, ut rata esset, petierunt L. o katerem so se bili zedinili s T. Kvinkcijem; tudi z dat.: omnibus amicis (= inter omnes amicos) idem convenit Pl., saepius ultro citroque agitantibus rem conventuram L., pax, quae non ipsis civitatibus conveniret Iust., cum his mihi nec locus nec sermo convenit Pl., haec fratri mecum non conveniunt Ter., ut notam apponam eam, quae mihi tecum convenit Ci. ep. o kateri sem se dogovoril s teboj, quid nobis conveniat cum adversariis Corn. Nam. imenskega subjekta s subjektnim stavkom, in to α) s finalnim stavkom: Val. Max., G., pro argento si aurum dare mallent, darent convenit L., convenit, … urbem, … agrum … seque uti dederent Pl., nunc ita convenit inter me atque hunc, ut te … mittam ad patrem Pl., mihi cum Deiotaro convenit, ut ille in meis castris esset cum suis copiis Ci. ep., pacto convenit, ut Himera amnis finis regni Syracusani ac Punici imperii esset L., ad ultimum convenit, ut comprehenderentur tam seditiosae vocis auctores Cu., convenerat, ne interloquereris Sen. ph. β) z odvisnim vprašanjem: cum eo … convenerat iam, quemadmodum aedes traderetur Ci., quibus consulibus interierit, non convenit N. v tem se (pisci) ne strinjajo. γ) s povednim stavkom (ACI): convenit mihi cum adversario damnum passum esse M. Tullium Ci. v tem se ujemava z nasprotnikom, da … , convenit iam inde per consules reliqua belli perfecta (esse) L., inter omnes convenit Sibyllam tres libros attulisse Plin., signum, quod ab eo dari convenerat Suet., veneno quidem occisum (esse Claudium) convenit; ubi autem aut per quem dato, discrepat Suet. δ) s quod stavkom (poleg imenskega subj.): id modo non conveniebat, quod (da) senatus consulesque nusquam alibi spem quam in armis ponebant L. Brez subj. (brezos.): ut (uti) convenerat Hirt., S. ali ita enim convenerat L., ita, ut convenerat, factum est L. kakor so se bili zedinili, si ita conventum est Cod. I., sic sibi cum Caecina convenisse Ci., se dare operam, ut Lacedaemoniis cum rege conveniret N., non modo inter patres, sed ne inter consules quidem satis conveniebat L. ne le očetje, ampak niti konzula si nista bila dovolj edina, ut inter omnes oratores convenit Q.; včasih pristopi dopolnilo z de: Sen. ph., Plin. iun., Iust., cum de facto conveniret Ci., cum de legibus conveniret, de labore tantum discreparet L. so si bili edini … , … needini, quamquam de numero parum convenit Q., ea, de quibus inter creditorem et debitorem conventum est Cod. I.
b) poklas. z osebnim subj. zediniti (zedinjati) se, ujemati se, strinjati se: quos negant inter se convenisse Hyg., cum de praeda non convenirent Iust., de rebus litigosis et convenire et transigere possumus Paul., ideo plerumque artifices convenire solent (z ACI) Ulp. (Dig.).

2. occ. bene (optime) convenit alicui cum aliquo (prav) dobro se (spo)razumeva kdo s kom, v (prav) prijateljski zvezi je kdo s kom, (prav) dober je kdo s kom, (prav) dobra sta (sva) si, (prav) dobro se ujameta (ujameva): sororis vir, quîcum optime ei convenisset Ci., cui cum paupertate bene convenit, dives est Sen. ph.; tako tudi: ut ei cum Curio consessore facillime possit convenire Ci., pulcre convenit inprobis cinaedis Cat.; brez adv.: idne agebas, ut tibi cum sceleratis conveniret? Ci.; podobno bene convenit ali samo convenit inter aliquos dobro razmerje je, dobri odnosi so, razumevanje (sloga) je med … : primo … bene conveniebat sane inter eas Ter., nec conventurum inter nos posthac arbitror Ter.

III.

1. prilegati se čemu, oprije(ma)ti se česa, poda(ja)ti se, prista(ja)ti, dobro stati, prav biti komu; abs.: noli mirari, si (corona) non convenit; caput enim magnum est Ci.; s praep.: conveniebatne in vaginam tuam machaera militis? Pl., eo fistulam ferream indito, quae in columellam conveniat et in cupam Ca., si cothurni laus illa esset ad pedem apte convenire Ci.; z dat.: dicitur Afrani toga convenisse Menandro H. je baje dobro pristajala Menandru (ker se je Afranij, začetnik rimske „togate“, zgledoval po Menandru).

2. pren. le convenit (s subj. in brez njega) prilegati se čemu, ujemati se, skladati se, zlagati se, strinjati se s čim, primeren biti čemu, pripraven biti za kaj, všeč(en) biti, prijati komu. Z imenskim subj.; abs.: Suet., Iust., conveniunt adhuc utriusque verba Pl., conveniunt mores Ter., non bene conveniunt … maiestas et amor O., conveniet etiam ambulatio quaedam Q.; s praep.: convenit arundinetum cum coruda Ca., intellegatis illa tempora cum societatis tabulis convenire Ci., ceterae vites in quemvis agrum conveniunt Ca., non in omnes omnia convenire Ci., poteram ego, verbum (πάϑη) ipsum interpretans, morbos appellare, sed non conveniret ad omnia Ci. bi ne bilo primerno za vse; c. in ali ad aliquem pogosto = nanašati se ali nanašati se moči (utegniti) na koga, meriti na koga, tikati se koga, zadevati koga: erat nemo, in quem ea suspicio non conveniret Ci., haec maxime in Alcibiadem convenire videbantur N., quae (contumelia) non ad maximam partem civium conveniret Ci.; z in in abl.: nihil autem minus in perfecto duce quam festinationem temeritatemque convenire arbitrabatur Suet.; z dat.: mulier mulieri magis convenit Ter., quae (praedia) mulieri maxime convenirent Ci., hic introitus eius adulescentiae maxime convenit Ci., negavit id suae virtuti convenire N., munditias mulieribus, viris laborem convenire S.; pesn. z inf.: nec mea conveniunt duro praecordia versu Caesaris in Phrygios condere nomen avos Pr.; occ. z inf. ali ACI kot subj. pristaja, spodobi se, primerno je, dostojno je: ilicone ad praetorem ire convenit? Ci., ad quos devenire convenerit Ci., quo sidere terram vertere … conveniat V., quî convenit in minore negotio legem timere, cum eam in maiore neglexeris S., respondebam non convenire moribus meis aliud palam, aliud agere secreto Plin. iun.; ubi sementem paraveris, glandem parari legique convenit Ca., haud convenit unā ire cum amica imperatorem in via Ter., quo ex senatus consulto confestim te interfectum esse convenit Ci. Brez subj. (brezos.): convenit Pl. prija mi! dobro! naj bo! ad nummum convenit Ci. ujema se do beliča, si tibi ita conveniat Ci. če ti tako prija, videte nunc illum primum egredientem e villa, … tarde; quî convenit, praesertim id temporis? Ci. kako je to mogoče? in quam cuique feminae convenisset domum nuberet L., quam sibi conveniat, ipse viderit Ci. kako mu pristoji, si tibi curae, quantae conveniat, Munatius H. če ti je Munacij toliko pri srcu, toliko je vreden. — Od tod

I. adj. pt. pr. conveniēns -entis, adv. convenienter,

1. prilegajoč se, priležen: sit bene conveniens et sine labe toga O.

2. pren.
a) skladen, ujemajoč se, soglasen, primeren, priličen, dostojen, pristojen, spodoben, prijajoč: hunc tam superbum apparatum … convenientes sequebantur contemptus hominum omnium L., oculi convenientes Fr. prijajoče (ugodne?), non enim potest convenienter dici nihil comprehendi posse, si … Ci., propter quod utroque numero significari convenientissime potuit Aug.; kot subst. neutr. pl.: recta enim et convenientia … natura desiderat Ci. Skladi: s praep.: cum populi vultu conveniente die O., convenienter cum natura vivere Ci.; ut … in vita omnia apta sint inter se et convenientia Ci., convenientes inter se motus Lucr., minime inter se convenientes orationes L.; redk. z ad ali in z acc.: nihil est … tam conveniens ad res vel secundas vel adversas Ci., ad formam tauri conveniens sonus O., convenienter ad praesentem fortunae nostrae statum locuti estis L., forma in illam conveniens amplitudinem Vell.; posamič z in in abl.: gratulatio conveniens in ea victoria L.; pogosto z dat.: c. hostia rebus suis Ci., oratio tempori conveniens L. času primeren, conveniens prudenti viro gestus Sen. ph., maiora nec feminae convenientia negotia Suet., quid enim his (abl. comparationis), quae supra retuli, facto Mucii convenientius? Val. Max., disciplina convenientissima viris, vox convenientissima conscientiae suae Vell., congruenter naturae convenienterque vivere Ci., constanter convenienterque sibi dicere Ci.; kot subst. neutr. pl.: sibi convenientia finge H., reddere personae scit convenientia cuique H.; convenientius ali convenientissimum est z ACI: Plin., isto skupaj z dat.: Plin. iun.; nihil convenientius ducens quam z inf.: Suet.
b) (o osebah) bene (optime) conveniens složno (v slogi, v razumevanju, v soglasju) živeč, složen: bene convenientes propinqui Ci., cum Ameriae … tot propinqui cognatique optime convenientes (essent) Ci., uxor bene conveniens Suet. —

II. subst. pt. pf. conventum -ī, n dogovor, domemba, domenek, pogoditev, pogodba: Sil., Gell., Icti., facere promissa, stare conventis Ci. držati se dogovora, dictorum conventorumque constantia Ci., dii testes conventorum L., ex convento Corn., ex pacto et convento Ci., pacta conventaque Sen. ph., conventum et pactum Iuv., tudi asindeton: pactum conventum stipulatio ali pacta conventa stipulationes Ci.

Opomba: Star. sinkop. pr. coveniātis: Ca. fr.; fut. convenībo: Pl.

conventus -ūs, m (convenīre)

I.

1. shajanje, stekanje, zbiranje: festos dies agunt celeberrimo virorum mulierumque conventu Ci. ob … shajanju, conventu totius Graeciae Cu.; met. shod, zbor, skrivni shod (zbor), krog, družba, društvo: Vitr., Q., Suet. idr., comitum Ter., contio conventusque civium Ci., erat conventus hominum maximus Ci., rex maximo conventu Syracusis in foro clamare coepit Ci., quaesivi a Catilina, in nocturno conventu apud M. Laecam fuisset necne Ci., Roma est civitas ex conventu nationum constituta Q. Ci., c. militum C., a conventu se remotum domi tenere N., Romae per omnīs locos et conventus de facto consulis agitari S., conventum dimittere S., natumque unaque Sibyllam conventūs trahit in Medios (Anchises) V.

2. occ.
a) α) zvezni shod (zbor), zvezni sestanek, kongres, nárok: cum in conventum Arcadum venisset N., coram frequentissimo legationum conventu N., c. Archaici concilii (po drugih consilii) L., edicere in certam diem conventum omnium sociarum civitatium legationibus L., Aegium conventum gentis indicere L., conventum ibi Euboicarum civitatium habuit L., rarus duabus tribusve civitatibus ad propulsandum commune periculum conventus T., veluti conventum terrarum orbis agere Iust. svetovni kongres. β) okrožni shod, okrožni zbor, sodni zbor, deželni zbor (dolžnost prokonzulov in propretorjev je bila pozimi v določenih mestih rimskih provinc prirejati sodne dneve): Plin. iun., Suet., G., conventum habere L. ali conventum agere Ci. ali conventūs agere (imeti) C., L., conventibus Galliae citerioris peractis C. ko je bil opravil sodne zbore, ridetur ab omni conventu H.; met. sodni okraj, sodni okoliš: Plin., homo ex illo conventu deterrimus Ci., cum celeriter omnes conventus percucurrisset Hirt. γ) združba (občestvo) rimskih državljanov, rimska občina v provinci: Auct. b. Alx., Iuv., c. Syracusanus, Capuae Ci., c. firmi atque magni Ci., eius conventus cives Romani, c. Campaniae, Cordubae C., conventum Salonis cum neque pollicitationibus neque denuntiatione periculi permovere posset C.; popolnoma: conventus civium Romanorum Ci., C.
b) α) (o bitjih) shod (shajanje) k spoju, spolni odnos, telesna združitev: ex conventu Iovis inseminati Arn. β) (o stvareh) spajanje, stikanje: non ex ullorum conventu conciliata Lucr. (o atomih), c. duarum stellarum Sen. ph. —

II. pren. dogovor, domenek, pogodba: Corn., in quo (fundo) ex conventu vim fieri oportebat Ci.

convexus 3 (cum in vehī) navzgor ali navzdol se ukrivljajoč, od tod

1. izbočen, svodast, okrogel: caelum V., O., adspice convexo nutantem pondere mundum V., c. orbis lunae, convexa foramina terrae O., ab aequoribus convexus in aequora vertex O. gora, ki se boči od morja do morja, c. mundus, convexa cornua Plin.; enalaga: convexa sidera V., O. zvezde na nebesnem svodu; pren. popolnoma zaokrožen: ἐνϑύμημα c. Gell. — Kot subst. convexum -ī, n obok, svod: in convexo nemorum (dreves) V.; pogosteje v pl.: taedet caeli convexa tueri V., talis esse halitus … supera ad convexa ferebat V. ali supera adspectans convexa V. nebesni svod.

2. navzdolen, podolen, kotlinast, strm: iter O., convexo in tramite silvae V. na gozdnatem klancu, c. vallis Plin. kotlina. — Kot subst. neutr. pl.: convexa vallium Iust. globoke doline, kotline; isto tudi samo convexa: dum montibus umbrae lustrabunt convexa V.

convincō -ere -vīcī -victum

1. (zmagovito = nespodbitno, neovrgljivo) z dokazi premagati koga, dokaz(ov)ati, spodbi(ja)ti, ovreči kaj: quid taces? convincam, si negas Ci., testem bene convicit Ci., c. adversarium aliquem, errores, falsa Ci., haec poëtarum et pictorum portenta Ci. njihovo ničnost razkri(va)ti, Aristonis iam fracta et convicta secta Ci., voluptas (ničnost slasti) superiore libro convicta Ci., falsum veris rebus convincere Lucr.

2. occ. (v javnem življenju ali pred sodiščem) komu dokaz(ov)ati (krivdo), na sled priti komu; abs.: eum mores ipsius ac vita convincerent Ci., reprehensus, convictus fractusque discessit Ci., non est tam grave argumentum, si fatetur, quam si convincitur Q., ad convincendum eum conisi T.; z abl. instrumenti: quo teste me convincas? an chirographo? Ci., certis litteris, testibus auctoritatibusque convinci Ci., convictus multis avaritiae criminibus, iudicio turpi convictus, conscientiā convictus Ci., istius vita tot vitiis flagitiisque convicta Ci. obkladen s toliko dokazanimi … , convictus veris L. obsojen z dokazom resnice; z de: qui et convicti et condemnati falsis de pugnis sient Pl.; z in in abl.: convictus in hoc scelere Ci., convictus in aliquo scelere servus Sen. ph., convinci in crimine incendii T., homo convictus vulgo in mendaciis Gell. pravi slepar, slepar stare šole; z gen.: Corn., Suet., Eutr., haec duo levitatis et infirmitatis plerosque convincunt Ci., in convictos maleficii servos supplicia instituere Ci., homines tanti facinoris convicti S., Cominium, … probrosi in se carminis convictum, Caesar precibus fratris … concessit T.; z inf. ali ACI: Suet., Icti., qui pro Perseo adversus Romanos dixisse quid aut fecisse convincerentur L., multa avare ac superbe fecisse convictus Cu., convictus pecuniam ob rem iudicandam cepisse T., cum … indicio T. Volturci … convicti confessique sint caedem, incendia aliaque se foeda atque crudelia facinora in civīs patriamque paravisse S.

3. (kot resnično) dokaz(ov)ati, z dokazi potrditi (potrjati), izkaz(ov)ati, izprič(ev)ati, obrazložiti, preprič(ev)ati o čem: Lucr., Q., convictis virorum bonorum testimoniis Ci., mitto, quod possessa (praedia) per vim, mitto, quod convicta ab Apollonidensibus Ci. da so to (namreč nasilno zasedbo posestev) neovrgljivo dokazali Apolodijcem, convictus furor O., quod (katera točka obsodbe) neque convictum noxae reo neque defensum absolutioni erat T.; quod apud patres convictum T.; z abl. instrumenti: volo inauditum facinus ipsius, qui id commisit, voce convinci Ci., argumentis peccata convinci Ci., aliquo facinore comperto avaritiam esse convictam C., c. factum congregatione argumentorum Q.; z ACI: ut Stoicos nihil de dis explicare convinceret Ci., cum eum ne liberum quidem esse ratio et veritas ipsa convincat Ci., nisi ea non esse facta convicerimus Q.

cooperiō (cōperiō) -īre -operuī -opertum docela, povsem, z vseh strani pokri(va)ti, prekri(va)ti, zakri(va)ti, ogrniti (ogrinjati), zagrniti (zagrinjati), zastreti (zastirati): Cyrsilum … lapidibus coopernerunt Ci. so s kamenjem obsuli, so kamenjali, lapidibus coopertus esset in foro Ci., eo indignatio erupit, ut tribunus militum ab exercitu suo lapidibus cooperiretur L., exisse rapaces per terras amnes atque oppida coperuisse Lucr., c. aliquem vestimento Lact.; večinoma kot pt. pf.: humus spinis cooperta piscium Ci. ap. Q., corpus coopertum telis L. obsuto, Pomptinum omne velut nube locustarum coopertum L., quod moenibus cingebatur, ita repente atrā nube coopertum … est, ut … T., suismet tentoriis cooperti T.; pt. pf. (pren.) obložen, obkladen, obsut, ves zasut, potopljen, zakopan: fenoribus copertus est Ca. ap. Gell., si qui istum tot, tantis, tam nefariis sceleribus coopertum iurati sententia sua liberarint Ci., flagitiis atque facinoribus copertus S., copertus miseriis S., cooperti stupris suis alienisque L., Metello … cooperto versibus H.

cōpia -ae, f (iz coopia: cum in ops, prim. inopia)

1. obilica, obilnost, obilje, obilna zaloga, vse polno česa; v sg. s partitivnim gen.: Dig., agri frugum, pecuniae, vectigalium, rerum omnium Ci., ferramentorum, frumenti, pabuli, eius rei (sc. pabuli) C., lactis pressi V. zaloga sira, lymphae H., rei frumentariae T., aliarum rerum copiā abundare Cu. obilovati z drugimi rečmi; abs.: locum domicilio ex magna copia (sc. locorum) deligere C., copia mala H. prenapolnjenost (želodca); redk. s subjektnim gen.: omnis c. narium H. obilica vsega, kar prija nosu (= vse dišeče rastline in cvetke); occ. obilica = preobilica (preobilnost), bogastvo, premoženje: postremo copia cum egestate confligit Ci., avaritia semper infinita, insatiabilis est, neque copiā neque inopiā minuitur S., bonam copiam eiurare Ci. ep. (jur. o človeku, ki prisega [je prisegel], da ni zmožen plačevanja), s prisego dokopati se do pravice revežev, quae cuique est copia V. kolikor vsak premore; pogosto pro copia po meri premoženja, po moči, po premoženju: Ca., Pl., pro rei copia S., pro temporis huius copia L. kolikor je dopuščal ta čas, pro copia cuiusque Cu.

2. v pl. occ.
a) živila, živež, zaloge: Plin. iun., exercitum Cn. Domiti suis tectis et copiis sustentavit Ci. je imel pod streho in mu dajal hrano, domesticis copiis adornare convivium Ci., alere se eorum copiis C., Tusculanus ager opimus copiis L.
b) voj. vojne zaloge, živež za vojake, dovoz, „proviant“: copias Dyrrhachii comparare C., cum frumentum copiaeque aliae … suppeterent L., inops copiarum hostis Vell., copias in castra convehere T., peditem copiis onerare T.
c) denarna sredstva, denarna zaloga, denar, novci, bogastvo, imovitost, premoženje, blagostanje, blaginja: Philodamus copiis facile princeps Lampsacenorum Ci., senatores copiis rei familiaris locupletes et pecuniosi Ci., conferre suas copias in provinciam Ci. svoj denar v provinci naložiti, Sicilia florebat opibus et copiis Ci. je cvetela v moči in bogastvu, suppetunt cotidianis sumptibus copiae Ci., tu civem perditum Gallorum copiis instrues? Ci., copias Gallorum adamasse C., genere et copiis amplissimus C., rex genere, famā atque copiis potens S., c. domesticae L., moritur copiis familiaribus tam exiguis, ut funeri sumptus deesset L.
č) gradivo: exiguitas copiarum, id est, marmoris, materiae reliquarumque rerum, quae parantur Vitr.

3. pren.
a) (o bitjih) množica, množina, (obilno) število: c. meretricum Pl., ex amicorum atque hospitum copia (cognitorem) eligere Ci., virorum fortium atque innocentium tanta c. Ci., c. principum C., remigum gubernatorumque magna c. C., c. necessariorum S., latrones … , quorum in ea religione magna c. erat S., sociorum atque civium c. S., c. procorum O., honestorum Suet.; v stiku abs.: est tibi ex iis, qui adsunt, bella copia Ci. imaš jih (namreč pametnih ljudi) lepo število; occ. poseb. voj. (redk.) v sg. tolpa, četa, krdelo, moštvo: Auct. b. Afr., Auct. b. Hisp., c. sociûm Acc. fr., omnis armatorum c. Ci. ep., eā copiā, quam secum eduxit, se hanc civitatem oppressurum arbitratur Ci., pedites … , quos ex omni copia singuli singulos … delegerant C., augebatur illis copia C. moštvo se jim je pomnožilo, dobivali so okrepitev (pomoč), nequaquam pari latronum manu et copia C., ex copia militum S., Catilina ex omni copia … duas legiones instituit S., quae sit me circum copia, lustro V., c. Teucrûm V.; pogosto v pl. (vojaške) čete, (vojaška) krdela, vojna moč, vojska: magnas copias hostium fudit Ci., ab hoc rege adiuti sumus et equitatu et pedestribus copiis Ci., urbem vi copiisque capere Ci. v naskoku z vojaškimi četami zavzeti, cum tantis copiis N. s tako številnimi četami, abundare omni genere copiarum, deducere suas copias in campum Marathona N., terrestres urbiumque copiae C. čete na kopnem in v posadkah, parvae c. Hirt., c. navales N., L., maritimae Cu., copias magnas cogere C., copias armare, parare S.; pren.: copias eloquentiae ponere in medio Q.
b) (o abstr. pojmih) množica, obilica, obilje: in magna copia rerum (snovi) S., c. argumentorum Lucr., abundare debet orator exemplorum copiā Q., c. legum, responsorum Q., litterarum Val. Max. obilje znanja, obilno znanje; poseb. kot lastnost pisateljev, govornikov in govora: rerum copia verborum copiam gignit Ci. obilica snovi (misli) poraja obilico besed, copiam sententiarum atque verborum perspexistis Ci., copia verborum sic paratur Q., c. dicendi ali orationis Ci., Q. ali sermonis ali scribendi Ci. obilje (bogastvo) v govoru, v pisavi, larga … semper tibi copia fandi V. vedno ti obilno teče gladka beseda, c. inveniendi ali inventionis Q.; occ. α) obilje (obilnost) v govoru, zgovornost: (Periclis) ubertas et copia Ci., materies digna facultate et copiā tuā Ci. ep., c. Platonis, Senecae Q. β) obilnost znanja, obilno znanje, mnogovednost: Aristoteles, vir summo ingenio, scientiā (vednosti), copiā Ci., nec ipse Aristoteles admirabili quadam scientia et copia ceterorum studia restinxit Ci., huius virtutem in scribendo et copiam repetere Ci.
c) met. možnost, prilika, priložnost, dopustitev, pripustitev, moč, vpliv: aliam copiam quaerere Ter. drugo priožnost (za ljubezen) iskati. V zvezi α) z esse: at populo Romano numquam ea copia fuit S. ni imel nikdar te sreče; z objektnim gen.: alicui copia est somni L. more spati kdo, Pharnabazi copiam fore Cu. da bo možno s Farnabazom govoriti; z gen. gerundii ali gerundivi: ab Hispanis materiam emundi aut mutandi copia non est S. ni mogoče kupiti ali … , est alicui copia dimicandi cum hoste L., quia tui videndi copia est Pl., copia placandi sit modo parva tui O., Adherbalis appellandi copia non fuit S.; z inf.: quibus in otio … vivere copia fuit S.; z ut: apud patrem tua amica tecum sine metu ut sit copiast Ter. β) s facere: facere alicui alicuius conveniundi copiam Pl. omogočiti komu sestanek s kom, novarum (sc. fabularum) qui spectandi faciunt copiam Ter., facere alicui copiam alicuius (puellae) Ter. nakloniti komu deklico, facere alicui consilii sui copiam Ci. nasveta iščočemu biti dostopen , facere alicui copiam frumenti C. koga z žitom preskrbeti, pugnandi copiam facere S. spustiti se v bitko, facere alicui copiam scientiae suae Plin. iun.; v pass.: si eadem illi copia fieret S., ab hoste copia pugnandi fit S., copia pugnae fit (sc. ab hoste) L.; s qui in cj.: non redderes … nec qui deterior esset faceres copiam Pl.; tako tudi efficere alicui copiam z ut: huic amanti ac Philocomasio hanc ecficiamus copiam, ut hic eam abducat Pl. γ) z dare: date copiam crescendi Ter., postquam … data copia fandi V. je bilo dovoljeno govoriti, copia pugnae datur V. priložnost … se (po)nudi, modo copia detur O. ko bi se le priložnost ponudila = ko bi ga le dobil v pest, senatūs copiam dare T. pred senat pustiti; z inf.: nec te … adfari … miserae data copia matri V. in ni se omogočilo … materi, da bi te nagovorila, simul ac fessis dederit fors copiam Achivis urbis … solvere vincla Cat. δ) s habere: quoniam Iugurthae copiam haberet S. ker ima priložnost prijeti Jugurto, ker ima moč do Jugurte, habere tum magnam copiam societatis amicitiaeque coniugendae S. velik vpliv imeti na … Redk. ex copia, pro rei copia, ex copia rerum S. po možnosti, po okoliščinah, okoliščinam primerno.

4. pooseb. Cōpia -ae, f Kopija, Obilica, boginja obilnosti kakor Abundantia: Pl., aurea fruges Italiae pleno defundit Copia cornu H., apparetque beata pleno Copia cornu H. (prim.: hic tibi copia [po drugih Copia] manabit ad plenum benigno ruris honorum opulenta cornu H.), divesque meo Bona Copia cornu est O.

coquō (st.lat. quoquō) -ere, coxī, coctum (iz quequō za *pequō; prim. gr.πέσσω kuham, prebavljam, πεπτός kuhan, lat. coctiō, coctor, coquus, culīna, popa, popīna; sem spadajo tudi izpos. iz lat. coquere v nem. kochen, v sl. kuhati)

1. (s)kuhati, (z)variti, (s)peči, jed (zdravilo, strup) pripraviti (pripravljati); abs.: ire coctum Pl., coquendo sit faxo et molendo Ter., difficilis in coquendo cyma Plin., vas ad coquendum Dig.; z zunanjim obj.: is, qui illa coxerat Ci., c. cibum Varr., Lucr., cochleam ali cochleas Cels., Varr., humana exta, pavonem H., ova columbina Cels., dulce dedit tostā quod coxerat ante polentā (iz ječmenove moke) O.; v pass.: cibus coctus S., cibaria cocta N., L. močnik; s proleptičnim obj.: c. cenam Ca. et Caelius ap. Gell., Pl., cotidie sic ei cena (hrana) coquebatur, ut … N., c. panem Varr. ap. Non., Plin., Icti., medicamenta, venena L., ius H., liba in subito cocta foco O. Od tod subst. pt. pf.
a) coctum -ī, n in pl. cocta -ōrum, n skuha, kuhovina, (s)kuhane jedi: quid tu … curas, utrum crudum an coctum ego edim Pl., cocta vendere Suet.
b) cocta -ae, f kuhana pijača, prevretek, zvarek: niveae custodia coctae Mart.

2. coquī = vreti, kipeti (zaradi vročine): iam non solum ardet unda, sed coquitur Sid.

3. (človeka) na železni mreži peči, pražiti: Lact.

4. occ.
a) kuhati = žgati, (o)paliti, (s)topiti, sušiti, presušiti, posušiti, izsušiti (izsuševati): calcem Ca., Vitr., Dig., carbones Ca., Dig., laterculos Ca., laterem Mart., coctus later Vitr., Iust. žgani kamen, opeka, agger coctus Pr. iz žganih kamnov, iz opeke, fidelia cocta Pers., murrhea in Parthis pocula cocta focis Pr., robur coctum V. na ognju sušen čvrsti les, ligna cocta Ulp. (Dig.) izsušen les (ki se ne dimi) = ligna acapna Mart.), coctus pulvis Stat., coquere aera fornacibus Lucan. ali aurum cum plumbo Plin. (s)topiti, rastra et sarcula Iuv. kovati, locus is melior, quem non coquit sol Varr., glaebasque … coquat maturis solibus aestas V., cava flumina … radii tepefacta coquebant V., vidi ego … rosaria Paesti sub matutino cocta iacere Noto Pr., coquiturque vaporibus aër Val. Fl.
b) (do)zoriti, (do)goditi, v pass. zoreti, dozore(va)ti, kuhati se: eas (arbores) … sol et luna coquunt Varr., cum frumentum aestas et debita maturitas coxit Sen. ph., c. messem Mart., vinum prius quam coctumst pendet putidum Pl., mitis in apricis coquitur vindemia saxis V., poma matura et cocta Ci. zrelo in godno, (fructus fici) solibus coctus Plin.
c) zaužite jedi v želodcu prekuha(va)ti, razkrojiti (razkrajati), raztvoriti (raztvarjati), prebaviti (prebavljati): Lact., ut … omnia cocta atque confecta in reliquum corpus dividantur Ci., cibi … , qui potius difficulter coquuntur quam facile vitiantur Cels., ut balineae ardentes, quibus persuasere in corporibus cibos coqui Plin.; od tod šalj.: at vos praesentes, Austri, coquite horum obsonia! H. storite, da segnijejo.

5. pren.
a) kaj „kuhati“, „zakuha(va)ti“ = naklepati, snovati, izmisliti (izmišljati) si: quidquid est, … bene coctum dabit Pl., bene cocto, condito, sermone bono Luc. ap. Ci. ep., inpotentibus instructi consiliis, quae secreto ab aliis coquebant L., principes occulte Romanum coquebant bellum L., c. iras cum fraude, Latio extrema coepta Sil., trucem invidiam Stat.
b) vznemiriti (vznemirjati), stiskati, težiti, ujedati, mučiti, trapiti: egomet me coquo Pl., quae cura nunc te coquit Enn. ap. Ci. te tare, quam (Amatam) … femineae ardentem curaeque iraeque coquebant V., quos ira metusque coquebat Sil., nec oratorem macerat et coquit (sollicitudo) Q. — Od tod adj. pt. pf. v komp. z gen.: hodie iuris coctiores non sunt, quam qui lites creant Pl. bolj premeteni v pravu.

cornīx -īcis, f (onomatop.; prim. umbr. curnaco = lat. cornīcem, corvus = gr. κορώνη, gr. κόραξ = sl. krokar, lat. crōcāre, crōcīre = sl. krakati, krokotati) vrana, dolgo živeča, starodavnikom po blebetavosti in priučljivosti znana ptica; njeno krakanje je napovedovalo dež, če pa je priletela ali zakrakala z leve strani, je to obetalo srečo: Pl., Lucr. idr., Theophrastus … accusasse naturam dicitur, quos cervis et cornicibus vitam diuturnam, … hominibus, … tam exiguam vitam dedisset Ci., quid (habet) augur, cur a dextra corvus, a sinistra cornix faciat ratum? Ci., nisi me … ante sinistra cavā monuisset ab ilice cornix V., tum cornix plenā pluviam vocat improba (vražja čarovnica) voce V., aquae nisi fallit augur annosa cornix H., c. vetula H., novem saecula passa O., garrula, loquax O., (datum) augurium corvo, laeva cornici omina Ph., cornix colore mire admodum nigro, plura contexta verba exprimens et alia atque alia crebro addiscens Plin.; vrane zelo ostro vidijo, od tod: cornicum eruere genas „vranam oči izruvati“ (kot skrivnostno delujoče sredstvo, da bi koga preslepili): posset ut intentos astu caecare maritos, cornicum inmeritas eruit ungue genas Pr.; preg.: cornicum oculos configere Ci. (prim. Q. VIII, 3, 22) vranam oči izkopati = celo največjega premetenca oslepariti (prevarati); isto elipt.: qui cornici oculum, ut dicitur Ci.

cornū -ūs, n, redk. cornus -ūs, m in cornum -ī, n (indoev. kor. ker kvišku moleti, štrleti; prim. gr. κέρας = kelt. karn = got. haā̆rn = nem. Horn, gr. κραγγών neka rakovica, lat. cerebrum, cervus [iz *kerasvos])

1. rog, v pl. rogovi, rogovje: Cat., Lucr., Sen. tr., Col. idr., cornu hirci V., bubulum Plin., arietinum Plin., M., alias (animantes videmus) esse cornibus armatas, alias habere effugia pennarum Ci., cornua cervi Varr. idr., cornua tauri Varr., O. ali Tauri (ozvezdja) O., dextrā cornum (tauri) tenet O., cornua iuvencorum N., boum C., torta cornua arietis V. ali Arietis (ozvezdja) Ci. poet.; pesn.: surgens in cornua cervus V. svoje rogovje visoko držeč, irasci in cornua discit ali temptat (taurus) V. svojo besnost v rogove poganjati, armenti modo dux vires in cornua sumo O., torvi in cornua tauri Sil. (prim.: ταῦροι εἰς κέρας ϑυμούμενοι Euripid.); rečne in druge bogove (poseb. Bakha) so upodabljali z bikovo glavo (z bikovimi rogovi) v znak plodnosti in obilnosti ali moči in silovitosti: gemina auratas taurino cornua voltu Eridanus V., Achelous lacerum cornu caput abdidit undis O., cornibus aureis receptis Mart. (o Renu), Bacche, veni dulcisque tuis e cornibus uva pendeat Tib., te (sc. Bacchum) vidit insons Cerberus aureo cornu decorum H., tibi (sc. Baccho), cum sine cornibus adstas, virgineum caput est O.; cornu Copiae rog (iz)obilja, med zvezde umeščeni rog koze Amalteje, iz katerega se je baje cedil nektar, podoba plodnosti in obilnosti: Gell., nam haec allata (epistula) cornu copiae est Pl.; prim.: hic tibi copia manabit ad plenum benigno ruris honorem opulenta cornu H., divesque meo Bona Copia cornu est O.; pozneje kot ena beseda Cornūcōpia -ae, f: Lact., Amm.; isto tudi cornu copiosum: Petr. Pren.: alicui obvortere cornua Pl. ali cornua vertere in aliquem Ap. ali in aliquem tollere cornua H. rogove (zobe) komu pokazati, tu (amphora) … addis cornua pauperi H. daješ revežu srce, ga opogumiš, tum (mero) pauper cornua sumit O. se opogumi, venerunt capiti cornua sero meo O. pozno so mi zrasli rožički = pozno sem se opogumil, coeperunt mihi hinc inde cornua increscere Hier.

2. occ.
a) rog, roženina (na kljunu ali kopitu): Ca., Sil., oraque cornu indurata rigent O., solido graviter sonat ungula cornu O.
b) roženica (v očesu): Plin.
c) pl. cornua škarje (rakov): Plin.
č) cornua elephanti slonovi zobje, okli: Varr., Plin.; od tod cornu Indicum Mart. slonova kost, slonovina.

3. met. iz roženine narejene stvari,
a) roženina (rog) kot kadilo ali zdravilo: cornu cervinum incendere Varr., cornu cervinum purgat, cornu bubulum combustum Cels.
b) rog = trobilo, rožnica, lovski, pastirski rog, poseb. pa bojni rog, s katerim so vojski dajali znamenja: Varr., Lucr., O. idr., ille arma misit, cornua, tubas, fasces, signa Ci., cornuque recurvo Tartaream intendit vocem V., aereaque adsensu conspirant cornua rauco V., saeva tene cum Berecyntio cornu tympana H., minaci murmure cornuum perstringis aures H., datur cohortibus signum cornuaque ac tubae concinuere T.; bojni rog je bil sprva iz živalskega roga, okovan s srebrom, pozneje pa iz pločevine: non tuba directi, non aeris cornua flexi O.; tudi rožiček, ki se je nataknil na spodnji del frigijske piščali, da se ji je ojačal glas, potem frigijska piščal sama: adunco tibia cornu, infracto (ali inflexo) Berecyntia tibia cornu O., nullo gemit hic tibicina cornu Iuv., cum tibia lumbos incitat et cornu pariter vinoque feruntur … maenades Iuv.
c) rožén lijak (livek): Col., latices infundere cornu (abl.) V.
č) rožena steklenica (za olje): cornu ipse bilibri caulibus instillat H.
d) rogova, iz katerih je sestavljen lok, zato v pl., potem tudi lok sam: flexumque a cornibus arcum tendit O., viderat adducto flectentem cornua nervo O.; pa tudi v sg.: libet Partho torquere Cydonia cornu spicula, Ascanius curvo direxit spicula cornu, spicula torquebat Lycio Gortynia cornu V., flexile cornu O., crebra Cydoneo fundebat spicula cornu Sil.
e) roženina svetilke in od tod rožena svetilka sama: Vulcanum in cornu gerere Pl., lumen per cornu transit Lucr., cornu lanternae translucidum Plin.
f) rožen odmevnik pri liri; lira je bila sestavljena iz dveh odmevnih rogov, ki sta bila spojena s kobilicama (prečnicama), na katerih so bile napete strune: in fidibus testudine resonatur aut cornu Ci., cornibus iis, qui ad nervos resonant Ci.

4. pren. rogu podobne stvari,
a) rog = mesnat izrastek, velika bradavica na čelu: tua cornu ni foret exsecto frons H.; pri Kampancih so bili taki izrastki na glavi baje precej pogosti, od tod: Campanus morbus H.
b) cornua rogovi = čopi na glavah Germanov, ki so kakor rogovi moleli kvišku: Iuv. (XIII, 165).
c) cornu ali cornua (lunae) rogova (roglja) polmeseca, lunin krajec: Ci. ap. Non., Sen. tr., Lucan., Val. Fl., Stat., nunc senescentem exiguo cornu fulgere lunam non mirarentur L., lunae se cornua complent V., nec nova crescendo reparabat cornua Phoebe O., lunaria cornua O., luna nova curvata in cornua Plin., ad cornua redire Aug. (o luni).
č) cornua rogaste ali lijakaste konice na stožčastem vrhu čelade, v katerem je tičala na več čopov razdeljena perjanica, rogovi, stožci na čeladi: rubrae cornua cristae V.; v sg.: alterum cornu galeae L.
d) zakrivljen konec jadrnice (rajne) in met. jadrnica, rajna: cornua velatarum obvertimus antennarum V., torquent cornua nautae H., ardua iamdudum demittite cornua O., navita cornua locat in arbore (na jadrnik) O., iam diductis extendunt cornua proris Lucan., cum rapidum hauriret Borean et cornibus omnīs colligeret flatus Sil.
e) slonokoščen ali zlat in poslikan glavič na paličici, okrog katere so bili omotani knjižni zvitki: candida (slonokoščene) nec nigrā cornua fronte geras (sc. lĭber) O., inter geminas pingantur cornua frontes Tib., explicitum nobis usque ad sua cornua librum et quasi perlectum … refers Mart. do … glavičev = do zadnje vrstice.
f) rokav reke: Isi, Paraetonium … quae colis et septem digestum in cornua Nilum O.
g) rt(ič), ab utroque portūs cornu moles iacimus C. in Ci. ep., promunturia, quae cornibus obiectis ab alto portum faciunt L., angustis inclusum cornibus aequor O., terrae cornua trina O., quod (iugum montis) … altero cornu in diversum litus excurrit Cu., excurrit deinde in altum vasto cornu promunturium Plin., Cnidus in cornu paene insulae posita Mel., Ambracii sinūs cornua Fl.
h) vrh, sleme, vršina gore, rtina: cornua Parnassi Stat.
i) (skrajni) konec, krilo kakega kraja: in duobus velut cornibus Graeciae (na Peloponezu in v Makedoniji) L., in cornu primus sedebat Casca L. v najbolj sprednji vrsti klopi, postquam filium in cornu scribae humiliorem fortuna sua locum obtinentem conspexisset Val. Max., iudiciis adsidebat in cornu tribunalis T., in cornibus comitii positae statuae Plin., cornibus in summis ponere membra Iuv., cornibus inter se coëuntibus fecit amphitheatrum Plin. iun., iacēre cornu sinistro (stibadii) Sid.; occ. (voj.) krilo vojske: Ter., S. idr., dextrum, sinistrum c. C., ipse a dextro cornu … proelium commisit C., (Epaminondas) alterum tenuit cornu N. je poveljeval na enem krilu, je zapovedoval enemu krilu, ipse, quo cornu rem gessit, fuit superior N., circuire hostem a cornibus L., cornua facere, extendere, diducere, producere L., dextrum, laevum navium c. Vell.; pren.: cornua disputationis commovere (k umiku prisiliti) Ci.

Opomba: Nom. sg. cornum: Varr.; acc. sg. cornum: Lucr., O., Gell., Veg., Prisc.; nom. sg. cornuum ali cornuus, od koder acc. cornuum: Isid.; nom. sg. cornus: Varr. ap. Non., od tod abl. pl. cornibus s sledečim qui (gl. zgoraj) Ci. (De nat. deor. II, 59, 149); gen. sg. cornuis: M.

corripiō -ere -ripuī -reptum (cum in rapere)

1. naglo, trdno, silno prije(ma)ti, popasti (popadati), (z)grabiti, pograbiti, zagrabiti; sprva z množinskimi obj.: celeres sagittas V., lora manu O., arma Vell., Fl., manu arma virosque Cu. (o slonih), singulos manu Cu., quas (volucres) corripuit serpens O., naves, quae paratae erant V. ali omnes suas res c. Auct. b. Alx. v naglici vse svoje stvari pograbiti; s kolektivnimi obj.: id, quod in praesentiā vestimentorum erat, corripuit N.; potem tudi z edninskimi obj.: Val. Max., Plin. idr., ferrum (meč), magnam hastam, sacram effigiem, ambustum torrem ab ara V., Cacum … corripit in nodum complexus V., (mulierem) correptam Graeco verbo monuit T. je prijel za roko in …

2. occ.
a) pograbiti, zgrabiti = na silo osvojiti (si) kaj, polastiti se, polakomniti se česa, zaseči, izsiliti kaj: pecuniam Ci., pecunias Ci., T., fasces S., Vell., omnium partes N., anxiis sordibus magnas opes, summa cum licentia naves Val. Max., praefecturas T., aliena Plin. iun., bona vivorum et mortuorum Suet., communis victoriae praemia Iust.
b) pesn. s tal vzdigniti, večinoma refl. se corripere vzdigniti se, pobrati se: c. corpus de terra ali ex somno Lucr., corripio e stratis corpus (= me) V., c. sese V.; od tod vzdigniti se = hitro odpraviti se, pohiteti: corripuit se repente et abiit Pl., c. se inde, se intro Ter., corripuit … sese ad filiam Ter., tandem corripuit sese atque inimica refugit in nemus V.
c) pesn. zbrati, zgrniti: omnia conrident correpta luce diei Lucr.
č) koga prijeti, zasačiti, ujeti, uloviti, planiti (udariti) na koga: hominem corripi … iussit Ci., quos ille … corripi atque interfici iussit C., ipsi (magi) corripiuntur a pluribus Iust.
d) kot tožnik prijeti (napasti) koga, s tožbo (po)lotiti se, ovaditi koga: statim corripit reum T., Priscum … corripuit delator, obiectans … T., accusatione corripi T., Aemilia Lepida a delatoribus corripitur ob servum adulterum T., locupletissimus quisque in praedam correpti T.
e) z grajo, s psovkami lotiti (lotevati) se koga, spraviti se na koga, (po)grajati, (po)karati, (o)zmerjati, ošte(va)ti, ogovoriti (ogovarjati): consules L., hunc corripiunt dictis O., aliquem non inimice corripere, sed paene patrie monere Q., c. alicuius securitatem Plin. iun., adulationes … gravissimo corripuit edicto Suet.; pogosto v pass.: convicio consulis correpti C., voce magistri corripi H., corripi iurgio Suet., numquamne fecisti, quod a patre corripi posset? Plin. iun. Skladi: ob haec correptus Suet.; populum quam potuit gravissima oratione corripuit, quod eam potestatem bis sibi detulisset Val. Max., corripuit consulares, quod non de rebus gestis senatui scriberent Suet.; ab eo correptus, cur ambularem Plin. un. na odgovor poklican

3. pren.
a) (o bolezni, smrti ipd.) koga popasti (popadati), prevze(ma)ti, zgrabiti (zgrabljati), pob(i)rati, vzeti, jemati: nec singula morbi corpora corripiunt V., quo celerius eiusmodi tempestates (kužni časi) corripiunt (sc. homines), eo maturius … Cels.; pogosteje v pass.: corripi febre Plin., morbo gravi ali subitā vi morbi Val. Max., subito et gravissimo morbo Cels., bis morbo inter res agendas Suet. dvakrat zboleti, morbo comitiali Suet. ali vitio comitiali Sen. ph., Plin., exitiabili morbo T. na smrt zboleti, pedum dolore Plin. iun. ali oculorum dolore Eutr. zboleti na nogah, na očeh, adversā valetudine Iust., correptus subitā morte Cu.; abs.: si (paralytici) correpti non sunt, diutius quidem vivunt, sed … Cels.; pesn.: modo (segetes) sol nimius, nimius modo corripit imber O. pogubi, caeco correpta veneno (od strupene vodne sape) Lucr.
b) (o čustvih, strasteh) koga prevze(ma)ti, popasti (popadati), obje(ma)ti, obvlad(ov)ati, zamikati: hunc plausus … plebisque patrumque corripuit V. je zamikalo, razveselilo; večinoma v pass.: vellem haud correpta fuisset militiā tali V. da je ne bi prevzela taka bojaželjnost, visae correptus imagine formae O. očaran, duplici ardore (sc. amoris et vini) correptus Pr., pueruli sui nimio ardore correptus Val. Max., correptus misericordiā Suet., irā Gell. zanesen.
c) (o ognju) lotiti (lotevati) se česa, popasti (popadati) kaj: quae (flamma) plurima vento corripuit tabulas V., ipsas ignes corripuere casas O., postquam ignis (rogi) corpus eius corripuit Val. Max., ignes inferiora aliquando corripuit Sen. ph., ignes terrā editi villas, arva, vicos passim corripiebant T.; v pass.: correpti flamma alii sunt, alii ambusti afflatu vaporis (od žarečega puha) L., turbine caelesti subito correptus et igni V., improviso igne correptae naves conflagraverunt Macr.
č) (o vodi) odplaviti (odplavljati): flumen … urbis tecta corriperet, nisi essent specus lacusque, qui exciperent Cu.

4.
a) pospešiti (pospeševati): pedes Sen. tr.; pren.: tarda necessitas leti corripuit gradum H.
b) hitro nastopiti pot po čem ali kam, hitro napotiti se kam, hitro odriniti, kreniti na pot: viam V., O., Plin. iun., corripiunt spatia V. planejo na tekališče, cum … campum corripuere … currūs V. pretečejo, c. iter Val. Max.

5. krajšati, okrajš(ev)ati, skrajš(ev)ati, skrčiti (skrčevati), omejiti (omejevati): numina corripiant moras (rok, čas) O., c. nimium omnia (namreč v govoru) Q., singulos missūs a septenis spatiis ad quina Suet., ludorum ac munerum impensas Suet., ut difficiles puerperiorum tricas Iuno mulceat corripiatque Lucina? Arn.; occ. (v izgovarjavi) skrajš(ev)ati, predtegniti (predtegovati): singularis rectus casus correptus (npr. trabs iz trabes) Varr., illis mos erat („fulgēre“) correptā syllabā uti, ut dicerent „fulgeōre“ Sen. ph., c. syllabam, verba Q. Od tod adj. pt. pf. correptus 3, adv. -ē kratko izgovarjan, kratek, predtegnjen: correptae litterae syllabaeve Q. kratki (predtegnjeni) zlogi, correpte dicere verbum Gell., aut producatur (syllaba), quae nunc correptius exit O.

Opomba: Vulg. pt. pf. corruptus: Paul.

corrogō -āre -āvī -ātum naprositi (naprošati), zvabiti (zvabljati), sprosjačiti, skupaj spraviti: ipse suos necessarios ab atriis Liciniis … corrogat Ci., c. vasa, vestimenta, pueros Corn., auditores Plin. iun., auxilia ab sociis L., vela cum antennis ex navibus L., nummulos de nepotum donis Ci., pecuniam ad necessarios sumptus C. Od tod subst. pt. pf. corrogātī -ōrum, m zvabljenci, povabljenci (poseb. o poslušalcih): Q., Plin. iun., convenerunt corrogati Ci.

corruptēla -ae, f (corrumpere) pokvaritev, pokvarjenje, poguba: collapsus est in corruptelam suam Pl., largitionem corruptelam esse dixit Ci., c. ac demutatio morum Ci., mores hac dulcedine (cantus) corruptelāque depravati Ci. po zapeljivi osladnosti, tantam esse corruptelam malae consuetudinis (subjektni gen.), ut … Ci., via una corruptelae Bacchanalia erant L. pogubiti ga; occ.
a) zapeljevanje, skrunjenje, oskrumba, oskrunitev: seditionem in populo fore, corruptelam et adulterium domi Ci.; večinoma v pl.: corruptelae hominum Pl., mulierum Ci., stupra dico et corruptelas et adulteria, incesta denique Ci., adulescentulum corruptelarum illecebris irretire Ci., corruptelae omnis generis fieri coeptae L., corruptelis adulteriisque famosus Suet.; met. α) zapeljivec, zvodnik, „kuga“: communis corruptela nostrûm liberûm Ter. β) kraj zapeljevanja, zanikrna hiša, bordel: Front.
b) podkupovanje: hominum Ci., ista c. servi inpunita fuit Ci., pecuniosi rei corruptelam iudicii molientes Ci., iudicii ali accusatoris c. ab reo Ci.

corvus -ī, m (gl. cornīx)

1. vran, gavran, krokar: ovantes gutture corvi V., c. hians H., corve loquax O., corvi cantus Ci., miluo est quoddam bellum quasi naturale cum corvo Ci., niger tamquam corvus Petr.; ptica vedeževalka, posvečena Apolonu: c. oscen H., Phoebeïus O., Delius in corvo latuit O.; prilet vrana z desne strani je obetal srečo, z leve pa nesrečo: picus et cornix ab laeva, corvos (= corvus), parra ab dextera consuadent Pl.; preg.: non pasces in cruce corvos H. ne boš na križu vranov pasel = ne boš na vislicah hrana vranom, ne boš umrl na vislicah.

2. pren. (o stvareh, podobnih vranjemu kljunu)
a) neko bojno orodje, zidolom, maček, kopika: corvus demolitor Vitr., corvique et alia tuendis urbibus excogitata praeparabantur Cu.
b) „vranji kljun“, neki kljukast kirurški nož: Cels.
c) ozvezdje Vran: Vitr., Hyg.
č) „gavran“, neka morska riba, menda morska lastovica, krulec: Cels., Plin., Aus.
d) v dvoumju = vir spurcus, fellator (ker po stari ljudski bajki corvi ore coëunt): dat veniam corvis, vexat censura columbas (preg.) Iuv., Corve salutator, quare fellator haberis? in caput intravit mentula nulla tuum Mart. — Kot nom. propr. Corvus -ī, m Korv, Vran, rimski priimek, poseb.: M. Valerius Corvus Mark Valerij Korv, ki se je l. 349 bojeval pod Kamilom zoper Galce ter si ta priimek pridobil v boju z galskim velikanom, katerega je premagal s pomočjo vrana, konzul l. 348 in pozneje še večkrat konzul in diktator (zadnjič diktator l. 299), umrl l. 271 star sto let, pri vseh priljubljen in spoštovan: Ci., L.

crēdibilis -e, adv. crēdibiliter (crēdere) verjeten, možen, verodostojen: Pl., Ter., Plin., Plin. iun. idr., crimen Ci., narrationes credibiles sint Ci., ita fit credibile deorum et hominum causā factum esse mundum Ci., non est credibile, quid interesse mihi sit visum inter eum, qui tum erat et qui anno ante fuerat Ci., maxime animo tyranni credibile indicium Thraso nominatus fecit L., magnum narras, vix credibile H., sit tibi credibilis sermo O., non esse credibile, ut, quem tantopere amaret, ab eo invicem non diligeretur Val. Max., vix credibile dictu (kot vrinek) Cu., vix credibile memoratu est, quantum superbiae socordiaeque Vitellio adoleverit T., credibilis ratio (razlog) Q., nihil his credibilius fingi potest Q., at quam non modo non credibiliter, sed ne suspiciose quidem (id … cogitatum esse confingitis!) Ci., exceptionibus peccat adiciendo circa civiles quaestiones et credibiliter Q.; komp. adv. crēdibilius: Ps.-Q.; neutr. sg. in (v prozi) pl. subst.: credibili fortior illa fuit O. pogumnejša, kakor bi mislil, neverjetno pogumna, multa credibili tulimus maiora O., veris credibilia praeferre Q., credibilium genera sunt tria Q.