Ithaca -ae, f in Ithacē -ēs, f (Ἰϑάκη) Ítaka, otok v Jonskem morju ob akarnan(ij)skem obrežju, Odisejeva domovina: Ci., V., O., H., Sen. tr. — Od tod adj. Ithacus 3 (Ἴϑακος) z Itake, itaški: matres O., puppis O., veru Pr.; subst. Ithacus -ī, m Itačan (poseb. Odisej): V., O., Pr., Iuv. Ithacēsius 3 (Ἰϑακήσιος) z Itake, itaški: antrum Macr., sedes Sil.; z lat. končnico: Ithacēnsis -e itaški: Ulixes H.
Iugurtha -ae, m Jugúrta, Numidijec, Mastanabalov nezakonski sin, nečak in posinovljenec kralja Micipse, ki si je nezakonito prisvojil vse numidijsko kraljestvo; ko ga je Sula pod Marijevim vrhovnim poveljstvom ujel, je na grozen način umrl v Rimu: S., Ci., L. ep., Vell., Val. Max., Fl. — Od tod adj. Iugurthinus 3 Jugurtov, jugurtinski, z Jugurto, o Jugurti: bellum S., coniuratio Ci. Jugurti v prid, Sallusti historia Gell.
iūrulentus 3 (iūs1) jušen, z juho (omako), v juhi (polivki): caro, cibus Cels., res (naspr. assa res) Cels.; subst. n. pl. omnia iurulenta Cels. — Soobl. iussulentus 3: Ap.
iūstus 3, adv. -ē (prvotno iovestos iz iovos, iovesis, stare oblike za iūs, kakor fūnestus, scelestus iz fūnus, scelus, prim. ius 2; iustus iz iovestus po sinkopi) pravičen, in sicer
1. (subjektivno) pravičen, pošten, ki prav(ično) misli, pravomiseln, prav(ično) misleč: Pompeius, vir iustissimus Ci., iustissimus iudex Ci., homo fortis, iustus, severus Ci., iustus in socios Ci., iuste et legitime imperare Ci., quanto id hominum consuetudine facilius fieri potuerit et iustius? Ci.; subst. iūstus -ī, m pravičnik: H., O., Eccl., Aristides iustus appellatus est N. Aristidu so nadeli vzdevek „pravičnik“.
2. (objektivno) praven, pravden, soden, pravičen, postaven, zakonit: ei ante iniusta poena luenda est quam iusta repetenda Ci., iusta uxor (mater familias) Ci., L., vita multis iustis suppliciis erepta Ci., iusto cum imperio in provinciam venit Ci., si causa iusta est Ci., iustum bellum Ci., imperium C., matrimonium Suet., liberi Icti. iz zakonite zakonske zveze, hostis Ci. ki ima pravico vojskovati se; subst. iūstum -ī, n pravo, pravica: iustum colere Ci., quam multa, iusta iniusta (bodisi pravo ali nepravo) fiunt moribus Ter.
3. metaf.
a) pravičen = utemeljen, z razlogi (vzroki) dobro podkrepljen (podstavljen), dobro utrjen, tehten, obstojen, zadosten: triumphus Ci. zaslužen, honores Ci., preces O., T., lacrimae O.; zlasti pri abstr. subst.: querimonia, odium, dolor, iracundia Ci., dat tibi iustam excusationem Ci., iustus timor Hirt., ira O., metus Ulp. (Dig.); pogosto iusta causa Ci., Ulp. utemeljen vzrok, npr. coniungendae necessitudinis Ci., iuste timere O. po pravici, upravičeno, lacrimae tam iuste cadentes Sen. ph., tanto reprehendi iustius illis H., at hoc ipsum, inquies, inique facis; immo iustissime Ci., ut in hunc transferri iustissime possit Q., ii qui iustissime in utero sunt Gell. popolnoma ob pravem času.
b) pravilen, pravi, reden: altitudo C., iustum iter conficere Ci., iustos annos peragere O., proelium L., iusta ac recta acies L., victoria Ci., numerus L., exercitus L. polnoštevilna, arma L., reditus T., amnis L., eloquentia Ci., volumina Vell., iusto iure L. po vsej pravici, z vso pravico; v abl. n. subst.: ulterius (plus) iusto O., H. več kakor je prav, čez mero = gravius iusto (dolere) O., H., Val. Max., Sen. ph., longior iusto O., praeter iustum Lucr. preveč.
4. subst. iūsta -ōrum, n kar se spodobi, kar komu gre, dolžnost, pravi (pristoječi) običaji, pravi obredi, prave slovesnosti (svečanosti), pravo stanje: servis iusta praebere Ci., omnia iusta solvere Ci. izpolniti, iusta tua Ter. pravica, nisi omnia iusta perceperit (vitis), ad ultimam redigitur maciem Col., iusta militaria L., ludorum Ci., omnia iusta perficere L., iusta piae dare debita terrae Pr. dolžni dar, darilo; zlasti o pogrebnem slavju: iustis funebribus confectis L., iusta exsequiarum Ci., illi more regio iusta magnifice fecerant S., iusta solvere funeri paterno Ci., iusta fratri persolvere Cu., iusta peragere Plin., ad praestanda ei iusta omnes esse coituros Cu., avis positis iusta ferre (dare) O.
izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
I.
1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
6. ustreliti: izbaciti pušku
7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
II. izbaciti se
1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti
izbádati ìzbādām
I.
1. iztikati: izbadati oči
2. bosti, z bodljaji beležiti: da bismo učili pisati slova, uzimali smo sa zove lišće i na ovom smo čiodom izbadali slova
II. izbadati se dial. padati v oči, zbujati pozornost: što više miješaš boje, to će vezivo biti manje šareno, jer se neće nijedna boja jako izbadati
ìzdignuti -nēm
I.
1. vzdigniti: izdignuti glavu
2. dvigniti: izdigao je čašu i nazdravio svima
3. povzdigniti: izdignuti glas, vrijednost čega
4. zapeti z močnim glasom: putem je pjevao i stizavao sve hrpe seoskog svijeta što se vraćao s pazara, pa čim koju hrpu promakni, opet prst u uho, izdigni koliko mu grlo može
5. dvigniti: naša borba je izdigla mnoge dotad nepoznate ljude; stranka je izdigla svoga kandidata za ministra prosvjete
6. odgnati živino na planino: izdignuti stoku u planinu radi ljetnje ispaše
II. izdignuti se
1. vzdigniti se, povzpeti se: izdignuti se na prstima; izdignuti se nad druge
2. dvigniti se: pojedini oblasni župani iz ličnih razloga pomagali su prevrate da bi se što više izdigli
ìzdizati -ižēm
I.
1. vzdigovati: opasno je malu djecu za glavu izdizati; izdizati glavu; ona poče izdizati ruke
2. povzdigovati, poviševati: izdizati glas, vrijednost čega; mesari stalno izdižu cijene
3. odhajati z živino na planino: stoku izdižu u proljeće kad počinju poljski radovi
II. izdizati se
1. vzdigovati se: s vremena na vreme domaćica se izdizala i žaračem podsticala nagorele panjeve
2. dvigati se: u ovoj ulici izdiže se jedna velika kuća
3. vstati, povstajati: pošto se svi izdižu, umiju i bogu pomole, piju kavu i rakiju
izgátati ìzgātām
I.
1. izvedeževati, z vedeževanjem zaslužiti: izgatati nekoliko dinara
2. izvedeževati, z vedeževanjem izvedeti: sudbinu da izgata
II. izgatati se izvedeževati se, končati vedeževanje: kada se ovako izgataju i po koju čašicu isprazne, polaznik odlazi kući