Franja

iste, ista, istud, gen. istīus, pesn. istĭus, dat. istī (dvojni pron. nom. sg. zaimka is in indoev. zaimenskega korena *to, prim. gr. τόν, τήν, τό).

I. Pron. demonstrativum

1. ta, tale, onile, ta tvoj (vaš). Kakor pomeni hic prvo, ille tretjo, tako pomeni iste drugo osebo, s katero govorimo. Zato stoji dostikrat v zvezi s tuus (vester): quamdiu iste furor tuus nos eludet? Ci., qualis erit tua ista accusatio? Ci., de tuo isto scelere Ci., isti vestri satellites Ci., ista vestra simulatio Ci.; podobno: ista, quae vos dicitis Ci., homines sapientes et ista auctoritate praeditos, quā vos estis Ci., ex istis, quos nostis, urbanis nemo est Ci.; pa tudi popolnoma samo: te decor iste quod optas esse vetat O. ta tvoja lepota, iste deus qui sit V. tvoj bog, non tu in isto artificio callidior es, quam hic in suo Ci.; pogosto imamo v mislih zvezo z drugo osebo: si animo isto eras N. tega mišljenja (kakor praviš), utinam istud evenisset N. kar si rekel, istud quidem faciam N. kar zahtevaš, de istis rebus (o vaših razmerah) exspecto tuas litteras Ci., quid tibi cum armis? ista (ki jih sedaj nosiš) nos decent gestamina O. Pomni zlasti ixpt. istīus-modī, tudi ločeno: istīus modī te vrste (starosti), tak(šen): nihil istiusmodi Ci., ratio istiusmodi Ci., clientes istius modi Pl., nos esse istius modi Ter.; v posebnih primerih pomeni iste
a) v pismih to, kar se nanaša na prejemnika: perfer istam militiam; sin autem ista sunt insaniora, recipe te ad nos Ci., ex tuā provinciā omnique isto imperio Ci.
b) v dialogu to, kar omenja sogovornik: Critolaum istum, quem venisse commemoraras Ci., utinam tibi istam mentem di duint Ci. mišljenje, ki sem ti ga označil, sunt inquam ista, Varro Ci. je tako, kakor si rekel.
c) pred sodiščem to, kar se nanaša na nasprotnika: illorum studio, quos iste (tvoj varovanec Ver) vexarat Ci., iste homo ingeniosus Ci., nec mihi dicere promptum, nec facere est isti O. nasprotniku; od tod tudi v političnih govorih o tem, čemur se nasprotuje: quid istius (Antonijeva) decreta proferam? Ci., animi est ista mollitia inopiam ferre non posse Ci. Iz tega se je

2. occ. razvil zaničljivi postranski pomen: tale, takle, takšenle, le-ta: quod isti contigit uni Ci., quāque improbus iste exsultat V., non hoc ista sibi tempus spectacula poscit V., Mars alter, ut isti volunt L. ti možički, nostri isti nobiles ornamenta sua iis concedant Ci., exponam vobis, ex quibus generibus hominum istae copiae comparentur Ci., iste tuus vates O., tuus iste frater Petr. —

II. Adv. obl.:

1. loc. istī tam, ondi, na tvoji strani: Enn. fr., Pl., Ap., patet isti ianua leto V.

2. istim (prim. illim, hinc) od tam, od ondod, od tiste, s tvoje strani: isti istim ecferte lora Pl., sonitus usque i. exauditur Ci., i. postea Corinthum instituit redire Gell.

3. istō (prim. eō, quō) tja(kaj), na tvojo (vašo) stran: liceat modo isto venire Ci. k tebi, i. intro abire Pl., i. proficisci Ci., i. excurrere, i. usque penetrasse Plin. iun.; metaf. v to, vmes: admiscere aliquem Ci. ep.; od tod istō-vorsum, skrč. istōrsum tja (obrnjen), tjakaj: i. abire, concedere Ter.

Opomba: Star. obl.: gen. sg. istī: isti formae, poseb. v zvezi istī modī ali istīmodī = istīus modī, istīusmodī (gl. zgoraj): Acc. fr., Cat., Pl.; dat. sg. istō: Ap.; fem. istae Pl.

istic, istaec, istoc in istuc (z enklitičnim ce okrepljeni iste, prim. illic)

I. Pron.: ta, tisti, onile, tale; Kom. ga uporabljajo, da z njim zapirajo zev: quid istuc est verbi? Pl., cum istoc ornatu Pl.; potem stoji tudi pred soglasniki: quid istic narrat? Ter., istuc quidem considerato Ci., non posse istaec sic abire Ci., istic labor Pl., istic servus Pl., istaec res Pl., istac lege Pl., istoc modo Pl., istoc pacto Ter., qui istic mos est Ter., quisquam istuc negat Ci., dicitur quidem istuc Ci., istuc humile Ci., istaec loca Ci., remove istaec Suet.; acc. n. istoc = zato, zaradi tega: Ter.; z gen.: homo istuc aetatis Pl., Ter. v tej starosti, tuus pater istuc aetatis cum esset Auct. b. Afr.; abl. n. sg. istōc pred komp. = toliko: iam istoc probiores, cum … Pl., istoc magis vapulabis, quia … Pl., istoc vilius Ter.; ce popolnoma ohranjen: istaece ridicularia Pl., istis-ce ambabus Pl.; v vprašanjih pred vprašalnico ne v obl. ci: istoci-ne pacto me adiutas? Pl., istāci-ne causā Pl., istuci-ne interminata sum? Ter., istosci-ne mores Pl. —

II. Adv. obl.:

1. istī-c (prim. istī pod iste II) tam, ondi, tu, na mestu, kjer si ti (ste vi): quis istic habitat? Pl., quid fuit istic antea scriptum? Ci., istic astato, iam istic ero Pl., istic, ubi Pl., scribite, quid istic agatur Ci., quoniam istic sedes Ci., prius hic te nos, quam istic tu nos videbis Ci., istic mane Ter. tukaj čakaj, quid istic tibi negotii est? Ter., te istic invitum non esse Ci., quocumque istic loco constitisti L.; v vprašanjih: isticine vos habitatis Pl. metaf.: tu = v (pri) tej stvari, pri tem: istic sum exspectoque, quid respondeas Ci. sem pri tej stvari = pazim na tvoja izvajanja, quid istic? (faciendum) Pl., Ter. kaj je pri tem storiti?, neque istic neque alibi tibi usquam erit in me mora Ter.

2. istin-c (iz *istim-c; prim. istim pod iste II. in illiuc pod illic II.) odtod (od tod), od tam, odondod (od ondod), s tvoje strani: libenter istinc profugi Ci., si istinc pecunia, istinc fraus est hinc pudor, honesta vita Ci. na tvoji strani, alter hinc, alter istinc assistite Pl., i. excludere Ter., i. loquere Pl., fare i. V., qui i. veniunt Ci., ilico i. Enn. takoj proč od mene!, se i. subterducere Pl., i. enim emanant Ci., i. clamor incipit L.; metaf. od tega = od te stvari (teh stvari): istinc abstulit aetas H. odtod (= od teh napak), memento ergo dimidium mihi i. de praedā dare Pl.

3. istō-c (prim. istō pod iste II.) tja, tjakaj, na tvojo (vašo) stran: do fidem istoc me intro ituram Pl., i. ad vos intromittam Pl., is, quem i. misi Suet., nimium istoc abisti Pl.; v klas. lat. prevladuje obl. istūc: adcessit istuc Ci., i. sunt delapsi Ci., dum transferor i. O., i. mens fert H. k tebi, i. ire Pl., concedere, venire Ter., mittere Suet.; metaf.
a) odtod (od tod), odonod (od ondod): nimium istoc abisti Ter.
b) tjakaj = k tej stvari, k temu: post istuc veniam Ter. k stvari, istuc ibam Ter. ravno sem hotel govoriti o tem. Apokopirana obl. stūc: Pl.

Opomba: Popolnoma napačna je poznejša pisava: ist-hic, ist-haec, ist-hinc, ist-huc, ker to niso zloženke iz iste in hic, haec, huc, hinc.

istrúditi ìstrūdīm s trudom zaslužiti

ìstrzati -ām
1. iztrgovati, s silo jemati: iz zuba mu istrzah grabež
2. raztrgati: Turci će te nožima istrzati; suze mi gurnuše iz očiju potokom, a jecanje me u prsima hoćaše da zadavi, da istrza
3. puliti: istrzati dlake iz brade

išakètati -ām s pestmi pretepsti, spestiti: išaketati koga

it¹ [it]

1. osebni zaimek
ono, to (v slovenščini se navadno ne prevaja)

it writes well (svinčnik itd.) dobro piše
it is John John je
it is soldiers (to) so vojaki
Oh, it was you ah, ti si bil

2.
subjekt brezosebnih glagolov in konstrukcij

it rains dežuje
it is cold mrzlo je
it seems videti je
it says in the letter v pismu piše
what time is it? koliko je ura?
how is it with your promise? kako pa kaj s tvojo obljubo?
it is 6 miles to je šest milj do

3.
poudarjena oblika

it is to him that you should turn nanj bi se moral obrniti

4.
za predlogi

at it pri tem
by it s tem
for it za to
in it v tem
of it od tega, iz tega
to it k temu, na tem

5.
nedoločni objekt

confound it! da bi ga vrag pocitral
to fight it boriti se
to go it spustiti se v kaj, lotiti se česa
to foot it iti peš, plesati
to cab it peljati se s taksijem
to lord it igrati gospoda
to run for it teči po kaj, teči na varno, teči na vlak itd.
to keep at it naprej kaj delati
we have had a fine time of it odlično smo se zabavali
I take it that domnevam, da
there is nothing for it but to obey moramo pač ubogati
little was left of it od tega je malo ostalo

6. povratni
sebe, se, sebi, si, s seboj (za predlogi)

the war brought with it vojna je prinesla s seboj

ita, adv. (iz demonstr. debla i [gl. is]; prim. skr. iti, ittham tako, lat. item).

I. tako, na ta način, potemtakem (= potem, torej),

1. samo zase
a) pri glag.: multi antea ius ita dixerunt Ci., cum ita rem exposuissem Ci., tot annos ita vivo Ci., ita res se habet Ci., scriptum enim ita dicunt esse Ci., quoniam ita vis Ci., te ita velle certe scio Ci., ita tempestas ferebat Ci., ita a pueritiā fui S., ut ita dicam Suet., ita aiunt Ter., immo ita volo Ter., ita spero quidem Ter.
b) pri adj. in adv.: sunt ea perampla sed non ita (tak(ist)o) antiqua Ci., ita paratus venisti Ci., si tibi ita penitus inhaesisset ista suspicio Ci.

2. z načinovnim stavkom, in sicer
a) s komparativnim: Cn. Pompeius ita cum C. Iulio contendit, ut tu mecum Ci., est ita, ut dicitur Ci., ut frumenta nata sunt, ita decumae veneunt Ci., non ita amo, ut sani solent homines Pl., ita vero, Quirites, ut precamini, eveniat Ci., ut enim magistratibus leges, ita populo praesunt magistratus Ci.; nam. ut nastopa tudi sicut L., prout Ci., ut (uti) si Ci., Ter., quomodo, quo pacto, quemadmodum Ci., quasi, tamquam Ci., quam Lucr., Pr., veluti Iust., qualis Q.; ita služi tudi v premeno pri naštevanju: Hercules ut Eurysthei filios, ita suos configebat sagittis Ci. tako … kot tudi.
b) s konsekutivnim stavkom: ita tulit calamitatem, ut eum nemo querentem audierit N., ita se gessit in tribunatu, ut … Ci., ita flagrare coepit amentiā, ut … Ci. —

II. occ.

1. (kot odgovor) tako! tako je! da! seveda! kajpada! gotovo!: est ita, iudices, ut dicitur! Ci., immo, ita est Ci., ita est, Lucili Sen. ph., ita, ut dicis Ter., non est ita Ci., S. ali non ita Ci. = ne; samo ita: Davus ne? ita! H., an me ad Antonii aestimationem revocaturus es? ita! inquit, ad M. Antonii! Ci., quidnam, inquit Catulus, an laudationes? ita, inquit Antonius Ci., haecine tua domust? ita, inquam Ter., meus fraterne? ita Ter.; pogosto v zvezi: ita prorsus, i. vero, i. profecto, i. enimvero, i. plane Ci., Pl., Lact.

2. (uvaja to, kar sledi) tako(le), na ta(le) način: qui heres institutus esset ita, mortuo postumo filio Ci., in tertio de Oratore ita scriptum est: In perpetua autem oratione … Q., haec ita digerunt: Primum sensum … , secundum … , tum … Q.; z ACI: institui ita: fortiter esse agendum Ci., id omen ita acceptum est: terminum immotum firma cuncta portendere L., ita scripsit ad me: sibi meam condicionem maximo adiumento fuisse Ci.

3. (povzema prejšnje misli) tako, na tak način, potemtakem, pritemtakem, obtemtakem: ita civitas sociorum duabus mulierculis vectigalis fuit Ci., ita navis Haluntinorum capitur Ci., ita sic armatus in Tiberim desilit L., adulescens aegrotavit et ita est mortuus Ci., virtus actuosa et deus vester nihil agens; expers virtutis igitur, ita ne beatus quidem Ci., dextrā laevāque a portā Collinā, illinc ab Naeviā redditus clamor. Ita caesi in medio praedatores L., ita Iovis illud sacrificium per hanc rationem Theomnasto datur Ci., ita legati comiter dimissi L., si igitur non sunt, nihil possunt esse: ita ne miseri quidem sunt Ci.

4. (omejuje) tako, s (pod) tem pogojem, na ta način, če, ako, kolikor: duo consules ita missi, ut alter regem persequeretur, alter provinciam tueretur Ci., pax ita convenerat, ut fluvius Albula finis esset L., secunda persona ita, ut proxima esset Epaminondae N.; redko negativno: ita admissi sunt, ne tamen iis senatus daretur L. sicer pripuščeni, toda ne da bi … ; s kondicionalnim stavkom: honesta oratio, sed ita, si bonos cives salvos velis Ci. toda le tedaj, če …

5. (v želelnih stavkih) kakor resnično želim, da: ita mihi salvā re publicā perfrui liceat, ut … Ci., ita me di ament, ut … Pl., ita vivam, ut sumptus facio Ci.; skrajšano kot vrinjeni stavek: ita vivam Ci. kakor resnično želim živeti, kakor resnično živim, ita me di iuvent Ci. tako mi pomagaj bog. —

III. Posebni stalni izrazi. Kot živahno vprašanje se uporablja

1. quid ita? kako to? zakaj pa? (deloma samo zase, deloma v stavku): quid ita Flavio sibi cavere non venit in mentem? Ci., quid ita non profers? Ci.

2. itane? ali (jeli) je tako? torej res?: itane censes, an … ?, itane vero? Ci. —

IV. stopnjevalno: tako, tako zelo: ita diligenter morem gerunt Cu., ita apte (signa) in scaphiis includebat, ut … Ci., res ita notas, ita testatas, ita magnas, ita manifestas, ut … Ci., an ita parva est pecunia? Ci., cum id ita perspicuum sit Ci., ita ea laus praeclara est Ci., ita fatuus et amens es Ci.; poseb. za nikalnicami: non ita multum provectus Ci. ne prav daleč, non ita multum tecum fuit Ci., nec ita multo post Ci., non ita magno vendidisti Ci., non ita multis ante annis Ci., neque ita longo intervallo Ci., haud ita longe aberat N., neque ita commode rationem reddido Ci. ne prav lahko, haud ita magnā manū N., non ita multum moratus C.

iūdicō -āre -āvī -ātum (iūdex)

1. sodbo izreči (izrekati), soditi, obsoditi (obsojati), razsoditi (razsojati), sodno odločiti (odločati); abs.: non dilectu aliquo ducitur ad iudicandum Ci., severum esse in iudicando Ci., severitas iudicandi Ci., non comitiis semper iudicat populus Ci. ne odloča, ipse numquam auderet iudicare Ci.; z dopolnilom: si L. Catilina hac de re posset iudicare Ci., de eā re inter Marcellos et Claudios patricios Ci.; z ACI: iudicare eos contra rem p. fecisse S., deberi dotem Ci.; pass.: ut non hominis occidendi causā habuisse telum iudicaretur Ci.; impers. (z ACI): sed eo certamine vicisse Theopompum iudicatum est Gell.; z obj.: cum iudicatus esset Ci. obsojen, accusatoris ingenio res iudicatur Ci., ut iudicetur, qui … Ci., quo iam diu sum iudicatus Pl., causam i. Ci., i. alicui perduellionem L., res iudicata Ci. sodba, dosojena stvar; z gen. criminis: anquireret, quoad vel capitis vel pecuniae iudicasset privato. Tum Sempronius perduellionis se iudicare Fulvio dixit L. ga je obsodil zaradi … , confessi aeris ac debiti iudicati Gell.

2. metaf.
a) soditi, razsoditi (razsojati): virum optimum eum esse iudicatote Ci., sic statuo et iudico neminem tanta habuisse ornamenta dicendi Ci.; occ. soditi = presoditi (presojati), ceniti: de tali viro suspicionibus iudicare N. po sumih, de instantibus verissime N., ex aequo Ci., hominem ex habitu Ci., multis rebus Ci., pondere Ci., sensu oculorum Ci., a veri sensu Ci., ex aliarum ingeniis Ter., difficile est iudicare, utrum … an N., gaudia quanta fuerint, iudicare Ci., ii, quos ego recte iudicare posse arbitror Ci. razsodni ljudje.
b) s predik. acc. (s sodniškim izrekom) razglasiti (razglašati) koga (za) kaj: bona eius publicarunt, ipsum exulem iudicarunt N., hostem Antonium iudicastis Ci., hunc adfinem culpae iudicatote Ci.; metaf. (sploh) koga (za) kaj proglasiti (proglašati), razglasiti (razglašati), za kaj spozna(va)ti: ut Tissaphernem hostem iudicaret N., qui … conservatores rei publ. iudicantur Ci., quod ego gravissimum crimen iudico Ci., quem Apollo sapientissimum iudicavit Ci., aliquis iudicatur hostis ab aliquo Iust., qui fortissimi iudicati essent Cu., aliquid dignum poenā i. Ph., Dolabella hoste iudicato Ci., hostibus omnibus iudicatis Ci., remisit hosti iudicato (Antonio) amicos Suet.; occ. imeti ali šteti (smatrati) koga za kaj: aliquid pulcherrimum C., quos sapientes nostri maiores iudicabant Ci., frugalitatem virtutem maximam iudico Ci., aliquem idoneum i. C., ignominiam (za sramoto) iudicat gladiator cum inferiore componi Sen. ph.; z ACI: mortalem esse animum Ci., iudico malum illud opinionis esse, non naturae Ci.; pass. cupidior hic fuisse iudicatus est quam ceteri Ci. mislilo se je o njem, da je … — Od tod subst. pt. pf. iūdicātum -ī, n sodba, razsodba: Corn., Icti., iudicatum non facere Ci. ne pokoriti se razsodbi, iudicatum negare Ci., ut procurator iudicatum solvi satis daret Ci. da se mu (tožniku) plača, kar mu je bilo določeno po razsodbi in pravici. — Adv. abl. iūdicātō s premislekom, premišljeno: quod ita serio iudicatoque existimaret Gell.

iungō -ere, iūnxī, iūnctum (gr. ζυγ-, prim. ζεύγνυμι = iungo, ζυγόν jarem, ζευκτός = iunctus, lat. iugum, iumentum [iz *iugmentum], iugerum, iugulum, iūxtā [iz *iūgistā], iūxtim, con-iu(n)x, sl. igo)

I.

1. jarmiti, vpreči (vpregati), objarmiti, ujarmiti: iunge iuvencos V., iuncti boves O., T., iuncta iuga bina O. dve volovski vpregi, iuncta iuga Cat., iunge pares et coge gradum conferre iuvencos V.; o konjih: Lucr., Erichthonius primus ausus est quattuor iungere equos V., i. equos ad currum Plin.; z dat.: curru equos V. v voz vpreči; od tod iuncta iumenta N. ali samo iuncta Plin. iun. dvovprega, vprežni par, vprežna dvojad, iunctos equos conscendere V. vprežni voz; o drugih živalih: iunctae columbae O. ali iuncti leones V. golobja vprega, levja vprega, camelos ad currum ali canes quaternos ad currum i. Lamp., sibi et leones et tigres Lamp., iuncti cycni O.; toda: vulpes iungere, lisice vpreči; preg. o čem nemogočem; occ.
a) (voz) napreči (naprezati): iuncta vehicula mille capiuntur L., reda equis iuncta Ci., currus albis equis iunctus L.
b) most na kobilah (= opornikih) narediti (izdelovati), na polah mostiti: fluvium ponte iungere Cu., L. pole (kobile, opornike) položiti (polagati) preko reke; tudi: pontem iungere V., T. most na kobilah izdelovati.

2. metaf. (o ljubezni in zakonu) (z)vezati, združiti (združevati), poročiti (poročati): feminam secum matrimonio (in matrimonio Cu.) L., Deïopeiam conubio iungam (sc. tibi) V., torus iunxit te mihi O.; refl.: cui se dignetur iungere Dido V.; med.: amanti iungi O., cum impari iungi L., columbae in amore iunctae Pr.; metaf. (prim. maritare) iuncta ulmus O. s trto poročen, iuncti amores Tib. —

II.

1. zavez(ov)ati, spojiti (spajati), združiti (združevati); s konkr. obj.: tigna bina inter se iungit C., naves carris iunctis devehere C., membra O., mortua corpora vivis V., res inter se Ci., uniones inter se Sen. ph. Pomni: oscula iungere O. poljubiti (poljubljati), pes cum pede iunctus O. noga pri nogi, dextrae dextram (dextras) V. roki si poda(ja)ti, cursum equis iungere L. v teku se ujemati s konji (sl.: konje dohajati v teku), libellum epistulae Plin. iun. pridati, equum equo C. konja za konjem priganjati, crescendo iungi O. skupaj (z)rasti, iungi humero, lateri alicuius O. pridružiti se komu, fossas saltu iungere Stat. skočiti čez … , gradūs Sil. skupaj (hod)iti. Kot voj. t. t.: copias (arma) alicui iungere L. združiti (strniti) se s kom, si Hasdrubal Hannibali iunctus esset L. ko bi se bil združil z … , sibi exercitum iungere Vell.; pesn.: tibi iungere castra paro V. hočem se združiti s teboj, alicuius castris sua iungere Vell., Tarchon iungit opes V.; o krajih = mejiti na kaj, biti blizu česa: Iano loca iuncta O., iuncta aquilonibus arctos O., Italia Dalmatis iuncta Vell., hortulus, qui Academiae iunctus fuit Ap., fundos iungere Petr. pokupiti = longos fines agrorum Lucan.; časovno: združiti (združevati), zvrstiti, razvrstiti (razvrščati): noctem diei plerumque iungere Val. Max., diei noctem pervigilem Iust., somnum morti Petr., consularem praetextam praetoriae Vell., consilio belli bellum Vell., iunge puer cyathos Stat., laborem Plin. iun. ne prekiniti; occ.
a) (v ljubezni) (z)družiti: corpus i. in abs. iungere O., Lucr. telesno se (z)družiti, spojiti (spajati) se.
b) zapreti: iunctae fenestrae H.
c) (rane) zdraveč zapreti (zapirati), skleniti (sklepati), zdraviti: vulnera Stat., orae iunctae Cels.; z abstr. obj.: ut cum illo commodo dolor animi iungeretur Ci., cum hominibus nostris consuetudines, amicitias, res rationesque iungebat Ci., so mu bila skupna, iuncta cum viribus ars O.; z abl.: est vis probitate iungenda Ci., improbitas scelere iuncta Ci., insania iuncta stultitiā Ci.; z dat.: priori posterius, posteriori superius non iungitur Ci., indignatio iuncta conquestioni Ci.

2. metaf. (v prijateljstvu ali sorodstvu) združiti (združevati), zediniti (zedinjati), skleniti (sklepati): sanguine iunctus O. soroden po krvi, puer puero amicitiā iunctus O., qui et sermonis et iuris societate iuncti sunt Ci., qui se tecum omni scelere iunxerunt Ci., haec res et iungit, iunctos et servat amicos H., Rosianum artissimo vinculo tua in me beneficia iunxerunt Plin. iun., ab usu modico tibi iunctus O.; politično: povezati se, z(a)vezo skleniti s kom; med. in refl.: foedere iungi alicui L., se alicui iungere Eutr., se contra Romanos Tuscis Samnitibusque i. Eutr.

3. (s prolept. obj.) skleniti (sklepati), ustanoviti (ustanavljati): Latinum pacem cum Aeneā, deinde affinitatem iunxisse L., per hos iuncta societas L., foedera iungere O., L., amicitiam cum aliquo iungere Ci.

4. zložiti (zlagati), sestaviti (sestavljati), (z)vezati: iuncta verba Ci., iungitur (verbum) ex corrupto et integro, ut malevolus Q., verba in exitu iungantur Q. — Od tod adj. pt. pf. iūnctus 3

1. zvezan, spojen, združen; v zvezi z inter se: corpora inter se iuncta Ci.; s cum: natura cum alio iuncta Ci., iunctior cum exitu Ci.; z abl.: improbitas scelere iuncta Ci.; z dat.: aër mari iunctus Ci., ponto iunctior O. bliže morja, equis rheda Ci., indignatio conquestioni Ci., sapientiam iunctam habere eloquentiae Ci.

2. metaf. sprijaznjen, povezan s kom, zvezan, zaupen, iskren: frater tibi iunctus amore O., iunctissimus comes O., iunctissima pectora O., his qui erant philosopho Tauro iunctiores Gell.; subst. iunctissimi T. najbližji sorodniki.

3. kot ret. t. t.: lepo povezan (sestavljen): oratio Ci.

iūrō -āre -āvī -ātum (iūs 2) prisego narediti, opraviti (opravljati), priseči (prisegati), rotiti se, zaklinjati se

I. intr.: per (na) flumina infera O., per deos S., per quidquid deorum L., per superi regis regnum Pl., per patrem O., per infernam paludem, per Stygiam paludem sanctissime Lact., per genus infelix generisque parentem, per patris ossa tui O., o Iuppiter, numquid iuravi per te falso? Arn., i. ad aliquem Cat. pred kom, i. pro aliquo L. namesto koga, i. liquido Ter. z mirno vestjo, qui si iuraret, crederet nemo Ci., ex animi mei (nostri) sententiā i. Ci.; z in z acc. priseči na (z acc.): L., T., Sen. ph. idr., Petreius princeps in haec verba iurat C. na te (narekovane) prisežne besede; pren.: in verba magistri H. = slepo držati se učiteljevih besed; tudi: in certa verba Ci., in eadem verba L., in nomen principis Suet. priseči vladarju pokorščino in zvestobo, in ducis nomen Iust., in suum (imperatoris) nomen Suet., in tutorum (Poenorum) obsequia Iust., iurare in legem per vim latam noluit Ci., in acta principis T., Suet., in foedus L., omnis exercitus in se quisque iurat L. vsak mož zase (sicer je en mož opravljal prisego za vse); iurare alicui priseči (prisegati) komu zvestobo: scis tibi ubique iurari, cum ipse iuraveris omnibus Plin. iun., mihi scis te mihi certe, non socios iurasse tuos Val. Fl.; pesn.: in me iurarunt O. zarotili so se zoper mene, in facinus iurasse putes O. da so se zarotili za izvršitev zločina. —

II. trans. in sicer

1. z notranjim obj.: ius iurandum iurare Ci., falsum iurare Ci., O. krivo priseči, dictata sacramenta deis Sil., in verba alicuius sacramentum Petr., ius iurandum a Q. Nucio conceptum dicitur, quod in arrogando iuraretur Gell.; z dat.: haec iuravit amanti O., cineri iuret patrio Laurentia bella Sil.; z ACI: iurat se eum non deserturum C., Regulus iuravit se rediturum Ci., animum iurarem esse divinum Ci., nisi victores se redituros ex hac pugnā iurant L., iurarem per Iovem deosque penates me ea sentire, quae dicerem Ci., iura te nociturum non esse homini de hac re nemini Pl., qui sine hac iurabat se unum numquam victurum diem Ter., abituros se Italiā iuraverunt Val. Max., ossa tibi iuro per matris … me tibi ad extremas mansurum tenebras Pr., me quoque consimili impositum torquerier igni iurabo et bis sex integer esse dies Pr.

2. z zunanjim obj.: morbum iurare Ci. priseči na bolezen, calumniam iurare Cael. in Ci. ep. ali calumniam in aliquem iurare L. priseči, da se ne toži s hudobnim namenom. Tako tudi gr. ϑεοὺς ὀμνύναι: Stygias undas, deos, numina O. ali terram, mare, sidera V. ali signa Tert. koga za pričo prisege (po)klicati, (za)priseči ((za)prisegati) na koga (kaj); pass.: dis iuranda palus O. na katero morajo priseči, iurata numina O. na katera se je priseglo, arae iurandae per tuum nomen H., iuratur Honorius absens Cl. prisega se na odsotnega Honorija, tunc deus captivis etiam iurabere Thebis Stat., regi deorum iurari dignata palus Sil. — Od tod pt. pf. iūrātus 3, redko pass.: quod iuratum est, id servandum est Ci.; nav. med. po prisegi = (za)prisežen, v prisego vzet, prisegi zavezan: iuratorum iudicum sententiis damnari Ci.; dep. iūror -ārī -ātus sum (iūs 2) = iūrō -āre; v rabi sta bila le pf. in pt. pf.: quod fui iuratus feci Pl., quid iuratus sit Ci., ex lege, in quam iurati sitis Ci. po zakonu, za katerega ste prisegli, da se ga boste držali, Regulus iuratus missus est ad senatum Ci., iurato mihi crede Ci. na mojo prisego, iuratus se eum suā manu interempturum L., qui mihi iuratus est se hodie argentum dare Pl., negavit an me existimasti haec iniuratum in iudicio non esse dicturum, quae iuratus in maxima contione dixissem Ci., iudices, qui ex lege iurati iudicatis Ci., eligi a magistratibus iuratis T., at eum vos iurati capite damnastis? Corn.; superl.: iuratissimi auctores Plin. najzanesljivejši; subst. porotnik: non hoc idem irratum dicere audistis Ci. — Adv. abl. iūrātō s (pod) prisego: qui iurato promisit iudicis sisti, non videtur peierasse Paul.

iūstificō -āre -āvī -ātum (iūstificus)

1. pravično ali prav ravnati s kom: viduam Tert.

2. opravičiti, upravičiti; nav. pt. pf. iūstificātus 3 opravičen, upravičen: baptismate Prud.; komp.: publicanus Pharisaeo iustificatior discessit Tert.

ivoirerie [-rəri] féminin izdelki iz slonove kosti; trgovina s slonokoščenimi predmeti; rezljanje iz slonove kosti

iza ženski spol dviganje s škripcem

izar [z/c] dvigniti s škripcem

izar la bandera dvigniti (razviti) zastavo

izbaláviti izbàlāvīm, ìzbaliti -īm posliniti, s slino umazati: spuž je izbalavio list; dijete izbalavi jabuku kad jede

izboklínast -a -o s izbočinama, s ispupčenjima: -a površina

izdajálstvo (us i ls) s izdajništvo, izdajstvo

izdáviti -im izdaviti, s mukom istisnuti: izdaviti besedo

izdávljati -am izdavljivati, s mukom istiskivati

ìzdig m
1. planina, paša na planini: u kolibama su mlekari i stanovi za planinke i njihovu čeljad za vreme -a
2. planšarija, naselje s pastirskimi kočami: imao je ogromnu livadu više -a
3. odgon živine na planino