Franja

dexter -tera -terum, mlajše -tra -trum, adv. dext(e)rē, komp. dexterior -ius, gen. -ōris, superl. dextumus, mlajše dextimus 3 (osnovna obl. *dexiteros; prim. gr. δεξιός, δε-ξιτερός desen, osk. dextrst = dextra est, umbr. dextrame = in dextram, sl. desen, desnica)

1. desen, na desni nahajajoč se (ležeč), na desno, z desne strani: Varr., Lucr., Plin., Q. idr. oculus N., sinistrā manu retinebat arcum, dextrā ardentem facem praeferebat Ci., d. cornu (sc. exercitūs) C., ab dextra parte, ab dextro latere hostium C., dextrum latus H., dexteriore parte O. (naspr. laevā), neu te dexterior (preveč na desno) tortum declinet ad anguem neve sinisterior pressam rota ducat ad aram O., Sulla cum equitatu apud dextumos … curabat S. na skrajni desni, equus dexterior Suet., dextris et propioribus compendiis ire T. na desno po bližjih krajših poteh; predikativno (nam. adv.): quo tantum mihi dexter abis? V. tako daleč na desno.

2. pren.
a) okreten, spreten, (pri)ročen: Marius scriptis dexter in omne genus O. v vsakršnem opisovanju spreten, rem … ita dexter (ali dextere) egit, ut … L., apud regem dextre obire officia L., nemo dexterius fortunā est usus H.
b) avgursko = z desne (po grškem stališču ugodne) strani prikazujoč se, srečenosen, blagonosen, srečen: tua dexter adi pede sacra secundo L., d. fortuna, sidera V., dexter stetit H., dextro faciatis Apolline carmen O., dexter ades populo O.
c) occ. primeren, ugoden, pravi: quis rebus dexter modus V. kako bi se dala stvar najbolje izvršiti, d. potestas V. ugodna priložnost, dextro tempore (naspr. tempore laevo) H. — Pogosto subst.

I. dextera, mlajše dextra, -ae, f (sc. manus, prim. δεξιτερά, sc. χείρ)

1. desnica, desna roka, desna stran: eius furores hac dextera a cervicibus vestris reppuli Ci., decisa suum (svojega lastnika) dextera quaerit V., alicui dexteram porrigere, alicui dexteram tendere Ci. ali dextram dare alicui V. desnico (roko) podati komu (v znak prijateljstva, zvestobe), pogosto v abs. abl. datā dextrā N., L., datis inter se dextris (ob slovesu) L.; dextras coniungere V. podati si roke (in tako prijateljstvo skleniti), ali dextras iungere dextram V.; (v pozdrav) podati si roke; dextras miscere T. seči si v roke; pogosto adverbialno: a dextera Ci. ali samo dexterā S. z desne, na desni, ad dextram C. na desno, na desni, ad dextra laevaque O. ali samo dextrā ac sinistrā C. ali dextrā atque sinistrā Suet. z desne in leve, na desni in levi; z dat.: dextrā Danuvio Eutr. na desni strani Danuvija; z acc.: dextrā viam L. na desni strani ceste, dextrā ac sinistra fornicem Fest.

2. met.
a) podajanje rok, seganje v roke, s podajo rok dana beseda = slovesna obljuba, slovesno obljubljena zvestoba: si fidem more Persarum dextrā dedisset N., rex eum datā dexterā in fidem recepit N. podavši mu roko, dextram mittere N., T. po kom drugem slovesno obljubiti, dextras (dextram Iust.) ferre T. slovesne (slovesno) obljube (obljubo) prinesti, renovare dextras T. zavezo obnoviti, dextra quondam data V. nekdaj obljubljena zvestoba, dominorum dextras fallere V. gospodom obljubljeno zvestobo prelomiti.
b) pest = moč, hrabrost, srčnost, pogum, junaštvo: meā dextrā O., ut … suā urbs haec periret dexterā H., invictaque bello dextera V., fata per Aeneae iuro dextramque potentem V., gloria dextrae Sil.
c) pesn. pomoč dajajoča desnica (roka), v pl. = pomožne čete, sploh čete, vojaki: dextras emere, mercari Sil.

— II. dext(e)ra -ōrum, n (= τὰ δεξιά) kar je na desni, desna stran: Ci., transmutans dextera laevis Lucr., dextra Ponti Vell. desna obala, eius (fluminis) dextra Plin. desni breg; v komp.: dexteriora petunt Cl.

Opomba: Nenavaden abl. pl. dextrābus: L., Andr. ap. Non.

dextrōrsum (Acc. fr., H.) ali dextrōrsus (L., Auct. b. Afr., Front.), adv. (kontr. iz dextrōvorsum, dextrōvorsus: dexter in vortere, vertere) na desno (stran): ille sinistrorsum, hic dextrorsum abit H., Sp. Furius (et) M. Horatius dextrorsus … Antium, Q. Servilius et L. Geganius laeva … Ecetram pergunt L.

dextrōversum (Lact.), dextrōvorsum (Pl.), adv. (dexter in vertere, vortere) na desno (stran).

dezavuírati -ùīrām, dezavùisati -išēm (fr. désavouer) dezavuirati, ovreči pravilnost, resničnost česa, na laž postaviti

dezorientírati -am dezorijentirati, izazvati dezorijentaciju, navesti, navoditi na pogrešan put

deželàn -ana i deželán m
1. stanovnik na selu: meščani in -i
2. stanovnik određene zemlje, domorodac: predpis velja za -e in za tujce
3. član zemaljskih staleža: Valvazor je bil kranjski deželan

deželánka ž stanovnica na selu

diaeta (v rokopisih pisano tudi zeta ali zaeta) -ae, f (gr. δίαιτα)

1. dieta, od zdravnika predpisani način življenja: solā diaetā curavi Cael.; pren. = rahli ukrepi, zakonita sredstva: sed ego diaetā curare incipio Ci. ep.

2. bivališče, stanovanje, soba, dvorana, salon, paviljon: Stat., Plin. iun., Suet., Lamp., Ulp. (Dig.); tudi kajuta = izbica na ladji: d. magistri Petr.

dial² [dáiəl] prehodni glagol
telefonija zavrteti številko; označiti na številčnici aparata

Diālis -e (adj. k Diēspater, prim. Iuppiter)

1. Jupitrov: Dialis ab Iove Varr., fulmen Ap.; poseb. flamen Dialis Ci., L., T. = sacerdos D. Suet., v pl. tudi samo Diales: non licere Dialibus egredi Italiā T., cur Dialibus id vetitum? T.; od tod: apex Dialis L., Val. Max. (gl. apex), coniunx Dialis O. žena Jupitrovega svečenika, Diale flaminium Suet. dostojanstvo Jupitrovega svečenika; šalj. v besedni igri z dialis (: dies) = na (za) en dan: ante flamines (sc. Diales), nunc consules diales fiunt Ci. ap. Macr.

2. met. zračen: viae Ap.

diarthrose [djartroz] féminin, anatomie na vse strani premičen sklep

dicis (morda gen. sg. subst. *dix [iz dīcere]; verjetneje izpos. iz gr. gen. δίκης kakor dĭca iz δίκα = δίκη) causā le na videz, zaradi oblike, zaradi običaja, formalno: Varr., Plin., G., imperat, ut illis aliquid … nummulorum dicis causā daret Ci.; v istem pomenu tudi dicis gratiā: G., Dig., ali dicis ergō: Char.

dick(e)y [díki] samostalnik
pogovorno osel; kozel na kočiji; sedež za služabnika zadaj na kočiji; predpasnik; otroški prtiček; prsi, naprsnik (na srajci); vstavek, vložek; zložljiv sedež v avtu

it's all dick(e)y with him z njim je konec

Dicta -ae, f ali Dictē -ēs, f (Δίκτη) Dikta, gorovje na Kreti, baje Jupitrov roj. kraj: Plin. Od tod adj. Dictaeus 3 (Δικταῖος) na Dikti: antrum V., rex (= Iuppiter) V., Dict. Iuppiter Min.; pesn. = kretski: Curetes Lucr., arva, nymphae, saltus V., rex (= Minos) O., rura O., arundo, pennae (Kretčanov, slovitih lokostrelcev) Sil., Dictaeae (= Ariadnaeae, gl. Ariadnē) astra coronae Cl.

dictitō -āre -āvī -ātum (podvojen frequ. glag. dīcere prek dictāre)

1. (kar naprej, spet in spet) praviti, govoriti, kaj vedno na jeziku imeti, spet in spet trditi, ponavljati: Lucr., Vell., Q. idr., ut dictitabat C., ut patroni tui dictitant Ci.; z obj. v acc.: quod vetus poeta dictitat Ter., quae iste in provincia palam dictitabat Ci.; pass.: multis ultro citroque dictitatis Amm.; z ACI: qui Catilinam Massiliam ire dictitant Ci., ut … Lacedaemonii suos omnes agros esse dictitarint Ci., dictitabant enim se … omnibus necessariis egere rebus C., vulgus … tyrannum non ferendum dictitabat N., quod saepius Quinctius dictitabat se consulum comitia non habiturum L.; z dvojnim acc.: si te populus sanum recteque valentem dictitet H. ko bi narod o tebi pravil, da si … , Octaviam sterilem d. T. za neplodno oznanjati jo, quod antiqui etiam puellas pueras sicut et pueros puellos dictitarent Suet. ker so … tudi za „puellae“ pravili „ puerae“, kakor za „pueri“ „puelli“; pass. brezos.: male dictitatur (= maledicitur) tibi vulgo in sermonibus Pl. slabo si pri ljudstvu zapisan.

2. dictitare causas odvetništvo opravljati, odvetnik biti, pravdar biti: Ci.

dictō -āre -āvī -ātum (frequ. glag. dīcere)

1. praviti, govoriti, napovedovati, trditi, zatrjevati: Pl., Gell., mercemur servum, qui dictet nomina H.

2. narekovati pisarju: Q., Suet., Plin. iun., epistulam Ci. ep., quod non modo tironi dictare, sed ne ipse quidem auderem scribere Ci. ep., haec tibi dictabam post fanum … H. to ti dajem pisati, dictantis (upnika, oderuha), quod tu numquam rescribere possis H., d. verba Iuv., versūs Suet., qui ad memoriam dictabat Vop. tajnik; poseb. (o učitelju) narekovati učencem pri pouku: carmina Livi … , memini quae plagosum mihi parvo Orbilium dictare H., an tua demens vilibus in ludis dictari carmina malis? H. Od tod subst. pt. pf. dictāta -ōrum, n
a) kar se je v šoli narekovalo, nareki, diktati, naloga za učenje na pamet, lekcija: Pers., orationem meam in illum tamquam dictata perdiscere Ci. (o dečkih), ista a vobis quasi dictata redduntur Ci., iisdem de rebus semper quasi dictata decantare Ci., haec recinunt iuvenes dictata senesque H.
b) pravila, nauki za gladiatorje: Varr., Suet., Tert., Thraex, qui et ipse ad dictata pugnavit Petr.; za rezalce: donec peragat dictata magistri omnia Iuv.

3. ker je postajalo vse običajneje, da je Rimljan tisto, kar naj bi sam napisal, narekoval sužnju, je glag. dictare dobil pomen
a) (narekujoč) kaj sestaviti (sestavljati), napisati; pesmi zlagati, pesniti, pesnikovati: testamentum, codicillos, alicui actionem Suet., non unus tibi rivalis dictabitur heres Iuv. ne bo se ti določil; puerique patresque … carmina dictant H., (Lucilius) in hora saepe ducentos … versus dictabat stans pede in uno H.; od tod pri pravnikih = kaj odrediti, napotiti, začeti: actionem, iudicium Dig. tožiti.
b) kaj kot povelje narekovati, ukaz(ov)ati, vele(va)ti, predpis(ov)ati, tudi = svetovati: sportulam Q., qui … remis dictet sonitum Sil.; (o abstr. subj.): Col., Dig., Pall., aliquid ratio dictat Plin., Q., quibus sordet omne, quod natura dictavit Q. ki jim preseda vse naravno, dolor verba aspera dictat Sil.

4. komu kako besedilo za ponavljanje narekovati, diktirati: alicui vota Val. Fl., dictata iurant sacramenta deis Sil.

díčiti dȋčīm
I. slaviti, krasiti, hvaliti, biti na hvalo, v ponos: ne znam što te više diči, da li crne oči tvoje ili dobro srce
II. dičiti se
1. odlikovati se: dičiti se lijepim licem i još ljepšom dušom
2. ponašati se: dičimo se Prešernovim pjesmama
3. košatiti se: diče se njih dvoje po salonu

didascalicus 3 (gr. διδασκαλικός) na pouk nanašajoč se, poučen: opusculum Aus.; subst. Didascalica -ôn ali -ōrum, n (Διδασκαλικά) Didaskalije, poučno Akcijevo delo: Gell.

dieciochesco nanašajoč se na 18. stol.

dienstverpflichten mobilizirati, prisilno dodeliti na delo