kamènina ž
1. velik, težak kamen: zavitla onu okruglu -u od dvadeset oka i daleko je odbaci
2. kamenina, fajansa: u otmenim kućama jelo se iz posuda od -e
Zadetki iskanja
- kȁmeniti -īm
I. ekspr. spreminjati v kamen: preplašen i zimljiv šapat kamenio je žene
II. kameniti se spreminjati se v kamen, postajati trd ko kamen: kameniti se od čuda, od straha - kȁmeno prisl. kot kamen: kameno sjedi i gleda
- kamníti -im kameniti, pretvarati u kamen: strah je kamnil ljudi
- kamotòčan -čna -o ki dolbe kamen: -a spužva ž zool. zavrtača, Cliona celata
- kantón m (fr. canton)
1. kanton, administrativna jedinica: švicarski kanton
2. kilometarski kamen kraj puta - kerb-stone [kə́:bstoun] samostalnik
britanska angleščina robni kamen pločnika; smernik
sleng kerb-stone broker mešetar, ki ni član borze - kidney-stone [kídnistoun] samostalnik
medicina ledvični kamen
mineralogija ledvičnik - kilométrnik m kilometarski kamen, kilometarnik
- klesánec -nca m kamen klesanac
- klesáti klešem, kleši -ite, klesal -ala klesati, dlijetom (dle-) obrađivati kamen: klesati kamen
- knallhart trd kot kamen; Krimi: brutalen; Gegner: oster, trd
- knochenhart trd kot kamen
- knochentrocken Brot: trd kot kamen
- knüppelhart trd kot kamen
- kȍlobrān m obcestni kamen, konfin: na -u zasjeo pješak, putnik
- konfín m (it. confine)
1. konfin, kamen međaš, granični kamen
2. kamen ivičnjak - kopìtnjača ž dial. mejnik, mejni kamen med dvema vasema, z vklesanim znamenjem križa in (ali) kopita
- kôtlovec -vca m kotlovac, kazanski kamen: ob stenah kotla se nabira kotlovec
- kràkalo s
1. ekspr. človekova noga: drhtao je i grleno hukao u ruku topćući svojim krivim krakalima
2. dial. prehod čez reko, kjer skačeš s kamna na kamen