Franja

kòsiti kòsīm
I.
1. krivo se držati: kositi ramenima
2. ekspr. grdo gledati: brat je neprestano na nju kosio okom
II. kositi se nagibati se: krila te gomile košahu se u stranu k zidovima

kȍškati se -ām se
1. pričkati se: koškati se ni za što, zbog jela, oko jedne nesrećne krave
2. zbadati se, držati se: sa ženom se cijelog života koškao, ali sve u šali

krallen sich an/in etwas: s kremplji se oprijeti, zadreti kremplje v; (krampfhaft festhalten) krčevito zagrabiti/držati; figurativ etwas zagrabiti, pograbiti

krívati krîvam, oni krívaju
1. krivo se držati pri hoji: na lijevoj nozi nosi talijansku cipelu a na desnoj opanak, pa u hodu kriva i klima se kao da je hrom
2. nagibati se na stran: natovariti na konja tako da tovar ne kriva
3. ekspr. biti narobe: da ne kriva ni tamo ni amo da ne bo narobe ne temu ne onemu

krútiti krûtīm
I.
1. škrobiti: krutiti rublje, košulje
2. delati trdo, togo: krutiti šiju; koke su opružile i krutile šiju da se dograbe mrvica
II. krutiti se
1. postajati trd, tog: izraz lica mu se kruti
2. ekspr. delati se važnega, držati se zapeto, napihovati se: za mnoge funkcionare je karakteristično da su ranije bili prirodni ljudi, a čim su postali ono svoje, krute se

kurzhalten^*, kurz halten* držati na kratko (s hrano ali denarjem)

kȕšovati -ujēm (fr. couche) nizko pog. molčati, držati jezik za zobmi

lèbdjeti lèbdīm (ijek.), lèbdeti lèbdīm (ek.)
1. lebdeti, držati se, plavati, viseti, v vesi biti: ptica, balon lebdi u vazduhu, u zraku; lebdjeti između mira i rata
2. biti, stati pred očmi: njena mi slika lebdi pred očima; lebdjeti u opasnosti
3. bedeti: majka lebdi nad djetetom
4. počivati: radosni osmjejak lebdi na njegovu licu; duh božji lebdijaše nad vodama; lebdeća adresa; lebdeći nanos, sistem

librare

A) v. tr. (pres. libro)

1. knjižno tehtati

2. pren. knjižno tehtati, pretehtati

B) ➞ librarsi v. rifl. (pres. mi libro) lebdeti, držati se v ravnovesju:
librarsi a volo poleteti

linijášiti -ìjāšīm držati se smeri vladajoče politične stranke

mancare

A) v. intr. (pres. manco)

1. manjkati, primanjkovati:
mancava poco che cadesse malo je manjkalo, pa bi padel, skoraj bi bil padel
non manca nulla ničesar ne primanjkuje, vsega je
gli manca un giovedì pren. manjka mu eno kolesce v glavi
non ci mancherebbe altro! še tega bi se manjkalo! bogvaruj!

2. (difettare) ne imeti, pogrešati:
mancare di mezzi ne imeti sredstev, denarja
non mancare di coraggio biti pogumen

3. umreti:
è mancata all'improvviso nenadoma je umrla

4. biti odsoten, daleč:
sono vent'anni che manca da casa že dvajset let je zdoma

5. opustiti, opuščati:
non mancare di salutarlo ne pozabi ga pozdraviti

6. (venir meno) ne držati, ne spoštovati:
mancare alla parola besedo snesti
mancare di rispetto a qcn. koga užaliti

7. zmotiti se, pogrešiti

B) v. tr. zgrešiti:
mancare il treno pog. zamuditi vlak
PREGOVORI: a buona lavandaia non manca pietra preg. pridnemu mojstru ne odpove orodje
a chi vuole non mancano i modi preg. če je volja, se najde tudi pot

mantō -āre (frequ. k manēre) osta(ja)ti, stanoviten osta(ja)ti, držati se česa, čakati: Fest., P. F.; abs.: manta, iam hic ero Pl., in eādem mantat malitiā Caecil. ap. Non.; z acc. personae čakati, pričakovati koga: herus nos apud aedem Veneris mantat Pl.

mauern zidati, graditi; bei Spielen: držati karte; Sport igrati defenzivno

mentior -īrī -ītus sum (iz mēns, kakor partior iz pars): „izmisliti (izmišlj(ev)ati) si kaj“

I. intr.

1. pesniti, izmišljevati si zgodbe: ita mentitur (sc. Homerus) H.

2. ne držati besede, besede (obljube) ne izpolniti (izpolnjevati), besedo umakniti (umikati): quod promisisti mihi, quod mentita, inimica es Cat., m. honestius Ci., m. alicui Kom., H.; o stvareh: numquam tellus mentita colono Sil.

3. hote ali nehote lagáti (se), zlagati se (naspr. verum dicere): palam Pl., facile et palam Q., aperte Ci., ne ioco quidem m. H., si te mentiri dices verumque dicis, mentiris Ci., m. adversus aliquem Pl. ali apud aliquem Pl., Ci. ali ad aliquem Gell. ali alicui Aug. (z)lagati se komu, pred kom, nalagati koga, mentiri (de) aliquā re, mentiri de aliquā re Ci. idr., m. pro testimonio Gell. krivo pričati, lustro mentitus est Ap. za pet let se je preveč (z)lagal, mentire (= mentiris) motiš se; kot zatrditev: mentior si Ci., Tert. lagal bi, imejte me za lažnivca, če (ne), toda: redargue me, si mentior Ci. ali si mentiar, ultima, quā fallam, sit Venus illa mihi O. če lažem; o stvareh: Q., frons, oculi, vultus persaepe mentiuntur, oratio vero saepissime Ci., fama si non est mentita O., haec signa numquam fere mentientia Ci. nelažna; subst. pt. pr. mentiens -entis, m (= gr. ψευδόμενος) prevara, zmota, sofizem, zmoten, napačen sklep: Ci. —

II. trans.

1. izmisliti (izmišljati) si: gloriam rerum O., eius consilio tantam rem est mentitus S.

2. lažno (po)kazati, napačno (krivo) trditi (zatrjevati), lažno ustiti se, delati se (npr. bolnega), pretvarjati se, hliniti, posne(ma)ti, po krivem si prisvojiti (prisvajati), (pre)slepiti, (pre)mamiti s čim: auspicium L., sacrum, amorem, fugae causam, sani capitis dolores O., somnum Petr., ne quid imprudenter aut ignorantes adfirmemus aut scientes mentiamur Sen. ph., res, quas mentiris O. s katerimi se lažno bahaš, mentimur regnare Iovem Lucan. napačno trdimo, da je Jupiter kralj, ni res, da vlada Jupiter, puerum O. delati se dečka, iuvenem tinctis capillis Mart., se Persei filium ingenti asseveratione L. epit. lažno se izdajati za, regiae stirpis alicuius originem Vell., Iust., centum figuras O.; o stvareh: in quibus nihil umquam immensa et infinita vetustas mentita sit Ci., nec varios discet mentiri lana colores V., sunt etiamnum novicii duo colores e vilissimis: viride est quod Appianum vocatur et chrysocollam mentitur Plin.

3. lažno obljubiti (obljubljati), lažno obetati, lažno napoved(ov)ati, obljubiti in ne držati besede, (pre)varati: noctem Pr., et quaecumque in me fueras mentita fateri Pr., fidem tyrannis Cl.; o stvareh: semel fac illud, mentitur tua quod subinde tussis Mart., spem mentita seges H. — Pt. pf. s pass. pomenom mentītus 3 zlagan, lažen, lažniv, izmišljen, ponarejen, posnet, potvorjen: Pl., Pr., Sen. rh., Q., Stat., Lact., Priami clipeos mentitaque tela adgnoscunt V., mentiti fictique terrores Plin. iun., se mentitis superos celasse figuris O., m. fama, m. nomen O., m. vox Val. Fl., honor Poeta ap. Suet. — Act. soobl. mentiō -īre: Vulg.

Opomba: Star. fut. I mentibitur, mentibimur: Pl.; star. inf. pr. mentirier Pl.

mithalten^* držati korak z

mitziehen^*

1. vleči, potegniti (s seboj, za seboj); (umziehen) preseliti se skupaj z

2. bei etwas: sodelovati (pri)

3. figurativ držati korak z, narediti isto kot

modificō -āre -āvī -ātum (modificus iz modus in facere)

1. prav, primerno umeriti (umerjati); le pt. pf. modificātus 3 prav umerjen: verba, membra Ci., corpora Ap. sredine se držeča, vitae genus otiosum, actuosum, ex utroque modificatum Aug. sredine med obema se držeč (= vmesen) način življenja.

2. metaf. mero da(ja)ti, umeriti (umerjati): tibi Fr. — Soobl. modificor -ārī -ātus sum

1. izmeriti: quanta longinquitas corporis ei mensurae conveniret, modificatus est Gell.

2. metaf. mero da(ja)ti, umeriti (umerjati): orationi Ap., desideriis Ap., Fr.; med. mere se držati, mero poznati: in sumptibus Ap.

mordeō -ēre, momordī, morsum (nam. *(s)mordéi̯ō; prim. skr. mardayati mleti, drobiti, gr. ἀμέρδω oropati, odvzeti, σμερδ-νός, σμερδ-αλέος strašen, stvnem. smerzan = nem. schmerzen boleti, ang. smart bister, premeten, pameten, pren. zajedljiv, piker, jedek, pekoč)

1. gristi, ugrizniti (ugrizovati), grizljati, žvekaje gristi, žvekati, žvečiti, jesti, (o)glodati: Enn. ap. Gell., Mart., canis timidus vehementius latrat quam mordet Cu., canes mordent Ci., pabula dente momordi O., vitem V., tunicatum cum sale caepe Pers.; preg. o umirajočih (= gr. ὀδὰξ λαζοίατο γαῖαν Hom.) humum ore momordit V. zagrizel je v zemljo = umrl je, šel je pod rušo; subst. pt. pf. morsī -ōrum, m ugriznjenci: morsi a rabioso cane Plin.; morsa -ōrum, n grižljaji = koščki: lanea Cat.; occ.
a) zajesti (zajedati) se, zaseka(va)ti se, zadreti (zadirati) se v kaj, prije(ma)ti, (z)grabiti: mordet fibula vestem O., laterum, iuncturas V., vomer mordet terram Plin., locus (sc. corporis), qui mucronem (sc. teli) momordit Cels. kamor se je zasekala ost, kamor se je zadrla ost, id, quod a lino mordetur Cels. kar (kjer) predre nit.
b) trdno se držati česa: fraxinus arentem mordebat humum Stat.
c) (o rekah) oplakujoč objedati kaj, oplakujoč se zajedati v kaj, pljuskati ob kaj: rura, quae Liris quietā mordet aquā H.
d) (o)žgati, ož(i)gati (o)smoditi, skeleti, ščemeti, zaje(ma)ti, prevze(ma)ti, napasti (napadati), poškodovati: urtica foliis non mordentibus Plin., radix gustu acri mordet Plin., m. oculos Plin., mordeat … fortior aura nemus Mart., aceto morderi Plin. čimžati (namakati) se, quia oleam momorderit aestus H., frigora parum cautos mordent H.

2. metaf.
a) ugrizniti (gristi) = ujesti (ujedati), zbosti (zbadati), ob(i)rati, opravljati, ogovarjati, obrekovati, udrihniti (udrihati) po kom, zabavljati čez koga ali kaj, po kom ali čem, prizade(va)ti, (u)žaliti, (u)žalostiti, (o)zmerjati; kako se je razvila metafora, kaže stavek: livor iniquo nullum de nostris dente momordit opus O. se ni lotila; od tod m. clanculum Ter., mordebere dictis O., mordear opprobriis H., iocus mordens Iuv. zajedljiva, valde me momorderunt epistulae tuae Ci. ep., conscientia mordet Aug. in pass. conscientiā mordeor Ci. vest me grize, peče, paupertas mordet Ci. ali mordet cura medullas O. grize, gloda, pekli, grudi, dolore mordeor O. boli me, scribis morderi te interdum, quod … Ci. ep. da te boli.
b) (duševno) zagristi se v kaj = držati se česa: hoc tene, hoc morde Sen. ph. tega načela se trdno drži.

Opomba: Star. pf. act. memordī: Gell.

murer [müre] verbe transitif ob-, pre-, zazidati; figuré zapreti, držati zaprtega (dans v)

se murer zapreti se (dans v), izolirati se
se murer dans un silence (hostile) trdovratno molčati
être muré dans son orgueil izolirati se od drugih v svoji oholosti

napúćiti nàpūćīm
I. našobiti: djevojčica napući usta
II. napućiti se
1. našobiti se: slatke žene milo napućene
2. ošabno se držati: onaj napućeni član suda