Franja

poukívati -ùkīvām po vrsti vkavati

pousse-café [puskafe] masculin, invariable kozarček žganja ali likerja po kavi

poùtjecati -čēmo (ijek.), poùticati -čēmo (ek.)
1. drug za drugim uteči: neki mladići koji na konjima poutjecaše
2. po vrsti se izlivati v: rijeke koje poutjecaše u more

pòvaditi -īm
1. pojemáti: povaditi hljeb iz peći
2. populiti: povaditi sve zube
3. po vrsti izdreti: povaditi sablje iz korica
4. izkopati: povaditi panjeve i korijenje iz zemlje
5. poiztakniti si: da povade oči jedan drugome

povalíti -ím
I.
1. povaliti, oboriti, srušiti: povaliti drevo; koga povaliti z močnim udarcem
2. povaliti, povaljati, učiniti da biljka polegne po zemlji: povaliti žito, travu
II. povaliti se
1. pokotiljati se, skotiljati se: povaliti se po hribu navzdol
2. povaljati se: povaliti se po travi

pováljati -am
I.
1. povaljati, valjkom poravnati: povaljati zemljo
2. povaljati, oboriti, učiniti da biljka polegne po zemlji: divji prašiči so povaljali žito
3. povaljati, uvaljati: povaljati zrezek po moki
4. obljubiti: vrgel jo je na posteljo in povaljal
II. povaljati se povaljati se, pokotrljati se: povaljati se po travi

povèčerak -ērka m povečerek, manjši obrok po večerji

povláčiti -ím
1. povlačiti, podrljati, pobranati, pozubati: povlačiti njivo
2. dovući sve jedno po jedno, u više navrata: povlačiti drva iz gozda

povòditi pòvodīm
I. voditi: povoditi koga za sobom; povoditi vojsku
II. povoditi se
1. ravnati se po kom: djeca se povode za roditeljima; povoditi se za modom
2. opotekati se: starac se u hodu povodi tamoamo

povrátiti pòvrātīm
I.
1. vrniti: povratiti pozajmljeni novac
2. zavrniti: povratiti stoku na paši
3. pomakniti nazaj: povratiti sat, uru
4. izbljuvati, izbruhati: povratiti jelo
5. povratiti u život spraviti k zavesti; povratiti dah, paru; povratiti čovjeka = povratiti u život
II. povratiti se
1. vrniti se
2. ozdraveti, okrevati, popraviti se po bolezni; povratiti se u život priti k zavesti
3. spomenulo se i ne povratilo se bilo je, pa na srečo minilo

povšéči i povšéč pril. po volji: to mi ni povšeči

pozabávati (-am) ➞ zabavati

A) perf. divertire

B) pozabávati se (-am se) perf. refl. divertirsi, prendersi un po' di svago

požàpkē prisl. po žabje, po vseh štirih: hodeći tako požapke dode do jaruge

p.p. kratica

1. pttpacco postale poštni paket

2. per procura po pooblastilu

praecipitō -āre -āvī -ātum (praeceps)

I. trans.

1. strmoglaviti (strmoglavljati), prekucniti (prekuceváti, prekucávati), (dol) zvrniti (zvračati), prevrniti (prevračati), (dol) zagnati (zaganjati), (dol) vreči (metati): tauros Cu., flumina Sen. ph. tvoriti slape, v slapu (slapovih) padati, aliquem in terram Cu. ob tla vreči, pilas in mare N., se in flumen C., se de muro O., se de turri L., se e Leucade Ci., equites ex equis L.; z abl. separationis: saxa muro C., senes pontibus O., currum scopulis O., se petris Cu.; pogosto med. praecipitari strmoglaviti (strmoglavljati) se, zagnati (zaganjati) se, pognati (poganjati) se, vreči (metati) se: cum alii super vallum praecipitarentur S., per (čez, preko) lubrica saxa praecipitati Cu.; pesn.: lux praecipitatur aquis (dat. = in aquas) O. sonce zahaja, sonce gre v zaton (prim. = Scorpios in aquas praecipitatur O.), nox praecipitata O. iztekajoča se, minevajoča, h koncu hiteča (idoča); redko praecipitare se =
a) strmoglaviti (vreči) se v prepad: consulem designatum tantis conterruit minis, ut is se praecipitaverit Suet.
b) = hitro iti dol, na vrat na nos teči dol, hitro se spustiti: hac te praecipitato Ter.; occ. preveč obrniti navzdol: vitem Ca.

2. metaf.
a) strmoglaviti (strmoglavljati), vreči (metati), pahniti (pehati), pogubiti (pogubljati), uničiti (uničevati): aliquem ex altissimo dignitatis gradu Ci., rem publicam L., aegrum Cels., bellatores Plin. onesrečiti (onesrečevati), spem festinando O., praecipitatus ex patrio regno S., avaritia semet ipsa praecipitavit S., furor iraque mentem praecipitant V. zanašata, praecipitate moras V. hitro odpravite vse zadržke, p. arborem in senectam Plin. pustiti, da drevo pred časom (predčasno) ostari (propade), se in exitium Cels., praecipitari (med.) in insidias L. zabresti, zaiti, pasti.
b) pospešiti (pospeševati), prehitro ukrepati pri čem, prenagliti se pri čem: vindemiam Col., obitum (zahod sozvezdja) Ci. poet., ne praecipitetur editio Q., consilia praecipitata L.; pesn. α) z inf. = priganjati, siliti: Stat., curae praecipitant dare tempus sociis humandis V. β) z ACI: Argum Tiphynque vocat pelagoque parari praecipitat Val. Fl. —

II. intr.

1. strmoglaviti (strmoglavljati) se, (dol) zagnati (zaganjati) se, (dol) pognati (poganjati) se, (dol) drveti (dreviti, dreti), (dol) pasti (padati), spustiti (spuščati) se: in fossam L., Nilus praecipitat ex montibus Ci., praecipitare istuc est, non descendere Ci., non fugis hinc praeceps, dum praecipitare (naglo bežati) potestas (sc. est)? V., nox caelo (abl. separationis) praecipitat (sc. in oceanum) V., sol praecipitans Ci. zatonu (zahodu) se bližajoče; occ. miniti (minevati), izteči (iztekati) se, doteči (dotekati), h koncu hiteti (iti), koncu se (pri)bliž(ev)ati: hiems iam praecipitaverat C.

2. metaf.
a) drviti (dre(vi)ti) (v pogubo, nesrečo), iti po zlu, poginiti (poginjati, pogibati): ad exitium praecipitantem retinere Ci., praecipitantem impellere Ci., res publica praecipitans Ci., rei publicae praecipitanti subveni Ci.
b) zaiti, zabresti, pasti: in insidias L., in amorem Pl.

praecocial [pri:kóušəl] pridevnik
zoologija ki se sam hrani takoj po rojstvu (ptič)

prae-fīniō -īre -īvī (-iī) -ītum (prae in fīnīre) (po)prej (vnaprej) določiti (določati), ustanoviti (ustanavljati), predpis(ov)ati: quippe ubi dimidiae partis pars semper habebit dimidiam partem nec res praefiniet ulla Lucr., diem Ci., censum Ci., census praefiniebatur Ci., funerum sumptus praefinitur ex censibus a minis quinque usque ad minam Ci., quae dies in lege praefinita est Ci., sumptum funerum Ci., praefinire non est meum Ci., sed ego cetera non tam restricte praefinio vel hominum vitiis vel subsidiis temporum victus Ci., sed eo vidisti multum quod praefinisti quo ne pluris emerem Ci. ep., locutus Kalendas Ianuarias ibi praefinitas esse Ci. ep., mensura, dies, tempus Plin., dies praefinitus Plin. iun., tempus (tempora) praefinire Plin. iun., tempora praefinita Q., ad certum praefinitumque tempus Suet., dies certus praefinitus Gell., genus et modus, numerus Gell., „lex enim“ inquit „tibi meos tantum praefinit oculos, quibus formam tuam adprobes“ Val. Max., praefinitā die T., stationes praefinitae Ps.-Ap.; s quominus in cj.: neque de illo quidquam tibi praefinio, quominus ingenio mecum contendas Ci.; z ACI: Tiberius Caesar concremato ponte naumachiario larices ad restituendum caedi in Raetia praefinivit Plin. — Od tod adv. abl. neut. pt. pf. praefīnītō po predpisu (predpisih), v skladu s predpisom (predpisi): nam illi haud licebat nisi praefinito loqui quae illi placerent Ter.

praestructim, (adv.) (praestruere) po pripravi, s pripravo, pripravivši: ut ad hominem praestructim perveniretur Tert.

praeter-inquīrō -ere (praeter in inquīrere) dalje poizvedeti (poizvedovati) o čem, dalje po sledi iti čem: in negotium Amm.

prae-vāricōr -ārī -ātus sum (vāricāre švedrasto hoditi)

1. po(v)prek (počez, križemkražem) hoditi, ubirati neravno pot, ne (hod)iti naravnost, zavijati (hoditi) po svoji poti: arator praevaricatur Plin. ne orje naravnost.

2. metaf. zapustiti (zapuščati) ravno pot dolžnosti, (s)kreniti z ravne poti dolžnosti, prestopiti (prestopati) dolžnost, (pre)kršiti dolžnost, grešiti (pregrešiti se) zoper dolžnost, poseb. (o odvetniku, tožniku pred sodiščem) nepošteno (proti svoji dolžnosti, malovestno, nevestno v skrivnem sporazumu (dogovoru) z nasprotno stranko) ravnati, pravdo gnati (pravdati se, opravljati odvetniško službo, opravljati nalogo tožilca): Ci., Plin. iun., Ps.-Q., Fr., Cass., Asc., Icti. idr.