Franja

temperō -āre -āvī -ātum (tempus1)

1. (o)topliti, segre(va)ti, (o)mlačiti: quis aquam temperet ignibus? H., veris comites, qui mare temperant (topli vetrovi) H.; occ.
a) (o)hladiti: etesiarum flatu nimii temperantur calores Ci., scatebris arentia temperat arva V. napaja, moči.
b) (kaj mlačnega, kaj z mešanjem) pripraviti (pripravljati), (z)mešati: desiderii temperare pocula H., balneum Mart., vinum Plin., venenum Suet., venena Lact.; pesn.: lectas herbas temperat O. pripravlja mlačne obkladke z izbranimi rastlinami.

2. metaf.
a) spraviti (spravljati) v pravo razmerje, umeriti (umerjati), prav (z)mešati: quod simplex esse debet, ex dissimilibus temperari non potest Ci. sestaviti se, acuta cum gravibus temperans Ci., acetum melle Plin., pira malo Eccl. cepiti.
b) prav (pravilno) pripraviti (pripravljati), prav (pravilno) obdelati (obdelovati): ferrum Plin. kaliti, ferramentum Eccl., unguentum Plin.
c) prav urediti (urejati), ravnati, uravna(va)ti, voditi, vladati, upravljati: sol temperat orbem O., temperare ratem O. krmiliti, krmariti, homines a Platone moderati et temperati Ci., temperat (sc. Iuppiter) terram inertem, mare ventosum et urbes H., temperare res hominum ac deorum H., rem publicam legibus Ci., Gallica ora frenis H. brzdati, senem delirum H. voditi; pesn.: Musam H. uravnati pesem, testudinis strepitum H.
d) (u)blažiti (ublaževati), (o)lajšati (olajševati), (u)tešiti (uteševati), (po)tolažiti, pomiriti (pomirjati, pomirjevati), (o)militi (omiljevati): temperat aequor (sc. Neptunus) V., mollit animos et temperat iras V., amara lento temperat risu H.; prim.: victoriam temperare Ci., duces temperandae victoriae impares T. zmago zmerno izkoristiti, annonam macelli temperare Suet. postaviti zmerne cene za živila, temperata (olajšan) frumenti subvectio T.
e) držati se mere, poznati (imeti, ohranjati) mero, vdrž(ev)ati se, (u)krotiti se, (o)brzdati se: difficile est in potestatibus temperare S.; z dat.: sibi C., Corn. idr. vzdrž(ev)ati se; od tod temperare lacrimis L., T. ali laetitiae, linguae, irae L. ali sermonibus, risu T. ali verbis ac minis T. zadrž(ev)ati kaj, vzdrž(ev)ati se česa, poznati (imeti, ohranjati) mero v čem, (o)brzdati, (u)krotiti kaj, temperare oculis nequire L. ne moči vladati očem = nehote morati tja pogledati; toda: temperare oculis non posse Cu. ne moči zadržati solze, ne moči vzdržati se solz; z abl.: manibus, risu L. vzdrž(ev)ati se česa, urbibus oppugnandis L. opustiti obleganje; z ab: neque eos temperaturos ab inuriā existimabat C., temperare a lacrimis, a caedibus L.; z in: in amore Pl., in multa L.; pesn. z inf. vzdrž(ev)ati se, (o)brzdati se, (u)krotiti se: temperaret dolorem suscipere T., puerum … temperaret tollere Ci., rem quampiam novam exordiri temperandum est Gell.; occ. z dat. ali z ab: = prizanesti (prizanašati) komu, čemu: templis temperatum est L., temperare sociis Ci., hostibus superatis Ci., fidem dedit ab his sacris se temperaturum L.; s finalnim stavkom: quoi male faciundist potestas, quae ne id faciat temperat Pl., quod in pluribus libris ne facerem temperavi Lact., nec nos temperamus imperiis, quo minus illi auxilii egeant L.; s quominus (quo minus): indignatiunculam, quam in cuiusdam amici auditorio cepi, non possum mihi temperare, quominus apud te … per epistulam effundam Plin. iun., non queo mihi temperare, quominus ad hoc pertinentia ipsa Censorii Catonis verba ponam Plin.; s quin: neque sibi homines feros temperaturos existimabat, quin in provinciam exirent C., non tempero mihi, quin utar interdum temerarie verbis Sen. ph.; zadnji dve konstrukciji tudi brez dat. (sibi, mihi): non temperante Tiberio, quin premeret voce, vultu T., ne sedato quidem tumultu temperare potuit, quin ex intervallo subinde facti reminisceretur Suet., vix temperabat, quin diceret: „Quin ego … “ Sen. ph., Arruntius non temperavit, quo minus primo statim libro poneret „ingentes esse famas de Regulo“ Sen. ph. — Dep. soobl. temperor -ārī -ātus sum: Lact. — Od tod

I. adj. pt. pr. temperāns -antis, adv. temperanter poznavajoč (imajoč) (pravo) mero, ohranjajoč (pravo) mero, držeč se (prave) mere, brzdajoč se, zmeren, trezen, vzdržen: frugi hominem et in omnibus vitae partibus moderatum ac temperantem Ci., homo sanctissimus ac temperantissimus Ci., cetera temperanter adiungit T., quibus modis temperanter haberetur T. z mero, temperantius agere Ci. ep.; z a(b): a cibo vinoque et somno multum temperans Aur., cives temperantiores a cupidine imperii L.; z gen.: temperans rei ac famae Ter., gaudii Plin. iun. —

II. adj. pt. pf. temperātus 3, adv. -ē

1. primerno uravnan, primerno urejen (oblikovan), pravilno nastavljen, pravilen: prela Ca.

2. umerjen = ublažen, blag, mil, zmeren, zmerno topel, topel, manj mrzel, mlačen: esca Ci., tempus Varr., annus, locus Col., loca sunt temperatiora quam in Galliā remissioribus frigoribus C., temperatae regiones caeli Vitr., temperate tepebit Ca., arbores humoris temperate habentes Vitr.

3. metaf.
a) umerjen = primerno uravnan, pravilno urejen, ublažen: temperata varietas sonorum Ci., animus temperatus virtutibus L.
b) umerjen = prave mere se držeč, zmeren, miren, resen, umirjen, zastáven, preudaren, pameten, razboren: homo Ci., vir temperatus, constans Ci., homo temperatior in victoriā Caelius in Ci. ep., homo temperatissimus Ci., temperati mores Ci., aequabile et temperatum orationis genus Ci., oratio temperatior Ci., temperatum genus dicendi Suet. trezna, preprosta, vim temperatam di provehunt H., mens temperata a laetitiā H. vzdržujoč se radosti, adversus inimicos temperatus Sen. ph.

tempestīvĭtās -ātis, f (tempestīvus)

1. pravi čas, pravočasnost: Col. idr., sua cuique parti aetatis tempestivitas est data Ci., condendi frumenta Plin.

2. prava (primerna) kakovost (kvaliteta), pravo (primerno) stanje: stomachi totiusque corporis tempestivitates Plin.

tributarista m, f (m pl. -ti) strokovnjak, strokovnjakinja za davčno pravo

upravíčenec -nca m onaj koji ima pravo na nešto: volivni upravičenec

upravíčenka ž ona koja ima pravo na nešto: upravičenka do otroškega dodatka, na otroški dodatek

upravičeváti -újem ovlaštivati koga, davati kome ovlaštenje, pravo da što uradi

upravíčiti -im ovlastiti koga, dati kome ovlaštenje, pravo da što uradi: upravičiti koga do čega, za kaj

Urheberrecht, das, avtorsko pravo; Urheberrechte, pl , avtorske pravice

usage [jú:zidž] samostalnik
navada, običaj; uzus; praksa; raba, uporaba, uporabljanje; običajni postopek (ravnanje, postopanje)
pravno običajno pravo; govorna raba
tehnično obraba

an old usage stara navada, star običaj
ill usage slabo ravnanje
common usage splošno privzet običaj
to meet with harsh usage naleteti na grobo ravnanje

užítek -tka m
1. užitak, uživanje: njegova predavanja so pravi užitek; umetniški užitek
2. užitak, pravo uživanje: imeti užitek od posestva
3. ekspr. uživancija: povsod išče samo užitek

užítkar -ja m užitnik, korisnik, onaj koji ima pravo uživanja prihoda od nekog dobra

užítkarstvo s užitništvo, pravo korišćenja

Vaterrecht, das, očetovsko pravo, patriarhat

vdílj pril. dijal.
1. neprekidno, udilj: to se vdilj ponavlja
2. pravo naprijed, napred: konja gresta lepo vdilj po njivi

Vereinsrecht, das, Recht zakonodaja o društvih, društveno pravo

Verfahrensrecht, das, Recht procesno pravo

Verfassungsrecht, das, ustavno pravo

Verfassungsrechtler, der, strokovnjak za ustavno pravo

Verkehrsrecht, das, prometno pravo

Vermögensrecht, das, Recht premoženjsko pravo