Franja

Zadetki iskanja

  • nadvirívati se -vìrujēm se nagibati se nad kaj in gledati: nadvirivati se nad jamu
  • neg-legō, tudi (slabše) nec-legō (napačno neg-ligō) -ere -lēxī (gl. opombo) -lēctum (ixpt. iz neque, nec in legere) „ne izbirati“, tj. česa v duhu ne zazna(va)ti, od tod

    1. nenamerno zanemariti (zanemarjati), vnemar pustiti (puščati), ne (z)meniti se za kaj, zamuditi (zamujati), opustiti (opuščati) (naspr. curare): mandatum Ci., mandata Ci. ep., neglegi macula iudiciorum posse videbatur Ci., rem familiarem neglegebat N., neglectis agris H.; z de: de Theopompo negleximus Ci. kar zadeva Teopompa, smo bili nemarni; z inf.: (h)erus quod imperavit, neglexisti persequi Pl., diem edicti obire neglexit Ci.

    2. namenoma (nalašč) ne čislati, ne spoštovati, ne marati za kaj, zanemariti (zanemarjati), ne (z)meniti se za kaj, pustiti (puščati) vnemar, prezreti (prezirati), zaničevati: iram matris Pl., se semper credunt neglegi (po novejših izdajah ludier) Ter., neglegere coepit et contemnere Ci., n. auctoritatem senatus, bellum, legem, leges ac quaestiones, minas, spem Ci., periculum fortunarum et capitis Ci. ep., deos neglegere … edocuit S. mlačnost do bogov, n. honores T., cum vis neglegeretur T.; z inf.: verba etiam verbis quasi coagmentare neglegat Ci., neglegis … fraudem committere? H. ali se ne bojiš … ? S.; v pomenu ne opaziti (opažati), prezreti (prezirati), malomarno gledati = dopustiti (dopuščati), da se kaj (z)godi; z ACI: Theopompum nudum, expulsum a Trebonio confugere Alexandriam neglexistis Antonius ap. Ci. (Oratio Philippica 13, 33), Gallias a Germanis vastari neglexerit Suet.; z ne: neglegens (= securus, non timens), ne qua populus laboret H.; abs.: bonus tantummodo segnior fit, ubi neglegas, at malus inprobior S.

    3. spregledati komu kaj, ne kaznovati, pustiti (puščati) brez kazni: tantum pecuniam captam n. Ci,. ereptam vitam neglegetis? Ci., se Haeduorum iniurias non neglecturum C. Od tod

    I. adj. pt. pr. neglegēns -entis, adv. neglegenter

    1. (o osebah) malomaren, (v)nemaren, ne meneč se za koga ali kaj, zanikrn, nepazljiv, brezbrižen, neskrben, ravnodušen, neprizadeven, brezobziren: Auct. b. Afr., Ph., Q., Eutr. idr., improvidi et neglegentes duces Ci., socors neglegensque natura Ci., in amici eligendis Ci., occiso Demetrio sublatoque aemulo non neglegentior tantum Perseus in patrem, verum etiam contumacior erat Iust., circa deos ac religiones neglegentior Suet., capillus passus prolixe et circum caput reiectus neglegenter (po nekaterih izdajah neclegenter) Ter., quid est, quod est, quod neglegenter scribamus adversaria? quid est, quod diligenter conficiamus tabulas Ci., cum aut eum neglegenter aut malitiose fecisse loquerentur N., haud neglegenter corpus occultare L., gerunt et ferarum pelles, proximi ripae neglegenter, ulteriores exquisitius (skrbneje) T., neglegentius asservare aliquid Ci., vereor, ne neglegentius vivam Plin. iun., neglegentius narrare Sen. rh., neglegentissime amicos habere Sen. ph.; z gen.: legum, officii, rei publicae, sociorum atque amicorum neglegentior Ci. ne meneč se dosti za, Vitellius amicorum inimicorumque neglegens T.; z inf.: postilla optigere eam neglegens fui Pl.

    2. metaf. o stvareh nemaren, zanemarjen, zanikrn: amictus, sermo, stilus Q.

    2. nemaren v denarnih zadevah = potraten, razsipen: n. in illo sumptu Ci. ep., neglegens et dissolutus Ci., adulescentia neglegens luxuriosaque L., ut si reus furti prodigus dicatur aut neglegens Q., modo acerbior parciorque, modo remissior neglegentiorque Suet.; z de in abl.: qui fortasse de alieno neglegentes, certe de suo diligentes erunt Plin. iun.

    II. adj. pt. pf. neglēctus (neclēctus) 3 zanemarjen, od tod nečislan, necenjen, nespoštovan, puščen vnemar, neupoštevan: cum ipsi inter nos abiecti neglectique simus Ci., n. religio C., ager, di H., coma, forma Q., castra soluta neglectaque L., non neglecte deis Lucan., ego neglectissima progenies Stat.

    Opomba: Analogno po pf. nesestavljenega glag. lego izpeljani obl. neglēgerit: Licinius Macer fr., neglēgisset: S.
  • ob-servō -āre -āvī -ātum (ob in servāre)

    1. opaziti (opažati, opazovati), paziti koga, prežati na koga, kaj, čakati (na) koga, na kaj, biti pozoren na koga, kaj: Ter., Plin., Suet. idr., iter, pabulationes C., motus stellarum Ci., sese Ci. zelo paziti (gledati) nase, vestigia observata V., o. virum Pl.; metaf.: multi occupationem eius observant Ci. so pozorni na čas, ko ima opravke; z odvisnim vprašalnim stavkom: observans, quae signa ferant V., observat, quem ad modum se unusque vestrum gerat Ci.; abs.: non id agit, ut … observet, sed iam favet Ci.; occ.
    a) varovati kaj, čuvati kaj, paziti na kaj: ianuam Pl., fores Pl., Sen. tr., hic armenta gregesque observo O., draconem Ci. poet.
    b) šteti: dies natales sic observant, ut noctem dies subsequatur C.

    2. metaf.
    a) paziti na kaj, gledati na kaj, ohranjati kaj, ravnati (se) po čem, držati se česa, upoštevati, izpolnjevati, izvrševati kaj: Iust., Sen. ph., Suet., leges Ci., iudicium senatūs, praeceptum C., imperium S., vocationem, suffragium L., auspicia sortesque T., neque signa neque ordines S.; impers. (z ut, ne): Col., Suet., post illum observatum (sc. est), ut … L., quod ne accidat, observari nec potest nec necesse est Ci.
    b) častiti, čislati, spoštovati: Iust., Suet., tribules suos Ci., patronos hospitesque suos colere atque observare destiterunt Ci., regem V., deos O. Od tod

    I. adj. pt. pr. observāns -antis

    1. ohranjajoč kaj, držeč se česa, izpolnjujoč, izvršujoč: Ap., observantior aequi Cl., observantissimus omnium officiorum Plin. iun. kar najvestneje izpolnjujoč vse dolžnosti.

    2. (zelo) spoštujoč, čislajoč: homo tui observans Ci., observantissimus mei, nostri Ci. ep., mei summe observantissimus Plin. iun.; adv. observānter

    1. skrbno, marljivo, natančno: sequi Macr., omnia facere Ap., observantius declinare Amm., observatissime Gell., observantissime sequi Aug.

    2. spoštljivo: Lact.

    II. adv. pt. pf. observātē skrbno, marljivo, natančno: observate curioseque animadvertere Gell.

    Opomba: Star. fut. II observasso: Pl.
  • occhieggiare

    A) v. tr. (pres. occhieggio) pogledovati

    B) v. intr. pokazati se

    C) ➞ occhieggiarsi v. rifl. (pres. mi occhieggio) gledati se, spogledovati se
  • ogle [óugl]

    1. samostalnik
    zaljubljen pogled

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    zaljubljeno gledati, spogledovati se (with)
  • o-mittō -ere -mīsī -missum (nam. *ommittō iz ob-mittō)

    1. proč zagnati, odvreči (odmetavati), pustiti (puščati), spustiti (spuščati), izpustiti (izpuščati), od sebe, stran izpustiti (izpuščati): arma L., pila C., genua Pl., habenas T., omitte me Ter. pusti me v miru, omitte mulierem Ter., o. animum Pl. dušo spustiti = umreti; occ.: o. maritum T. zapustiti.

    2. metaf.
    a) popustiti (popuščati), opustiti (opuščati), vnemar pustiti (puščati), zanemariti (zanemarjati), izogniti (izogibati) se česa, čemu, slovo da(ja)ti, odpoved(ov)ati se čemu: Ter., Varr. fr., curam provinciarum N., pietatem et humanitatem, voluptates, timorem Ci., spem Iust., Pompei sequendi rationem C. ali navigandi in Aegyptum consilium L. opustiti (svoj) sklep, obsidionem C. (za)ustaviti, ducum officia Iust., omnibus rebus omissis O. potem ko so vnemar pustili vse drugo, omissis hostibus Iust. ne da bi se zmenil za sovražnike, scelus impunitum o. L. pustiti nekaznovan, ne kaznovati, v enakem pomenu tudi: noxiam o. Ter., nihil inexpertum o. Cu. vse poskusiti; z inf. nehati: Iust., omittatis recordari Ci., omitte mirari opes Romae H., omittat urgere Ci. naj neha tiščati (pritiskati) na nas = naj ne tišči več v nas, iam omitto iratus esse Pl. zdaj se nočem več jeziti; non o. s quominus ne opustiti (opuščati), ne zamuditi (zamujati) (z inf.): hostis non omissurus, quominus expeditus incompositos in agmine aggrederetur T.; occ. α) v neprid (škodo) pustiti (puščati), zamuditi (zamujati), ne izkoristiti (izkoriščati), ne izrabiti (izrabljati): tempus C., occasionem Ci., navigationem Ci. ep. β) izpred oči (iz vida) spustiti (spuščati): hostem, Galliam L.
    b) ne omeniti (omenjati), preiti (prehajati), ne gledati na kaj, ne vzeti (jemati) v poštev (misel), preskočiti (preskakovati), zamolč(ev)ati: innumerabiles viros, illa vetera Ci., pleraque differat et praesens in tempus (za zdaj) omittat H., o. de reditu ali de me (sc. dicere) Ci.; pogosto kot vrinjeni stavek ut … omittam ne glede na ..., da molčim o ...: ut omittam Philippum N., ut omittam cetera, quae … Ci., ut omittam, quod … certe Lact.; z odvisnim vprašalnim stavkom: omitto, quid fecerit Ci. Od tod adj. pt. pf. omissus 3 nemaren, neskrben, malomaren, brezbrižen: animo esse omisso Ter., ne ab re sint omissiores paulo Ter. da ne bi bili pri zadevi preveč malomarni.
  • open3 [óupən]

    1. prehodni glagol
    odpreti (tudi ekonomija npr. račun)
    začeti, odpreti (tržišče, pogajanja itd.); razkriti (čustva, misli)
    pravno pustiti odprto
    navtika zagledati (skrit objekt)

    2. neprehodni glagol
    odpreti se
    figurativno razkriti se (to komu)
    odpirati se v, na; gledati kam, voditi kam (vrata, okno)
    navtika prikazati se (kopno)

    to open the ball začeti prepir, biti spredaj
    to open bowels izprazniti čreva
    to open the door to dati možnost za kaj
    to open one's eyes začudeno pogledati
    to open the eyes of s.o. odpreti komu oči
    vojska to open fire začeti streljati
    to open ground zaorati
    to open one's heart to odpreti srce, odkriti svoja čustva
    to open into (onto) odpirati se v (na)
    not to open lips ne odpreti ust
    to open one's mouth odpreti usta
    to open o.s. to s.o. zaupati (razodeti) se komu
  • overlook [ouvəlúk] prehodni glagol
    spregledati (besedo), prezreti, odpustiti, ne meniti se (za prestopek); gledati prek, gledati na; nadzirati, nadzorovati
  • per-spectō -āre -āvī -ātum (frequ. k perspicere)

    1. natančno ogled(ov)ati, ogledavati, pregled(ov)ati, pregledavati, preisk(ov)ati, preiskavati: is intro atque otiose perspecta, ut lubet Pl., non solum in perspectandi cognitione verum etiam agendi opera Ap.

    2. do konca gledati: clandestino tacitus taxim perspectavi per cavum Pomp., certamen gymnicum Suet., inter maximos imbres perspectavit (sc. navalis pugnas paene iustarum classium) Suet., stetit hostium flammarumque contemptor et manum suam in hostili foculo destillantem perspectavit Sen. ph., nonne iuvat pulsum bellis cessisse nec istud perspectasse nefas? Lucan.
  • planer [plane] verbe transitif zravnati, zgladiti; odstraniti dlako (s kože); verbe intransitif plavati; drseti v zraku; leteti nad; gledati zviška (sur na); figuré biti grozeče, preteče prisoten
  • plonger [plɔ̃že] verbe transitif potopiti, pogrezniti; zasaditi, vtakniti (dans v); verbe intransitif potopiti se, pogrezniti se, skočiti v vodo; strmoglaviti; gledati z višine navzdol

    se plonger (figuré) poglobiti se, zatopiti se
    plonger du haut du tremplin skočiti (v vodo) s skakalne deske
    l'avion plongea sur son objectif letalo je strmoglavo poletelo na svoj cilj
    plonger ses regards dans upreti svoje poglede v
    regard masculin qui plonge pogled, ki plava v globino
    plonger un poignard dans le cœur zasaditi bodalo v srce
    se plonger dans la douleur popolnoma se predati bolečini
    être plongé dans le sommeil biti pogreznjen v globoko spanje
  • pokídati -am
    I.
    1. v. skidati
    2. uprljati izmetinama: golobi so pokidali balkonsko ograjo
    3. krivo, naopako učiniti: to si jo pokidal, to si ga pokidal
    II. pokidati se na kaj s prezirom gledati na što, ne cijeniti (cen-) što, omalovažavati što
  • pollear gledati za fanti (o dekletih)
  • priglédati prìglēdām nadzorovati, paziti na kaj, gledati na kaj: sam kralj hoda i svačemu prigleda
  • prìstajati -ajēm
    1. iti, hoditi za kom, slediti komu: podranio u lov u planinu, za njim stara majka pristajaše; za slanom rukom ovce pristaju
    2. privoljevati, sprejemati kaj: Dubrovčani su pristajali uza slovenski (slavenski) život; pristajati na što, na uslove
    3. pritrjevati, soglašati: pristajati uz koga, na što, uz nečije mišljenje
    4. pridruževati se komu: pristajati uz koga
    5. pristajati: pristajati uz obalu, u pristaništu
    6. ekspr. hoditi za kom, gledati za kom: po selu se govorilo da Jure za njom pristaje, a da ga i ona lijepo gleda
  • prizanášati -am štedjeti koga, biti obazriv prema komu, gledati komu kroz prste: prizanašati komu zaradi bolehnosti, s kaznijo
  • proglédati pròglēdām, progledávati -glèdāvām
    1. spregledovati: ne možemo razumjeti kako slijepi progledaju, mrtvi ustaju
    2. gledati skozi: progledati kroz mreže
  • prōspectō -āre -āvī -ātum (frequ. h glag. prōspicere) od daleč ali v dalj(av)o (daleč) gledati, zreti, opazovati: euntem V., e puppi pontum O. na morje, Capitolium forumque ab excelsā aede O., ex tectis fenestrisque L., quā longissime prospectari poterat T. kjer se je najdlje videlo, proelium S. ali incendium Suet. od daleč opazovati.

    2. razgled imeti ali nuditi na kaj: Tib., Cu., Plin. iun. idr., villa prospectat mare Ph., locus late prospectans T. zelo razgleden (pregleden) kraj.

    3. metaf.
    a) ozirati se po čem, na kaj, misliti na kaj, čakati, pričakovati: prospectat, quid agatur Ci., diem de die prospectans, ecquod auxilium appareret L., navis domini exsilium prospectare videtur Ci., te fata prospectant paria V. tebe čaka.
    b) gledati (videti) v prihodnost: non solum in prospectandi (po novejših rokopisih perspectandi) cognitione verum etiam agendi opera sequi eum Ap.
  • prō-speculor -ārī -ātus sum (prō in speculārī)

    1. intr. gledati v dalj(av)o, oprez(ov)ati, ogledovati si: de vallo Auct. b. Afr.; occ. opazovati, ogledovati: aliquem prospeculatum ad locum castris capiendum mittere L.

    2. trans. željno se ozreti (ozirati) za čim, gledaje čakati (pričakovati) kaj ali pričakujoče (pričakovanja polno, željno) gledati (se ozirati) za čim, prežati na kaj: adventum imperatoris e muris L.
  • pròzirati -rēm
    I. gledati skozi
    II. prozirati se (nejasno) se videti: gdješto jedva si prozirao kroz maglu stado ovaca