črnúška ž ekspr. crnka, žena crne kose i puti
čudákinja ž čudakinja, nastrana žena
ćákinica ž dial. očkova žena, mati
ćátinica ž star. pisarka, pisarjeva žena
ćùrčibašinica ž zastar. žena načelnika krznarskega ceha
dàidžinica ž dial. ujna, ujčeva žena
dauphiness [dɔ́:finis] samostalnik
dofenova žena
dávkarica ž poreznikova žena
debelolíčnica ž bucmasta žena
decimānus, starejše decumānus, 3 (decimus, decumus)
I.
1. k desetini (decima, decuma) spadajoč, ki se tiče desetine, zavezan desetini, desetinski: oleum Luc. ap. Non., crimen, frumentum Ci., omnis ager Siciliae decumanus est Ci.; subst.
a) decumānus -ī, m kdor ima desetino v zakupu, desetinar: tantum arator decumano dare cogitur Ci., Apronius decumanus decumam debitam tollit Ci.
b) decumāna -ae, f, tudi mulier decumāna desetinarjeva žena (ljubica, priležnica): Ci.
2. agr. limes decumānus ali samo decumānus -ī, m meja, potegnjena skozi njivo ali vinograd od vzhoda proti zahodu: Col., Plin.
3. voj.
a) k deseti legiji spadajoč, desete legije (gen.): miles decumanus Auct. b. Afr.; kot subst. večinoma v pl. decumānī vojaki desete legije: Auct. b. Hisp., Vop., castra decumanorum T., v obl. decimānī: Suet., Front., Amm.
b) k deseti kohorti spadajoč, desetih kohort: porta decumāna glavna vrata rimskega tabora, obrnjena od sovražnika, tako imenovana, ker so tam bivale desete kohorte: C., L., Veg.
— II. met. (po desetinsko) velik (za desetino se je namreč pobirala največja stvar svoje vrste), velikanski: Luc. ap. Ci.
delodajálka (u̯k i lk) žena poslodavac
desetárka ž žena desetar, desetarka
detektívka ž
1. književno djelo (del-) iz života ili djelovanja (del-) detektiva
2. detektivka, žena detektiv
dímnikarica ž dimnjačarova, odžačarova žena
diosa ženski spol boginja; božanska žena
divjákinja ž
1. divljakinja: -e v pragozdu
2. divlja, surova žena
dizdárevica ž dizdarjeva žena: kroz prozor gleda mlada dizdarevica
djȅvērka ž (ijek.), dȅvērka ž (ek.)
1. drugova žena
2. svakinja, moževega brata žena
docêntka i docéntka ž žena docent