Franja

agronomie [-mi] féminin nauk o poljedelstvu, agronomija

École féminin d'agronomie, (familier) l'Agro agronomska šola

agronòmija ž agronomija, nauk o poljedelstvu, o kmetijstvu

agronomy [əgrɔ́nəmi] samostalnik
agronomija, nauk o poljedelstvu

ah! o!; ah? a tako?

Ahnenpaß, Ahnenpass, der, izkaz o prednikih

ákanje s akanje, izgovaranje glasa a mjesto o u neakc. slogu: rusko akanje

aka|ti (-m) (izgovarjati nenaglašeni o kot a) unbetontes -o- als -a- aussprechen

ákati ȃčēm, âkām lingv. izgovarjati samoglasnik a namesto o: Rusi govore harašo mjesto horošo; to je akanje

ákati -am akati, izgovarati a mjesto o u neakc. slogu

akcentològija ž lingv. akcentologija, nauk o poudarku, o naglasu

akcentologíja ž akcentologija, nauka o akcentu

akùstika ž (gr. akoustike) fiz. akustika, nauk o zvoku: stručnjak za -u

akústika ž (gr. akoustike) akustika, nauka o zakonima zvuka

albarán moški spol potrdilo o prejemu; (najemninski) list(ek); izkaz, listina

aleksandrída ž legenda o Aleksandru Velikem

aleksandrínac -nca m verz fr. romana o Aleksandru V., aleksandrinec

alelúja ž (hebr.)
1. aleluja, crkveni spjev, spev: zapeti -o
2. vrsta jela o Uskrsu

altāria -ium, n predklas. in klas. le v pl. (zato tudi vezano le z ločilnimi števniki), pozneje tudi v sg. v oblikah altāre -is, n: Ap., Eccl., slovničarji, altar -āris, n: Eccl., abl. altārī: Petr., acc. tudi altārem: It., altārium -iī, n: Eccl.

1. nastavek na darilni mizi (āra) za sežiganje žrtev, darilno ognjišče: altaria sunt, in quibus igni adoletur P. F., structae diris altaribus arae Lucan., aris altaria imponere Ps.-Q.

2. (veliki, žgalni) žrtvenik s takim nastavkom: Sen. tr., Plin., Stat., multo sanguine maesti conspergunt aras adolentque altaria donis Lucr., castis adolet dum altaria donis V., neque impositis ardent altaria fibris V., en quattuor aras: ecce duas tibi, Daphni, duas altaria Phoebo V., inter aras et altaria Plin. iun.; kot pravi pl. tant. le o enem žrtveniku: ab altaribus... fugatus Ci., fama est... Hannibalem... altaribus admotum... iure iurando adactum... L., altaria et aram complexa T., infuso super altaria mero Suet., sumptis in manus altaribus Iust.

ambigō -ere (-) (-) (ambi in agere = z dveh strani ali na dve strani gnati; le pren.)

I. intr.

1. dvomiti, ne prav vedeti, pomišljati si, omahovati: z ACI ali inf.: (Alexandrum) regnum Asiae occupaturum haud ambigere Cu., ne quis ambigat cuncta regno viliora habere T.; z odvisnim vprašanjem: ambigens Nero, quonam modo ingenia notescerent T., quaenam post Augustum militiae condicio, ambigentes T. v mučni negotovosti; z de: Plin., Q., in hac causa, de qua tu ambigis Gell., ambigebant de illis (o tem), quidnam fieret Vulg.

2. pregovarjati se (posebno pred sodiščem), prepirati se, pravdo imeti: vicini nostri hic ambigunt de finibus Ter., cum de vero ambigetur, quod quaeri coniecturā solet Ci., id, de quo verbis ambigebatur L., speculatori de parte finium cum vicino ambigenti T., ambigant agnati cum eo, qui heres est Ci., ut inter eos, qui ambigunt, conveniat Ci. prepirajoče se stranke, si de hereditate nihil ambigitur Ci., ambigendi causa Ci. sporna točka; pren.: ambigere de regno L., regni certamine ambigebant fratres L. —

II. trans. (po)dvomiti o čem, oporekati čemu, ugovarjati čemu, pregovarjati se, prepirati se, klas. le v pass., pogosto = dvomljiv biti, sporen biti; act.: z odvisnim vprašanjem: haud ambigam,... hicine fuerit Ascanius an maior quam hic L. nočem se prepirati, nočem razsojati; v pass.: ambigitur quid enim? H. o čem pa je prepir? ex contrariis scriptis si quid ambigitur Ci., in iure, quod ambigitur inter peritissimos Ci., temporis aeterni, non unius horae ambigitur status Lucr. gre za večni čas, ne za..., omnis res eandem habet naturam ambigendi Ci. pri spornem razgovoru je treba o vsaki stvari vselej razpravljati na isti način; z ACI: aspici aliquando in Aegypto eam volucrem non ambigitur T.; z odvisnim vprašanjem: id cum inter omnes constet, eo magis miror ambigi, quanam Hannibal Alpes transierit L., ambigitur quoties, uter utro sit prior H., in quo (genere) quale sit quid ambigitur Ci.; redko s quin: neque ambigitur, quin Brutus... id facturus fuerit L. — Od tod adv. pt. pr. ambigenter neodločno, omahujoč, brez trdnega sklepa: Hier.

analyticus 3, adv. -ē (gr. ἀναλυτικός) razčlenjevalen, analitičen; adv.: Boet.; subst. analytica -ōrum, n spis o analizi: Boet.