Franja

singulariser [sɛ̃gülarize] verbe transitif razlikovati od drugih (po čem izrednem)

se singulariser (skušati) zbujati pozornost (par sa toilette, ses manières s svojo toaleto, s svojim obnašanjem)

sinō -ere, sīvī, situm (indoev. kor. *sē(i)- popuščati, puščati pri miru; prim. skr. suváti gnati, priganjati, áva-syati, vi-syati izpuščati, spuščati, prenehati, ustaviti, postati, zadržati (se), avasā́nam kraj nastanitve, kraj postanka, ávasitaḥ tisti, ki se je nastanil, stanujoč, sātiḥ konec, zaključek, sāyám zvečer, sā́yakaṣ puščica, izstrelek, sḗnā puščica, izstrelek, gr. ἐάω [iz σεƑαω] puščam, ἥσυχος miren, umirjen, lat. dē-sinō, sileō, pōnō (iz *pōsinō), nem. säumen, versäumen zamujati, muditi se)

I. v pomenu (tja) postaviti (postavljati), položiti (polagati), dati (dajati) le pt. situs in sestavljenka pōnō. Kot v. finitum samo pren. pustiti (puščati), dopustiti (dopuščati), pripustiti (pripuščati), (po)trpeti, prenesti (prenašati), dovoliti (dovoljevati), ne preprečiti (preprečevati), ne (u)braniti; abs.: uxor non sinit Pl., sine foris sic (tako = tako odprto) Pl., non feram, non patiar, non sinam Ci. (tega) ne morem, nočem, ne smem dopustiti (trpeti), leges sinunt V., sinunt fata V., dum fata deusque sinebant V., nunc sinite V., dum res sinit O., moretur in libertate sinentibus nobis Plin. iun. z našim dovoljenjem, z našo privolitvijo; z inf.: non sivi accedere Ci., (sc. eae res) respirare non sinunt Ci., nec plura sinit tempus dicere O.; z ACI: Enn. ap. Ci., Pl. idr., nos transalpinas gentes oleam et vitem serere non sinimus Ci., obsequium … praecipitem amicum ferri sinit Ci., vinum ad se omnino importari non sinunt C., ne hostes multas abire sinat S., magnum corpus crescere sinito V., neu sinas Medos equitare inultos H.; v pass. z NCI: hic accusare eum moderate … per senatus auctoritatem non est situs Ci. prepovedano mu je bilo, vinum in dolio sinitur fermentari Col., vitis suci gratiā exire sinitur Plin.; z zahtevnim stavkom: sivi, ut expleret animum suum Ter., sinite, exorator sim Ter.; s samim cj. (poseb. imp. sine, tudi sinas, v molitvah in prošnjah pogosto vrinjen): iam sine sic iratus sit Pl., sine me expurgem Ter., sine veniat Ter. naj le pride, nec sinit, incipiat V., sinite, revisam proelia V., insani feriant sine litora fluctus V., occiderit, sinas, sine nomine Troia V., sine vivat ineptus H., sine pascat durus aretque! H. —

II. v pogovornem jeziku samo sine = naj bo, bodi, (že) prav, v redu: sine: at hercle cum magno malo tuo, si hoc caput sentit Pl., pulcre ludificor, sine Pl.; sine modo le pusti, naj le: sine modo venire salvum Pl., sine modo adveniat Pl.; z obj. v acc. (razen redkih izjem samo pri pesn.): id nos non sinemus Ter., sinite arma viris V. prepustite, sine hanc animam V. pusti mi življenje, non sinat hoc Aiax O., transitum non sinit Plin., ne istuc Iuppiter optimus maximus sīnit (gl. opombo spodaj) L. tega Jupiter … ne daj (ne prizadeni, ne dovoli), tako tudi: illud nec di sinant Plin. iun. ali z izpuščenim obj.: ne di sīrint ali siverint Pl.; elipt. (akuzativu je treba v mislih dostaviti kak inf.): istuc sino (sc. facere) Pl. tega ne storim, sine me (sc. ire) Ter. pusti me, naj grem, binis mensibus porcos sinunt cum matribus (sc. esse) Varr. puščajo pri materah, neu propius tectis taxum sine (sc. crescere) V.; tako tudi pri dvojnem acc.: pontem intactum (sc. esse) sinere Cu. — V pomenu (tja) postaviti (postavljati), položiti (polagati), dati (dajati) le pt. pf. situs 3

I.

1. (tja) postavljen, položen, dan: aurum in latebris situm Pl., ea (sc. mater mortua) exadversum sita erat Ter., nec plus aqua sita siet unam horam Ca., quae (sc. pluma) sita cervices circum collumque coronat Lucr., Romuli lituus … cum situs esset in curia Saliorum Ci.

2. occ.
a) postavljen = ustanovljen, sezidan, zgrajen: ara Druso sita T., vallum duabus legionibus situm T., Philippolim a Macedone Philippo sitam circumsidunt T., urbes Macedonibus sitae T.
b) pokopan, zagrebèn, zasut, starejše pogrében (o umrlih): Pl., Plin., siti dicentur hi, qui conditi sunt Enn. ap. Ci., Marii sitas reliquias apud Anienem dissipari iussit Sulla victor Ci., situs est (sc. Aeneas), quemcumque eum dici ius fasque est, super Numicum flumen L.; od tod kot nagrobni napis: hic siti sunt Acarnanes … L., Lygdamus hic situs est Tib.
c) (pri menjalcu) naložen: immo apud trapezitam situmst (sc. argentum) Pl.; metaf.: quod apud nos fallaciarum sex [s]itumst (po nekaterih izdajah structumst) Pl. —

II. kot adj. pt. pf.

1. kje ležeč, stoječ, nahajajoč se, bivajoč, situm esse kje ležati, stati, nahajati se, biti: in ore sita lingua est finita dentibus Ci., sitae fuere et Thespiades (sc. statuae) ad aedem Felicitatis Plin., ara sub diu (= divo) sita Plin., inter duo genua naribus sitis Plin.
a) (o krajih, mestih) ležeč ali stoječ, situm esse kje stati (ležati), biti: qui locus, quod in media insula est situs, umbilicus Siliciae nominatur Ci., insula ea sinum … claudit, in quo sita Carthago est L., (sc. oppidum) situm inter duas Syrtīs S., urbes … , quae in ora sitae sunt Thraciae N., regio … ipsa contra Parthiae tractum sita Plin., urbs … ex adverso (nasproti) eius (sc. Carthaginis) sita Plin., Chelidonias insulas diximus Asiae … ante promunturium sitas Plin.
b) occ. (o osebah, narodih) kje (pre)bivajoč, domujoč, živeč: Scytharum gens haud procul Thraciā sita Cu., populi post Euphratem et Tigrim amnes siti Cu., cis Rhenum sitae gentes Vell., ultra siti sunt Modubae Plin., Indi procul a nobis ad orientem siti Ap.; pren.: hoc erit tibi argumentum semper in promptu situm Enn. ap. Gell. boš imel vedno pri roki, ti bo vedno na razpolago, in melle sunt linguae sitae vostrae Pl. ležijo v medu = so medenosladki, so sladki kot med, quas artes semper in te intellexi sitas Ter. da so (bivajo) v tebi, haec sita sunt ante oculos Ci. to je navzoče, to je pred našimi očmi (pred nami), voluptates in medio sitas esse dicunt Ci. „da ležijo na sredini“ = da so jih lahko vsi deležni, terrena quaedam inter homines sita Gell. nekatere zemeljske stvari, ki so človeku blizu.

2. metaf.
a) s kom v kaki (tesni ali rahli) zvezi stoječ (se nahajajoč, bivajoč), povezan: socios, amicos, procul iuxtaque sitos S. fr., frater, propinqui, longius siti T.
b) situm esse in aliqua re ali in aliquo stati na čem, sloneti na čem, biti na kom (npr. na meni, tebi, nas, vas), opirati se na koga, kaj, temeljiti na kom, čem, odvisen biti od koga, česa: in patris potestate est situm Pl., in te spes nobis omnis sita est Ter., huic profecto ipsi, quantum est situm in nobis, et opem et salutem ferre debemus Ci., huiusce rei potestas omnis in vobis sita est Ci., qui omnem vim divinam in natura sitam esse censet Ci., in armis omnia sita S., cuius spes omnis in fuga sita erat S., in unius pernicie eius patriae sitam putabant salutem N., in vestra manu situm est z inf.: Ap.

Opomba: Nenav. obl. iz perfektovega debla: siit (= sīvit) Ter., Varr. fr., sieris (= sīveris) Pac. fr., sierit (= sīverit) Pl., sierint (= sīverint) Cu. Sinkop. in skrč. obl.: sīstī, sīstis, sīris, sīrit, sīritis, sīrint, sīsset, sīssent = sīvisti, sīveris, sīverit, sīveritis, sīverint, sīvisset, sīvissent; pf. cj. (v preprosti lat.) sinueris: Lact.

sírov -a -o sirov, od sira, sa sirom: sirov štrukelj
štrukle, gužvara nadjevena sirom

sisál m (grad Sisal u Mehiku) bot. sisal, Agave sisalina; pređa od vlakana sisalske konoplje, za konopce itd.

sitiō -īre -īvī (-iī) (—) (sitis)

I. intr.

1. žejen biti, žejati koga: ego esurio et sitio Pl., in medio sitis flumine potans Lucr., ne homines sitirent Suet.; brezos.: quia esuritur, quia sititur Aug.; preg.: mediis sitiemus in undis O. = kljub velikemu bogastvu bomo stradali; pren.: quo affluentius haurit voluptates, eo ardentius sitit Ci.; tako tudi z gen.: fallacis undae sitit Ap., verae beatitudinis … esurit et sitit Ap.

2. metaf.
a) (o neživih subj.) suh biti, pogrešati mokroto (tekočino, močo), potrebovati mokroto (tekočino, močo), od žeje koprneti, biti usahel (presahel, presahnjen), usihati, od suše zevati: Col., Plin., Q. idr., est eorum (sc. rusticorum) „gemmare vites, sitire agros“ Ci., tosta sitit tellus O., vitio moriens sitit aëris herba V., medios cum sol accenderit aestus, cum sitiunt herbae V., ipsi fontes iam sitiunt Ci. ep.
b) pren. žejen biti česa, žejati koga po čem = željen (željan) biti česa, želeti kaj, koprneti, hrepeneti po čem; skoraj v vseh primerih le kot adj. pt. pr., gl. spodaj sitiēns -entis. —

II. trans.

1. žejen biti česa, žejati koga po čem: auriferum Tagum sitiam Mart.; v pass.: quo plus sunt potae, plus situntur aquae O. čim več vode so spili, tem bolj so žejni, sed quo modo sititur destilans (sc. humor) Plin.

2. pren. žejen biti česa = željen (željan) biti, strastno želeti, poželeti kaj, hlepeti, hrepeneti, koprneti po čem: sanguinem nostrum sitiebat Ci., sitire sanguinem Sen. tr., Iust., cruorem Poeta ap. Suet., sitit hasta cruores Stat., nec sitio honores Ci. ep., populus libertatem sitiens Ci., ultionem sitienti Val. Max. — Od tod adj. pt. pr. sitiēns -entis

1. žejen: Varr., sic redii, ut … ad portam Caelimontanam sitiens pervenerim Ci., sitientes hausimus ore O., Tantalus sitiens H., satis sitienter haurire salutares illas aquas Ap. piti s hlepečo žejo, hlastno piti.

2.
a) (o neživih subj.) suh, pogrešajoč vodo (mokroto, močo): sitiens hortus O., canicula sitiens S., O. vroča, žgoča, colonia Plin. iun. brez vode, luna Ca., Plin. suha = jasna, loci sitientes, loca sitientia (naspr. humida) Plin. = subst. sitientia -ium, n (sc. loca) suhi (sušnati, sušni) kraji, suhe (sušnate, suhe) dežele (pokrajine, regije): sitientia Africae Plin.; sitientes Afri, Indi (meton. = sitiens Africa, India) V. od žeje hirajoča (od suše zevajoča, po vodi hlepeča, vode potrebna) Afrika, Indija.
b) pren. željen (željan) česa, močno želeč, strašno poželevajoč kaj, poželjiv, hlepeč, koprneč po čem: eo gravius avidiusque sitiens Ci., avidus sitiensque redibis O., fac venias ad sitientes aures Ci. ep., Ci. k ušesom, koprnečim po novicah, de maiore domo, modice sitiente lagena, lenia loturo sibi Surrentina rogabit Pers., sitientia regna Ditis Petr. ljudi željno, sitienter aliquid expetere Ci. željno, poželjivo, hlepeče, sitienter hauriebam Ap., hauriendis voluptatibus sitienter incumbere Lact.; z gen.: sitiens virtutis Ci., famae Sil., pecuniae Gell., sermonis Cl.

sítje s pastirska kabanica od site

Sittius 3 Sítij(ev), ime rimskega rodu, npr. P. Sittius Publij Sitij iz kampanijske Nucerije, vodja (najbrž kot Katilinov pristaš, kar sicer Ci. zanika) najemniških vojakov v Hispaniji, pozneje v Mavretaniji, naposled v afriški vojni l. 46 skupaj s Salustijem poveljnik pod Cezarjem; slednjemu je naredil veliko uslug. Od tod Sittiānus 3 Sítijev, od nekega Sítija izvirajoč ali ustanovljen, po nekem Sítiju imenovan: syngraphae Cael. in Ci. ep., colonia Sittianorum (Sitianorum) Mel., Plin. naselbina sitijevcev (= Cirta, ki jo je Cezar podaril rimskemu vojskovodju Sitiju).

sjȅđa ž (ijek.), sȅđa ž (ek.) ribiška kolibica ali oder nad vodo, od koder ribič lovi, tudi z ostmi

skájast -a -o od skaja: skajast suknjič
kaputić od skaja

skálica ž pločica od škriljca: s -ami krita hiša

skesáti se -am se (ə)
1. pokajati se: skesati se za svoja dejanja
2. pokajati se, popišmaniti se, odustati od odluke, promijeniti, promeniti odluku: dogovorili smo se, pa fant ni prišel, ker se je skesal

skócati se skōcām se
1. odreveneti od mraza
2. shujšati do kosti

skódlast -a -o od šindre: -a streha
krov od šindre

skòkućanin m, mn. stòkućāni slabš. opravljivec, ki leta od hiše do hiše

skônca pril.
1. u početku, na početku: skonca je molčal, nato je spregovoril
2. na početku, na ulazu: jama je skonca toliko visoka, da lahko stojiš
3. na kraju: železne bodice so skonca krvave
4. s krajem: lestev je skonca prislonjena ob zid
5. od početka, redom: lepo skonca jemlji

skraj predl. z rod.
1. s konca: došla je kraljica zemlje
2. poleg, pri: skraj mora
3. od: vuci se skraj mene

s krȁja prisl.
1. skraja: s kraja sjedjeti, sjediti
2. od strani s kraja gledati

skrája pril.
1. u početku, spočetka: skraja je bil nezaupljiv
2. od početka, iznova: začni skraja

skríla ž pločica od škrilja, od škriljca, škriljevčeva pločica

skrílen -lna -o od škrilja, od škriljca: -a tablica