tormo moški spol stožčasta skala; kopa zemlje
touch down neprehodni glagol
rugbi dotakniti se zemlje z žogo; aero pristati
tract2 [trækt] samostalnik
predel, področje, površina, prostor; kos zemlje (zemljišča); površina, prostranost (vode); (redko) časovno razdobje
anatomija trakt
medicina živčno povesmo
digestive tract prebavni trakt
a narrow tract of land ozek pas zemlje
pathless tract zemljišče brez poti
trátnica ž
1. komad zemlje stravom, busen
2. v. marjetica
trivēlla f
1. tehn. vrtalnik; sveder za vrtanje zemlje
2. obrt lesni sveder; svedrc
trivellatore m
1. (f -trice) vrtalec
2. sonda; sveder za vrtanje zemlje
tumulus -ī, m (tumēre) „napihnjenost, oteklina zemlje“
1.
a) naraven ali umetno nasut kup (kupček) zemlje, vzpetina (vzpetinica), vzvišek, hrib (hribček, hribec), holm (hólmec, holmìč, hólmič), grič (griček) v ravnini (collis = znatna vzpetina, naraven grič, hrib): Acc. fr. idr., planities erat magna et in eā tumulus terrenus satis grandis C., tumulus naturalis veluti manu factus Auct. b. Alx., tumuli silvestres Ci., ut ex tumulo tela in nostros conicerent C., castellum in alto tumulo situm L., terreni tumuli in magnam educti altitudinem Sen. ph.
b) nasploh kup: tumulum super addit harenae O., tumulus cadaverum C.
2. occ. gomila, grob, nagrobnik, nagrobni spomenik iz nasute zemlje: cum Alexander in Sigeo ad Achillis tumulum adstitisset Ci., in tumulis Pac. fr., Priameia virgo hostilem ad tumulum iussa mori V., tumulum facere, statuere, constituere V., tumulo dare corpora, tumulo ponere, componere, condere O., ei tumulum struere T. pokopati; pogosto = nagrobni spomenik nasploh: tumuli in marmore carmen O., tumulus marmorarius Aug., honorarius Suet., inanis V. prazen grob, kenotaf (gr. κενοτάφιον), in Iulii tumulo L. epit. v krasni grobnici.
tuzémski -a -o ovdašnji, u zemlji, iz zemlje
ùkućanin m, mn. ùkućāni
1. stanovalec v isti hiši: ukućani se skupili na razgovor
2. zgod. bajtar brez orne zemlje, gostač v spahijevi hiši
unstick* [ʌnstík] neprehodni glagol
aeronavtika vzleteti, odlepiti se od zemlje ali od vodne površine
Urbarmachung, die, von Böden: pridobivanje (rodovitnih) tal/obdelovalne zemlje
virga [və́:gə] samostalnik
botanika veja; (meteorologija) sneg ali dež, ki ne doseže zemlje
worm-cast [wə́:mka:st] samostalnik
kupček zemlje, ki jo črv izrije na površino
Yttererden, pl, Chemie redke zemlje
zaženíti -ženim, zaženi -ite, zaženil -ila od strane muža, mladbženje priložiti prilikom vjenčanja (ve-) komad zemlje ili sl.: nevesti zaženiti kmetijo, dva travnika
zèmlja ž, daj. zȅmlji, tož. zȅmlju, mn. zȅmlje zemálja
1. zemlja: ležati na -i; sravniti sa -om zravnati z zemljo; tresnuti o -u treščiti ob tla; gori mu zemlja pod nogama; zbrisati što s lica -e; zemljo, otvori se te progutaj sve zabušante; nalaziti se iza trideset zemalja nahajati se nekje zelo daleč, v deveti deželi; ispod -e raditi protiv koga zahrbtno rovariti proti komu; nestao je kao da ga je zemlja progutala; čardak ni na nebu ni na -i; sastaviti koga s crnom -om podreti koga na tla; laka mu domaća zemlja!; ničija zemlja nikogaršnja zemlja, dežela
2. kretanje Zemlje oko Sunca, Ognjena zemlja
3. dežela, pokrajina: -e u razvoju; obećana = obetovana -; istjerati koga iz -e; nacizam i fašizam su htjeli za vječita vremena porobiti našu -u
4. prst: masna zemlja; porculanska, porcelanska zemlja; pjeskovita zemlja
5. zemlja, zemljišče: općinska, opštinska zemlja; zadružna zemlja
zemlják m veći posjednik (-se-) zemlje
zemljàn -ana m stanovnik zemlje, na zemlji
želár -ja m (madž. zseller < srvnj. sellaere) dijal. seljak koji osim kućice posjeduje (-se-) i malo zemlje
безземелье n pomanjkanje zemlje