Franja

Zadetki iskanja

  • tramontar prekoračiti (gorovje); pomagati k begu (ujetnikom); zaiti (sonce)

    tramontarse zbežati, pobegniti
  • Trebe: auf (die) Trebe gehen pobegniti od doma/iz vzgojnega doma; auf (der) Trebe sein potepati se
  • tȗtanj tȗtnja m bobnenje: tutanj topova; uhvatiti tutanj pobegniti; govoriti u tutanj govoriti v prazno, zaman govoriti
  • ubež|ati (-im) entfliehen, entweichen, entkommen
    ubežati najhujšemu glimpflich davonkommen
    | ➞ → pobegniti
  • ùhvatiti -īm
    I.
    1. ujeti: uhvatiti zločinca, pticu u zamku, koga za ruku; mačka uhvati miša; uhvatiti koga na ljepak, koga u laži
    2. zalotiti: majka ga je uhvatila medu mangupima
    3. prijeti: uhvatiti koga pod ruku, djevojku oko pasa, preko struka; uhvatio me grč; testera, pila je uhvatila
    4. zateti: na putu nas je uhvatio mrak; noć me uhvatila nadomak grada
    5. odkriti, priti na sled: policija je uhvatila lažni novac
    6. prijeti (se): malter neće da uhvati; uhvatilo ga vino
    7. pograbiti: uhvatiti koga za kosu, za bradu, za oružje
    8. presenetiti, zalotiti: uhvatiti zločinca na djelu, u kradi
    9. spreleteti: uhvati me strah, groznica
    10. ujeti v pero, opaziti: Nušić ima dar da uhvati smešno oko sebe i da ga naslika
    11. vpreči: uhvatiti konje u kola
    12. uhvatilo ga vino vino mu je stopilo v glavo; uhvati ga nesvijest omedlel je; uhvatiti račun priti na svoj račun; uhvatiti korijena, korena zakoreniniti se; uhvatiti vjeru s kim dati komu moško besedo; uhvatiti maglu = uhvatiti čistinu pobegniti; uhvatilo ga je sunce prijelo se ga je sonce; uhvatiti put po varoši napotiti se po mestu; uhvatiti pravac stanica napotiti se proti postaji
    II. uhvatiti se
    1. ujeti se
    2. prijeti se: uhvatiti za podršku, za stvarne dokaze
    3. oprijeti se: uhvatiti se nekog posla
    4. narediti se: uhvati se led na vodi, vrhnje, kajmak na mlijeku; uhvatio se mrak
    5. uhvatiti se kome za skut zgrabiti se komu za krilo; uhvatiti se za trbuh od smijeha; uhvatiti se kome srca prirasti komu k srcu; uhvatilo ga u krstima prijelo ga je v križu, začelo ga je trgati v križu; uhvatiti se u koštac s kim spoprijeti se s kom; uhvatiti se u kolo vstopiti se v kolo; uhvatilo se sunce mrknilo je sonce
  • ustrelíti to shoot (dead), to kill by shooting

    ustrelíti na to shoot at
    bil je ustreljen kot špijon he was shot as a spy
    ustrelite ga, če bo skušal pobegniti! shoot him if he tries to escape!
    dezerterji so bili ustreljeni the deserters were shot
    ustrelil se je he has shot himself
    ustrelíti se v glavo to blow one's brains out
  • vinculum in (sinkop. ne le pesn., ampak pogosto tudi pri Ci.) vinclum -ī, n (vincīre)

    1. poveza, vezilo, vez, poseb. motvoz, trak, zadrga, vozel, vrv, vrv(i)ca, spona: Col., Plin., Amm. idr., corpora constricta vinculis Ci., abrumpere vincula L. (o konjih), vincula pars adimunt canibus O., vincula sibi exuere O., aptabat … vincula collo O. dajala si je vrv (zadrgo) okrog vratu, stuppea vincula collo (sc. equi) intendunt V. konop(c)e, nodos et vincula linea rupit (sc. avis) V. platnene trakove, astringit vincula motu (sc. volucris) O. zadrgne zanke, vincla epistulae laxare N. ali chartae vincula demere O. vrvico pisma (starodavniki so pisma najprej povezovali, potem šele pečatili), vincla pedibus demunt O. ali pedum circumdat vincula plantis V. trakove (stogle) sandal, vinculorum volumina V. jermenje (pri cestu), tunicarum vincula O. povezni trakovi (ob vratu), capilli vincula Pr. vpletki, solvite vincla cado Tib. čep, zamašek, puppes abrumpunt vincula ripis V. vrvi, hic fessas non vincula navīs ulla tenent V.; pesn.: digitorum vincula collo inicit O. dene prste kakor vrvi okrog vratu, davi; pesn. meton.: vinclaque de niveo detrahet ipse pede Tib. sandale (ki so jih z različnimi stoglami privezovali na noge).

    2. pl. occ. vezi, spone, okovi jetnikov; meton. ječa: vincula adhibere captis O., ex vinculis causam dicere C., L. iz spon = v sponah, vklenjen, vincla alicui indere T. ali inicere V., T. dati (dajati) koga v spone (železje), vkleniti (vklepati) koga, onerare aliquem vinculis Iust., quam longe videtur a carcere atque a vinculis abesse debere, qui se ipsum iam dignum custodiā iudicarit Ci., demere alicui vincula L., levare aliquem vinculis L., viro … arta levari vincla iubet V., rumpere, solvere alicuius vincula Ci., laxare vincula Ps.-Q. (Decl.), liber ali exsolutus vinculis Q., Suet., exutae vinclis palmae V., abrumpere vincla Enn. fr. ali vincula L. ali rumpere vincula Ci. streti okove = pobegniti, ubežati, esse in vinclis et catenis L., condere captivos in vincula L., in vincla ducere aliquem L., aliquem Ardeam in vincula mittere L., conicere aliquem in vincula Ci., C., aliquem in vincula atque in tenebras abripere iubere Ci., aliquem aeternis tenebris vinculisque mandare Ci., punire aliquem vinculis aeternis Val. Max., effugere ex vinclis publicis N. iz državne ječe, eripere aliquem ex vinculis Cu., de vinculis educitur audiendus Amm. iz ječe k zaslišanju.

    3. metaf.
    a) spona (spone), okovi, vezi kot ovira: totam Galliam sempiternis vinculis astringere Ci., ex corporum vinculis evolare Ci., servitutis vincula rumpere Ci., sub legis vincula conicere L., vinculum ingens immodicae cupiditatis iniectum est L. spona (brzda) za … , iis vinculis fugae obstricti stabant L. v teh od bega odvračajočih (beg preprečujočih) sponah, mercennaria vincla H. plačane spone, spone (klicarske) službe, tj. službena opravila (ki klicarja zadržujejo in vežejo, ker jih je prevzel za mezdo), vincula undarum Petr. led.
    b) vez: Sen. ph., Lact. idr., mollit odoratas pennarum vincula, ceras O., vincula ali vincla Tib., Pr. strastni, iskreni objemi, vinculum numerorum, societatis Ci., fidei, sponsionis L., externus timor, maximum concordiae vinculum L., beneficium et gratia sunt vincula concordiae Ci., accedit maximum vinculum (sc. amicitiae) Ci. prijateljska vez = nagib, motiv, razlog, vzrok, vinclis propinquitatis coniunctus Ci., sanguinis vincula rupit amor Pr.
  • vjȅtar -tra m (ijek.), vȅtar -tra m (ek.) veter: vjetar od juga; blagi vjetrovi; govoriti u vjetar; crveni vjetar med. šen; dati petama vjetar pobegniti, odkuriti jo
  • volante leteč; klateč se, tavajoč

    ciervo volante rogač
    hoja volante letak
    mesa volante spiritistična miza
    hilos volantes pozno poletje
    pez volante leteča riba
    volante m volan (pri obleki, pri avtu); letak; senčnik pri svetilki; operjena žogica
    un as del volante (avtomobilski) dirkaški prvak
    tomar el volante pobegniti
  • volo m

    1. let, letenje:
    al volo v letu; pren. takoj, v hipu
    a volo d'uccello iz ptičje perspektive; pren. globalno, celostno
    in volo v letu
    tiro a volo, al volo streljanje na premične tarče, na glinaste golobe
    volo planato let z razprtimi krili
    volo radente nizki let
    alzarsi, levarsi a volo, in volo poleteti
    capire qcs. al volo pren. kaj pri priči razumeti
    prendere il volo odleteti; pren. pobegniti, izginiti

    2. aero let; ekst. polet:
    volo ad alta, a bassa quota visoki, nizki let
    volo a motore, a vela letenje z motornimi letali, jadralno letenje
    volo spaziale vesoljski polet

    3. ekst. jata (ptic); eskadrilja (letal)

    4. ekst. pot (izstrelka)

    5. šport skok (vratarja), (smučarki) skok, polet
    al volo v zraku; pren. takoj
    cogliere al volo l'occasione propizia takoj izkoristiti priložnost
    colpire la palla al volo šport streljati iz voleja
    far fare un volo a qcn. pren. pog. koga spoditi

    6. ekst. skok, padec (z visokega)

    7. ekst. skok:
    in un volo takoj
    andare a volo pren. trgov. prodajati se dobro

    8. pren. vzlet:
    volo poetico pesniški vzlet
  • voltare

    A) v. tr. (pres. vōlto)

    1. obrniti, obračati:
    voltare le acque speljati vodo
    voltare casacca, gabbana pren. obrniti plašč (po vetru), biti nestanoviten
    volta pagina! pog. govorimo o čem drugem!
    voltare la prua verso la riva obrniti premec proti obali
    voltare le spalle a qcn. komu obrniti hrbet; pren. koga pustiti na cedilu
    voltare le spalle alla fortuna pren. zamuditi ugodno priložnost
    voltare le spalle al nemico pobegniti, bežati pred sovražnikom

    2. knjižno prevesti, prevajati

    3. zaviti, iti za:
    appena voltato l'angolo c'è la fermata postajališče je takoj za vogalom

    B) v. intr. zaviti; iti, hoditi v:
    voltare a destra, a sinistra zaviti v desno, v levo

    C) ➞ voltarsi v. rifl. (pres. mi vōlto)

    1. menjati se; obrniti, obračati se; iti na:
    il tempo si sta voltando al brutto vreme gre na slabše

    2. obrniti, obračati se:
    non saper dove voltarsi, da che parte voltarsi pren. ne vedeti kaj storiti, kam se obrniti (po pomoč)
    voltarsi contro qcn. upreti se komu
  • vstrán adv.

    1. da parte; dallato:
    skočiti vstran saltare dallato

    2. via; in disparte:
    pobegniti vstran scappare via
    sedeti malo vstran sedere un po' in disparte
    pren. kaj potiskati vstran non voler pensarci, rimuovere qcs.
    potisniti, spraviti koga vstran rimuovere, qcn. (da una carica), silurare
    stopiti vstran mettersi in disparte
    skoki vstran scappatelle, avventure
    skok vstran (med govorom, predavanjem) divagazione, digressione, excursus
    šport. premet vstran ruota
  • walk off prehodni glagol
    oditi, odpraviti se
    prehodni glagol
    odpeljati, odvesti; pregnati, znebiti se s hojo

    to walk off a headache znebiti se glavobola s sprehodom
    to walk off one's legs noge si obrusiti s hojo
    the thief was walk offed off tatu so odpeljali
    to walk off with s.th. pobegniti s čim; odnesti (nagrado itd.)
  • Weite2, das, Weites daljno; das Weite suchen pobegniti
  • zàbiti zȁbijēm
    I.
    1. zabiti: zabiti ekser, čavao u dasku, klin u stijenu
    2. zasaditi: zabiti komu nož u leđa
    3. potegniti: zabiti glavu među ramena
    4. zabiti nokte u ledinu pobegniti
    5. zabiti, vbiti: zabiti komu što u glavu
    II. zabiti se
    1. zabiti se
    2. zabiti se, skriti se: zabio se negdje iza kuće, pa ga nema
  • zbež|ati (-im) bežati fliehen, die Flucht ergreifen, flüchten
    | ➞ → pobegniti
  • ἄ-δρηστος 2 ion. (διδράσκω) 1. act. kdor ni voljan pobegniti. 2. pass. neubežen.
  • κλοπή, ἡ (κλέπτω) 1. tatvina, poneverjenje. 2. prevara, zvijača ζυγείς. 3. skrivno podjetje, tajna osvojitev kakega kraja; ποδοῖν κλοπὴν ἀρέσθαι skrivaj pobegniti.
  • παλίσ-συτος 2 (σεύω) poet. hitro se vračajoč, nazaj hiteč (drveč), δράμημα νωτίσαι naglavce, skokoma pobegniti.
  • φέβομαι pass. [Et. iz bheg-, slov. beg, pobegniti, bežati, φόβος] prepodijo me; bežim, umikam se, τινά, ὑπό τινι pred kom.