-
filìpika ž filipika, oster govor, članek (proti komu, kot je bil oster Demostenov govor proti makedonskemu kralju Filipu)
-
finger-langusge [fíŋgəlæŋgwidž] samostalnik
govor s prsti (gluhonemih)
-
floreo moški spol odvečno besedičenje, okrašen govor; laskanje, komplimenti
andar en floreos delati komplimente; pop izgovarjati se, izvijati se
-
fumaròla ž (it. fumarola)
1. fumarola, razpoka na vulkanu z uhajajočimi plini, zlasti vodno paro
2. ognjevit govor
-
Fundānius 3 Fundánij(ev), ime rim. plebejskega rodu. Poseb.
1. M. (po drugih C.) Fundanius Mark (Gaj) Fundanij, Pompejev pristaš, pozneje Cezarjev, prijatelj Cicerona, ki ga je zagovarjal v neki pravdi l. 66: Ci. ep., Q., Ci.
2. C. Fund. Gaj Fund., Varonov tast, in Fundānia -ae, f. Fundanija, Varonova soproga: Varr.
3. Fundanius, pesnik komedij, Horacijev sodobnik in Mecenatov prijatelj: H. — Od tod adj. Fundāniānus 3 fundanijski; subst. Fundāniāna -ae, f. (sc. oratio) Ciceronov govor za Fundanija: Serv.
-
gabble2 [gǽbl] samostalnik
žlobudranje, klepetanje, čenčanje, blebetanje, nejasen ali hiter govor
-
giaculatōria f
1. kratka molitev
2. šalj. lajna, molitvica
3. kratek govor
4. psovka, zmerljivka, kletvica; kozja molitvica
-
govoránčiti -im
1. opširno, razvučeno govoriti, pričati: govorančiti o gospodarstvu
2. pejor. držati govor, besjediti (-sed-): govorančiti na proslavah
-
Grabrede, die, nagrobni govor, nekrolog
-
harangue1 [hərǽŋ] samostalnik
nagovor; ognjevit ali bombastičen govor; tirada, ploha besed
-
harangue2 [hərǽŋ]
1. neprehodni glagol
javno govoriti, imeti govor
2. prehodni glagol
javno nagovoriti
-
*harangue [arɑ̃g] féminin navdušujoč (na)govor; slovesno dolgočasen govor, »pridiga«
-
*haranguer [arɑ̃ge] verbe transitif imeti govor, nagovoriti
haranguer une foule govoriti množici
-
Haßrede, Hassrede, die, Haßtirade, Hasstirade, die, hujskaški govor
-
Hetzrede, die, hujskaški govor
-
hiéroglyphe [jerɔglif] masculin hieroglif; figuré nečitljiva pisava, nerazumljiv govor ali jezik
-
Hochsprache, die, knjižni jezik; zborni govor
-
homélie [ɔmeli] féminin homilija, cerkven govor; (dolgočasna) moralna pridiga
-
homīlia -ae, f (gr. ὁμιλία) govor pred ljudstvom: Isid.
-
hrvátiti -im
1. u svoj govor miješati (meš-) hrvatske izraze
2. govoriti hrvatski
3. prevoditi na hrvatski