Franja

zgri|sti (-zem) zerkauen
kar je mogoče zgristi kaubar

zgrȉsti zgrízēm zgristi

zgrísti to bite (ali to chew, to crunch) up

zgrísti casser avec les dents, croquer

zgristi se (mleko) (se) cailler

zgrísti (zgrízem)

A) perf.

1. masticare, maciullare (coi denti); rodere, mordere:
zgristi jedi masticare il cibo
zgristi si nohte, ustnice rodersi le unghie, mordersi le labbra

2. pren. stremare, esaurire; consumare:
bolezen ga je zgrizla è stremato dalla malattia
ljubosumje zgrize človeka la gelosia consuma
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
pren. kritiki so ga zgrizli la critica lo ha stroncato

B) zgrísti se (zgrízem se) perf. refl.

1. pren. rodersi (dalla rabbia, dal dolore)

2. pren. (spreti se) discutere, litigare:
zgristi se na smrt litigare aspramente

zgrísti -zem
I. izgristi, ispregristi, usitniti zubima zgristi meso
II. zgristi se
1. pojesti se: zgristi se od jeze
2. zgrušati se, usiriti se: mleko se zgrize

zgrísti romper con los dientes

zgrísti zgrízem dov., згри́зти -зу́ док.

abkauen pogristi, zgristi

aufbeißen^* odpreti z zobmi; die Lippen: zgristi

caedō -ere, cecīdī, caesum (prim. lat. cāia, cāiāre, ancaesa, caedēs, caementum, caelum dletce, caestus)

1. biti (bijem), udariti (udarjati) koga, kaj, na kaj, po čem, tolči, tepsti, suniti (suvati): calcibus, pugnis aliquem Pl., calcibus arva V., ianuam saxis Ci., silicem rostro L. ali sacrum lapidem rostro L. kljuvati, hastili tergum alicuius L., populum saxis H. metati kamenje, aliquem valide Sen. rh., femur, frontem, pectus, discipulos Q., uxorem Aug.; pren.: stimulos pugnis caedere Pl. = z neumno upornostjo povečati zlo; pren. (v sramotilnem pomenu) dregati v kako osebo = nečistovati: Cat., Tert.

2. bičati, šibati: aliquem verberibus Pl., Ter., nudatos virgis caedunt L., qui damnatus erit,... virgis ad necem caedetur Ci., eum servi publici loris ceciderunt Ci., ille flagellis ad mortem caesus H., ferulā caedere aliquem H., consul a patre flagris aliquando caesus Q., loris bene caesus Gell.; pren.: aliquem verbere surdo caedere Iuv.

3. (les idr.) sekati, posekati, izseka(va)ti, odseka(va)ti, robiti; z zunanjim obj.: lignum Pl., arbores Ci., L., Cu., arboris auctum Lucr., silvam C., O., Suet., silvas Lucr., Ligurum vineas L., nemus O., caesis lucis Ci., caeditur et tilia... altaque fagus V., ripis fluvialis arundo caeditur V., robur Ci., robora O., pinum Col.; saginam Pl., cervicem alicuius L., volutam Virt. izsekati; rūta (et) caesa, gl. ruō; (listje, vejevje idr.) rezati, porezati, odrez(ov)ati, obrez(ov)ati: frondem Ca., falce comam (vitis) Tib., fenum Col. (po)kositi; occ. z zobmi raztrg(ov)ati, zgristi, zglodati: tineae omnia caedunt Luc. ap. Non., socios caedebant dentibus apri Lucr.; pren.: vineta sua caedere H. sam sebi trsje porezati = sam sebi škodovati; z notranjim obj.: sekaje obdel(ov)ati, obseka(va)ti, režoč pristrojiti, (pri)krojiti: materiam (tesarski les) C., Cu., palos Col., toga... apte caesa Q.; pren.: caedere sermones (= κόπτειν τὰ ῥήματα) Ter. govoričiti, kramljati; (kamenje) lomiti, nalomiti, rezati, narezati: lapis aliqui caedendus et apportandus fuit Ci., (murus) latius quam qua caederetur, ruebat L., c. montes in marmora Plin., caesis montis medullis Cat.

4. razseka(va)ti, razbi(ja)ti: securibus humida vina V., dolabris vasa Cu., cucurbitam minutim Gell.; pren.: oratio caesa Corn., M. presekan govor (o brezvezju); subst. pt. pf. caesum -ī, n odsek = odstavek (v govoru): nonnullis caesis interrupta oratio M.

5. (ljudi) (po)sekati, (po)klati, pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, usmrtiti (usmrčevati), poseb. voj. o posameznem sovražniku ali sovražni vojski pobiti, pogosto = poraziti: gladiis eductis... caedere incipiunt eius servos Ci., patre proclamante se filiam iure caesam iudicare L., advena virgineo caesus ut ense cadat O., caeduntur vigiles V., ipse in eo proelio caesus est N., in acie caesus Cu., exercitus caesus fususque Ci., tot legionibus caesis Ci., quod... legiones nostras cecidere L., c. consulem exercitumque L., Pyrrhumque et ingentem cecidit Antiochum Hannibalemque H. je porazila; pesn. (enalaga): caeso sparsurus sanguine flammam V. krvavo pobitih, caesi corporum acervi Cat. kupi pobitih (trupel); occ. umoriti: qui... responderit iure caesum (Ti. Gracchum) videri Ci.

6. (živali, žrtve) (za)klati, poklati, žrtvovati: caedit greges armentorum reliquique pecoris Ci., c. bidentes, iuvencos V., agnam H., boves O., caprum Baccho V., Silvano porcum Iuv., victimam L., victimas Ci. ep., T., deorum mentes hostiis caesis placare Ci.; od tod preg.: inter caesa et porrecta Ci. ep. (gl. porriciō); occ. živali na lovu pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, postreliti, postreljati: (cervos) graviter rudentēs caedunt V.

Opomba: Vulg. pf. caedērunt: It., Aug.

commordeō -ēre (—) (—) zgristi, ogristi: Sen. rh.; pren. o ujedljivih ljudeh: hiscite, commordete Sen. ph.

commorsitō -āre zgristi, razgristi: Ap.

istòčiti ìstočīm
1. iztočiti: istočiti vino u čaše
2. pretočiti: istočiti suze za kim
3. izstružiti: istočen od slonove kosti
4. izsuti, iztresti: istočiti žito
5. presejati: istočiti pšenicu, kukuruz, to znači, ako ima u pšenici, žitu, kukuruzu zemlje ili drugog kakvog trunja, da se prođe na rešetu da zemlja ili trunje ispadne
6. vzeti: istočila ga bolest
7. zgristi, razgristi: crvi su istočili drvo; istočena stara klupa črvojedna stara klop

ìzgristi izgrízēm, ìzgrizoh ȉzgrizē, ìzgrizao ìzgrizla, ìzgrizen ìzgrizena
I.
1. zgristi: moljci su izgrizli čohu
2. pogristi: konj je svoga suparnika pri utrkivanju sve izgrizao i isklao
3. razgristi: znoj i prašina izgrizli su im oči i usta
4. izgristi: izgristi koga iz kuće, iz kolektiva
II. izgristi se izgristi se, poklati se: izgristi se kao psi

zerkauen zgristi

згри́зти -зу́ док., zgrísti zgrízem dov.

сгрызать, сгрызть (z)glodati, zgristi; (pren.) (ž)mučiti

kaubar kar je mogoče žvečiti/gristi/zgristi

pòjesti pòjedēm
I.
1. pojesti: pojesti sve, sav ručak, mnogo hljeba; pojesti koga od ljubavi; taj bi pojeo što posere ta bi še drek izpod sebe pojedel
2. biti nadležen: taj mi je pojeo dušu
3. zapraviti: pojesti cijelo imanje
II. pojesti se zgristi se: pojesti se od ljubavi, od zavisti