Franja

zgan|iti (-em) zgibati papir: falten, falzen, zusammenfalten

zganíti to fold (up) (zemljevid a map)

zganíti servieto to fold a napkin
zganíti se to move, to budge, to stir

zganíti remuer, bouger, mouvoir ; (preganiti) plier

zganiti se remuer, se mouvoir
on se ne zgane il ne bouge pas

zganíti (-em)

A) perf.

1. piegare, ripiegare (il foglio, il giornale)

2. muovere:
zganiti roko muovere il braccio
zganiti z rameni scrollare le spalle, fare una spallucciata
veter zgane veje il vento muove i rami

3. pren. scuotere:
bližajoča se nevarnost ga je zganila iz otopelosti l'approssimarsi del pericolo lo scosse dall'apatia

4. knjiž. (vznemiriti) turbare; eccitare
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
pren. nikoli ne zganiti jezika non aprir bocca
za koga ne zganiti mezinca non muovere dito per aiutare qcn.
samo s prstom zgane, pa že vse dobi gli basta fare un cenno ed è subito accontentato

B) zganíti se (-em se) perf. refl.

1. muoversi:
otrok v njej se je zganil il bambino s'era mosso nell'utero

2. pren. darsi da fare, muoversi:
ob nesreči se je zganila vsa dolina quando la calamità si abbattè sul luogo, si mosse tutta la valle

3. pren. (oditi) andarsene

4. (pokazati se) comparire; svegliarsi:
v njem se je zganil odpor dentro di lui si svegliò la riluttanza

zganíti i zgániti -em
I. presaviti, previti: zganiti prst, papir
II. zganiti se maknuti se: zgani se že, klada

zganíti plegar; doblar

zganiti se moverse, menearse

zgan|iti se (-em se) sich rühren; vest: sich regen

zganíti se zgánem se dov., заворуши́тися -рушу́ся док.

complicō -āre -āvī -ātum in (v pozni lat.) -plicuī -plicitum zganiti (zgibati), zvi(ja)ti, zmotati: Gell., armamenta, rudentem Pl., epistulam Ci. ep., Epicurum (= Epicuri scripta) Sen. ph., se c. Sen. ph. zlekniti se, complicitus in genua, pedibus complicitis Ap.; pren. pt. pf. complicātus 3 zmeden, nejasen, kompliciran: notio (pojem), sententia Ci.

concieō -ēre -cīvī -cĭtum, pesn. in poklas. conciō -īre -cīvī -cītum

1. skupaj spraviti (spravljati), zb(i)rati, (s)klicati, k sebi poz(i)vati: conciebant populum Enn. ap. Non., concientque miraculo … homines L., humilem conciendo ad se multitudinem L., cum … exercitum ex tota insula conciri videret L., miseratione ac donis auxilia concibant (= conciebant) T.

2. (z oslabelim pomenom predloga) zganiti (zgibati), pognati, nagnati (naganjati), pospešiti (pospeševati); večinoma le v pt. pf.: concitus calcaribus equus Cu., concitus imbribus amnis Cu. narasel in deroč, procursu concitus axis V. naprej deroča, tormento concita saxa V., concita mors ob cruciatus Plin. pospešena; tudi brez določila: concita tela Auct. b. Afr., concita flumina O., c. navis O. hitra, hostem concitus aufert V. hitro; — od tod adv. concitē kar najhitreje: Plin. Val., Ven.

3. pren.
a) z zunanjim obj. razburiti (razburjati), (raz)dražiti, razvne(ma)ti, razjeziti: (mater) fraude aliquorum concita Q., cur hostem conciret? T., (Mela) accusatorem concivit Fabium Romanum T.; pesn.: primo est insano concita cursu O., immani concitus irā V., pulso … concita tympano H., concita dea Sil., freta concita terris V. razburkano morje (ker se valovi zaradi gosto razmeščenih otokov ne morejo razširjati); occ. politično zdražiti, (na)ščuvati, vznemiriti (vznemirjati): plebem contionibus, Etruriam in arma, per legatos homines ad arma, concisse (= concivisse) milites aut plebem ad recuperandam per secessionem libertatem L., ut remotos populos concirent T., c. per largitionem veteranos T.
b) s proleptičnim obj. sprožiti (sprožati), spoče(nja)ti, obuditi, vzbuditi (vzbujati), povzročiti (povzročati), povod čemu da(ja)ti: suo qui tegi tantum concivit mali Pl., iram hanc concivisse Ter., pontus strages conciet Acc. ap. Non., c. seditionem L., T., bellum L., simultates sibi caedibus rapinisque L., varios motus animorum T.

doblar podvojiti (se), (skupaj) zganiti; ukriviti, upogniti, prepogniti; zvoniti (za umrlega); stran kreniti

doblar la cabeza skloniti glavo; umreti
doblar la cerviz ukloniti tilnik, ukloniti se
doblar la esquina zaviti okoli vogala, proč steči
doblar a palos pretepsti
le doblo la edad sem še enkrat toliko star kot on
doblar (a) otra calle v drugo ulico zaviti
doblarse ukloniti se sili
antes doblar que quebrar rajši se ukloniti kot se zlomiti

falten gubati, nagubati, zgubati (sich se); preganiti, Papier: zgibati; zložiti, zganiti; die Hände falten skleniti roke; die Stirn falten namrščiti/nagubati čelo

falzen zgibati, zganiti; pregibati, preganiti

gíbnuti gîbnēm (se) zganiti (se), premakniti (se): kliker polako gibnu se amo, gibnu se tamo, zavrte se i upravo u rupu

in-citō -āre -āvī -ātum

1. zganiti, v tek zagnati, nagnati, pognati (poganjati); preg.: currentem, ut dicitur, incitavi Ci. že sicer tekočega, vehementius equos incitare C., lintres remis incitatae C., hastas Val. Fl.

2. refl. in med. hitro zganiti se, steči: alii ex castris sese incitant C. hite, da bi prišli iz … , planejo iz … , ex alto se aestus incitat C. pridere, se zažene, motus incitatur … et retardatur Ci. se pospeši, postaja hitrejše, amnis incitatus pluviis L. bolj deroča zaradi nalivov (deževja).

3. metaf. vzbujati, (na)dražiti, spodbujati, podžigati, naganjati, priganjati, nagibati (naspr. reprimere, refrenāre, languefacere): sitim O., nullo incitante Ci. ne da bi kdo priganjal, sic sum incitatus, ut … Ci., animum i. Ci., sensum Ci. Na vprašanje k čemu? z ad: qui nos ad meam salutem incitavit Ci., ad id bellum i. C., ad spem novarum praedarum incitabantur Ci.

4. occ.
a) pospešiti rast, storiti, da drevo požene: frequentibus … fossuris terra permiscetur, ut incitari vitis possit Col.
b) pomnožiti, povečati, povišati: eloquendi celeritatem i. Ci., incitare tuum studium debemus Ci., poenas i. T. poostriti.
c) incitari (o barvah): živahnejši postajati, oživeti, prihajati: multis generibus possunt ista incitari aut relanguescere Sen. ph.
č) (osebo v duši ali srcu) razburiti, razigrati; zlasti (preroško) navdahniti, navdušiti: cum ille furibundus incitata mente venisset Ci., exclamant quasi mente incitati Ci., Pythiam incitat terrae vis Ci.
d) k sovraštvu spodbuditi (spodbujati), (na)dražiti, (na)ščuvati, razdražiti, razjariti, razvneti: L., Q., Suet., usque ad sanguinem (do krvavega dejanja) incitari odio Ci., subito manus illa incitatur Ci. se razhudi, vzroji. Na vprašanje:
a) proti komu?: non desunt, qui istos in me incitent Ci., sua sponte contra rem p. incitantur Ci.
b) k čemu (za kaj)?: qui servitia ad caedem incitavit Ci. — Od tod adj. pt. pf. incitātus 3.

màknuti mȁknēm, màći mȁknēm màkni màknuh mȁknū in màkoh mȁče màknuo -ula in mȁkao màkla
I.
1. premakniti: maknuti vojsku od Drine
2. odstaviti, odstraniti: maknuti suvišno pokućstvo iz sobe; maknuti koga s položaja
3. zganiti, zmigniti: neće ni malim prstom maknuti
4. spoditi: maknuo ga je kao birov kučku
5. pobegniti: dječak je na prstima maknuo na ulicu
6. ukrasti, suniti: lopov je krenuo u selo da makne štogod
7. udariti: odlazi mi ispred očiju dok te nisam maknuo
II. maknuti se
1. premakniti se: nikad se ne maknuti iz rodnog grada
2. umakniti se: makni mi se s puta

mişcá míşc vt./vi./vr.

1. premikati (se), premakniti (se), gibati se

2. zganiti (se)

3. pomikati (se), pomakniti (se)

4. ganiti (se)

5. pretresti

piegare

A) v. tr. (pres. piēgo)

1. upogniti, upogibati; kriviti; pripogniti, pripogibati; zganiti:
piegare una sbarra di ferro ukriviti železno palico
piegare un foglio in due prepogniti list

2. pren. ukloniti; premagati:
piegare l'avversario premagati nasprotnika

B) v. intr. zaviti, zavijati:
la strada piega a destra cesta zavije na desno

C) ➞ piegarsi v. rifl. (pres. mi piēgo)

1. upogniti, upogibati se; pripogniti, pripogibati se

2. ukloniti, uklanjati se; vdati, vdajati se:
piegarsi all'altrui volere ukloniti se tuji volji

plegar [-ie-, g/gu] zganiti, zložiti; naviti, zviti

plegarse ukloniti se, popustiti

pliá -éz vt.

1. prepogibati, prepogniti, zgibati, zganiti

2. (na)gubati