Franja

vzdih|ovati (-ujem) vzdihniti (mehrmals, ständig) seufzen

vzdihováti (-újem) imperf. glej vzdihniti | vzdihovati

vzdihováti glej vzdihniti

vzdihováti -újem nedov., зітха́ти -ха́ю недок.

vzdihováti -hújem nedov.
1. a suspina, a ofta
2. a se plânge

àhtati ȁhćēm ahati, vzdihovati

congemō -ere -gemuī (—)

I. intr. glasno vzdihniti (vzdihovati), (za)stokati: Vulg., congemuit senatus Ci. je zamrmral, derepente velut impar dolori congemuit Suet.; pesn. (o drevesu): vulneribus donec paulatim evicta (ornus) supremum congemuit V. —

II. trans. vzdihujoč objokovati koga ali kaj, obžalovati, vzdihovati nad čim ali nad kom: mortem Lucr., positum feretro Val. Fl.

gemir [-i-] vzdihovati, ječati, stokati; tuliti, bučati; pokati, škripati (les)

gemō -ere -uī (-itum) (prim. gr. γέμω poln sem, γόμος naklad, tovor)

I. intr.

1. (o osebah) vzdihovati, ječati, ihteti, stokati, javkati, tarnati: PL., SEN. PH., turpe nec dignum viro (est) gemere CI., gemebant Syracusani CI., gemente populo Rom. CI., „o felicem coniuge matrem“ dixit et gemuit O., gemere in tauro, saeve Perille, tuo PR., nullo gemit hic tibicina cornu IUV.; z abl. causae: gemere desiderio mei CI.

2. metaf.
a) (o živalih) gementes (leones) LUCR. rjoveči, nec gemere ... cessabit turtur V. gruliti, gemuit noctua PR. je skoviknila, gemit (equus) O. rezgeta, gemuere iuvenci O. so (za)rulili.
b) (o stvareh) (za)škripati, ječati, pokati, bobneti, bučati ipd.: plaustra gemunt V., gemuit sub pondere cymba V., mālus ... antemnaeque gemunt H., visam gementis litora Bospori H., gemuit parvo mota fenestra sono O., gubernacula gemunt PLIN. IUN.; z abl. causae: gemit ultima pulsu Thraca pedum V., gemit impositis incudibus Aetna V., cuneis gemit grave robur adactis VAL. FL., vesana misto conventu delubra gemunt CL. –

II. trans. vzdihovati, žalovati nad čim ali kom, žalostiti se nad kom ali čem, žalostiti se zaradi koga ali česa, obžalovati koga ali kaj: quod ... senex graviter gemam ENN. FR., haec gemebant boni CI., plagam acceptam gemit res publ. CI., dare quod gemerent hostes LUCR., acerba gemens O. bridko vzdihujoč, multa (multum PH.) gemens V. glasno stokajoč (ječeč), multa gemens ignominiam V. glasno vzdihujoč nad sramoto, Ityn flebiliter gemens (infelix avis) H., talia voce gemit VAL. FL.; v pass.: hic status una voce omnium gemitur CI. EP., vita gemenda est O.; z ACI: sulfura contemni vicus gemit H., arbor gemuit sua robora flagellari O., servum te gemis esse diu MART.; z inf.: paucis ostendi gemis H., dominique gemit captivus inire imperia STAT.

groan¹ [groun] neprehodni glagol & prehodni glagol (under zaradi)
stokati, ječati, vzdihovati; rukati (jelen)
figurativno (for za) močno hrepeneti, koprneti; sikati, mrmrati

to groan down prisiliti k molku
to groan under (ali with) šibiti se pod
to groan inwardly biti nesrečen
groaning board miza, ki se šibi od jedi

húkati hȗčem
1. hukati: hukati u ruke, u prste, u zrcalo
2. vzdihovati, stokati
3. skovikati: sova huče u šumi
4. bučati, šumeti: vjetar, talas huče
5. klicati k molitvi: sinoć, baš kad je hodža hukao jaciju

hùktati hȕkćēm
1. vzdihovati, stokati: huktati od muke
2. hukati: huktati u ruku
3. skovikati: ćuk pjeva, sablasno hukće
4. bučati, šumeti: vani je huktao vjetar; voda hukće svu noć
5. puhati, sopihati: lokomotiva hukće uz brdo

ingemīscō (ingemēscō) -ere -gemuī (incoh. k ingemere)

1. intr. (za)ječati, vzdihniti (vzdihovati), (za)stokati; abs.: hoc nemo adspicit, quin ingemiscat Ci., puer ingemiscet ac pestem suam se dicet videre Ci., civitas ingemuit Ci., nemo ingemuit, nemo inclamavit Ci., Aeacus ingemuit O., ingemuit et ... V., O., pueri Spartiatae non ingemiscunt verberum dolore laniati Ci., hic cum exclamasset Laelius ingemuissentque vehementius ceteri, leniter arridens Scipio ... inquit Ci., ingemuistis modo voce huius audita L., accepto poculo media potione repente velut telo confixus ingemuit Iust.; pesn.: ingemuit solum, limen O., tantum ingemiscit ignis Sen. tr. prasketa; z abl.: morte eius i. Cu. ob smrti, nad smrtjo (toda reperta luce i. V. je abs. abl.); s praep. in: puto te in hoc (pri tem) ingemuisse Ci., in quo tu quoque ingemiscis Ci., unā illā in re servitutis oblita civitas ingemuit Ci.; z dat.: diceris exiliis ingemuisse meis O. (ob mojem pregnanstvu, nad mojim pregnanstvom), ingemuerunt condicioni suae L., morti eius Cu., quem vídit nemo ulli íngemescentém malo (pesn. pri) Ci., fletu nostro V., eius minis L., exitiis alicuius O., malis aeternis (naspr. bonis perpetuis frui) Val. Max., ingemiscamus illis, quae patiebamur Plin. iun.; s praep. ad: ad omnem eius mentionem ingemiscens Suet.; z relativnim stavkom: quando aliquid dignum nostro nomine emisimus, ingemiscamus O., quotiescumque me viderit, ingemiscet Ci., quantum ingemiscant patres nostri, si videant ... L., ingemuit nostra cohors, cum ... Ci.

2. trans. stokati, vzdihovati, žalovati zaradi česa ali nad čim, glasno pomilovati, obžalovati kaj; z acc.: leones tuum ingemuerunt interitum V., quid ingemiscis hostem Dolabellam? Ci., minus iacentem i. Stat., suos casus graviter Ap., longaevitatem peregrinationis Ambr., arrogantiam, suam vicem Amm., ingemiscenda clades Amm. obžalovanja vreden; z ACI: ingemiscendum est videri cariorem populo filium scurrae quam C. Caesarem Ci., iudicatum hoc tempore hostem Dolabellam ingemiscendum est Ci., ingemuit citro non satis esse suo Mart., tunc crassas transisse dies ingemuere Pers.

oftá -éz vi. vzdihovati, vzdihniti

othukívati othùkujēm
1. odhukovati
2. vzdihovati

pijèhati pȉjehām (ijek.), péhati pȇhām (ek.) dial.
1. sopihati: evo prema nama ide čovjek pijehajući
2. hropsti, umirati: bolesnik već pije-haše
3. hlipati, vzdihovati

seufzen vzdihniti, vzdihovati; seufzen unter ječati pod

sigh [sái]

1. samostalnik
vzdih, vzdihljaj (of relief olajšanja)

to fetch (to heave) a deap sigh globoko vzdihniti

2. neprehodni glagol & prehodni glagol
vzdihniti, vzdihovati, (o vetru) stokati, ječati

to sigh for past times vzdihovati, koprneti po minulih časih
to sigh out vzdihniti, z vzdihom reči
to sigh out one's soul (existence) izdihniti dušo, umreti
to sigh away one's Sundays preživljati vzdihovaje svoje nedelje
to sigh over objokovati, žalovati za

sospirare

A) v. intr. (pres. sospiro) vzdihniti, vzdihovati

B) v. tr.

1. hrepeneti po; objokovati:
sospirare la patria lontana hrepeneti po daljni domovini

2. ekst. željno pričakovati:
farsi sospirare pustiti se čakati

soupirer [supire] verbe intransitif vzdihniti, vzdihovati; reči z vzdihom; koprneti, hrepeneti (après, pour po)

soupirer de douleur vzdihovati od bolečine
soupirer pour une femme biti zaljubljen v (neko) žensko
soupirer après les honneurs hrepeneti po časteh, biti častihlepen
après le bonheur po sreči