Franja

trpinči|ti (-m) quälen, [mißhandeln] misshandeln

trpínčiti to torture; to inflict torture on someone; to rack; to torment

trpínčiti faire souffrir, tourmenter , (mučiti) torturer, martyriser , figurativno tracasser, importuner, harceler

trpinčiti koga do smrti faire mourir quelqu'un à petit feu
ne trpinči me s temi vprašanji! ne m'importune pas avec ces questions!

trpínčiti (-im) imperf.

1. maltrattare, angariare, vessare; torturare, seviziare:
trpinčiti živce poslušalcev mettere a dura prova i nervi degli ascoltatori

2. ekst. tormentare, assillare:
trpinčijo ga dvomi è tormentato dal dubbio

trpínčiti -im mčiti, kinjiti, stavljati na muke: trpinčiti živali; kaj trpinčiš človeka iz čistega sadizma

trpínčiti atormentar; martirizar ; (žival) maltratar ; (mučiti) torturar

do smrti trpinčiti atormentar hasta la muerte

trpínčiti -im nedov.
1. a tortura, a chinui, a maltrata
2. a obseda

afligir* [g/j] užalostiti; (raz)žaliti, trpinčiti, mučiti; (pri)zadeti

afligir a uno pretresti, v srce seči
afligirse žalostiti se

agonize [ǽgənaiz] prehodni glagol & neprehodni glagol
mučiti, trpinčiti; hudo trpeti, strastno se boriti; biti v agoniji, umirati

atormentar trpinčiti, mučiti, nadlegovati

atormentarse plašiti se

bistrattare v. tr. (pres. bistratto) grdo ravnati s kom, trpinčiti, maltretirati

bourreler [burle] verbe transitif mučiti, trpinčiti

je suis bourrelé de remords vest me hudo peče

brutaliser [-talize] verbe transitif brutalno, brezobzirno, surovo, grobó, grdó ravnati (quelqu'un s kom); trpinčiti

châtier [šɑtje] verbe transitif kaznovati; figuré bičati; piliti (slog); religion trpinčiti

châtier son style brusiti, piliti svoj slog
qui aime bien, châtie bien kdor ljubi svojega otroka, ga tudi kaznuje
châtier des fautes bičati napake

crocifiggere^*

A) v. tr. (pres. crocifiggo)

1. križati, na križ pribiti

2. pren. mučiti, trpinčiti

B) ➞ crocifiggersi v. rifl. (pres. mi crocifiggo) pren. mučiti se

crucifier [-fje] verbe transitif križati, pribiti na križ; figuré mučiti, trpinčiti

cruciō -āre -āvī -ātum (crux)

1. na križ pribi(ja)ti, križati: Lact.

2. mučiti, trpinčiti, poseb. mučno usmrtiti, do smrti (na smrt) trpinčiti: quos vulnere ac dolore corporis cruciari vides Ci., ne diu crucietur filius, quid dabis? Ci., cum (Regulus) vigiliis et fame cruciaretur Ci., cruciatus est a Carthaginiensibus Regulus Ci., necati omnes cruciati (ob mukah) sunt L., tribunos militum … omnibus suppliciis cruciatos trucidando occidit L., cruciataque diris corpora tormentis Stygiae demittite nocti O., cum suo supplicio crucietur Cu., tanto dolore cruciatus est, ut … Iust.; od tod pt. pr. refl. cruciāns -antis mučeč se, muko prenašajoč (čuteč): cr. cantherius Pl., Aus., membris cruciantibus Fr.; pren. (o stvareh): (terra) aquis, ferro, ligno … cruciatur Plin., nostra Thebais multā cruciata limā Stat.

3. pren. (duševno) mučiti, trpinčiti: Chremes nimis graviter cruciat adulescentulum Ter., viden … ut ipsus sese cruciat aegritudine? Pl., illa se ipsa cruciavit Ci. ep., ita ut pater ille … non se peius cruciaverit atque hic H., illud me cruciat, … quod … Mart., quos maior sollicitudo cruciabat Iust.; pass.: cruciari alienae uxoris amore Sen. ph.; med. giniti, medle(va)ti od (v) žalosti, žalostiti se, jeziti se: crucior miser Ter., quod (glede na to, kar) male feci, crucior Pl., cruciatur cor mi (= mihi) Pl., mater cruciatur Ci.; z ACI: crucior lapidem non habere me Pl., crucior bolum mihi tantum ereptum Ter.

dragoon [drəgú:n]

1. samostalnik
dragonec
zoologija zvrst goloba
figurativno surovež

2. prehodni glagol
zatirati, trpinčiti

excruciate [ikskrú:šieit] prehodni glagol
mučiti, trpinčiti

excruciō -āre -āvī -ātum

I.

1. (iz)mučiti, trpinčiti: Lucr., Auct. b. Alx., Cu., Suet., excruciabit me herus, cum haec facta scibit Pl., mori me excruciatum inopiā Pl., servos fame vinculisque excruciare C., ipsos crudeliter excruciatos interficit C., po groznih mukah, adherbalem excruciatum necat S. je dal mučiti in potem usmrtiti, hominem ingenuum fumo excruciatum semivivum reliquit Ci., qui legatum populi Romani vinculis atque verberibus atque omni supplicio excruciatum necavit Ci. ki je dal zapreti, bičati in po groznih mukah usmrtiti.

2. pren. mučiti, pekliti, vznemirjati: Cat., haec sunt, quae me excruciant Pl., cum mihi paveo, tum Antipho me excruciat animi Ter., libido et ignavia semper animum excruciant Ci., nec meae me miseriae magis excruciant quam tuae Ci. ep., non loquor plura, ne te quoque excruciem Ci. ep., excruciatus omnibus malis S., honore Marii excruciatus S.

— II. z mučenjem izsiliti: res excruciata Tert.