Franja

togot|a [ô] ženski spol (-e …) die Tobsucht
napad/naval togote der Tobsuchtsanfall; die Rage

togôta rage, violent fury, anger, fit of anger; wrath

togôta colère ženski spol , fureur ženski spol , irascibilité ženski spol , humeur ženski spol colérique

togôta (-e) f

1. rabbia, ira, stizza:
divja togota rabbia furiosa
izbruhi togote scoppi di rabbia

2. veemenza, impeto

togôta ž bijes, bes, jarost

togôta (arrebato m de) cólera f ; furor m ; iracundia f ; rabia f

berrinche, berrinchín moški spol togota, nagla jeza

bȉjes m, mest. u bijèsu, u bȉjesu, mn. bȉjesi, bjȅsovi (ijek.), bês m, mest. u bésu, u bêsu, mn. bêsi, bȅsovi (ek.)
1. bes, togota, srd: u meni sve ključa od -a
2. hudobni duh: u čovjeka je ušao, opsjeo ga bijes da ga muči; bijes se uvlači, u narodnom vjerovanju, u čovjeka ili životinju; tjeranje -a vrši se vračanjem, bajanjem, magijom
3. besnost, neutešno hrepenenje, strast: bijes za trošenjem, za čitanjem
4. nagon, instinkt: životinjski bjesovi u čovjeku
5. moč, življenjska moč: zdrava mlada žena u najboljem bijesu
6. nasilnost, objestnost, prešernost: čitava su sela bježala ispred turskoga -a i zuluma; ovakav bijes kod mladih ljudi je za kažnjavanje
7. bijes bi ga znao vrag si ga vedi; gdje do -a ovaj ne traži pomoć kje pri vragu ta ne išče pomoči; izliti = iskaliti svoj bijes nad kim stresti jezo na kom, nad kom

bizza f nagla jeza, izbruh, togota, muha:
fare le bizze imeti muhe (otrok)

colère [kɔlɛr] féminin jeza, togota, gnev; figuré besnenje, besnost

en colère besen, togoten, jezen
sous le coup de colère v jezi, v napadu jeze, v svoji besnosti
accès masculin de colère napad, izbruh jeze, pobesnitev
propension féminin à la colère togota, nagnjenje k jezi, ujezljivost
avoir des colères imeti togotne napade
entrer dans une colère terrible strašno se razjeziti
être en colère, dans une colère noire biti jezen, strašno jezen
faire des colères pobesneti, razjeziti se
la colère lui monte au visage rdeč, zaripel je od jeze
mettre quelqu'un en colère razjeziti koga
se mettre en colère razjeziti se
passer sa colère sur quelqu'un stresti svojo jezo na koga
piquer, prendre une colère (familier) pobesneti
trembler, trépigner de colère tresti se od jeze

conniption [kənípšən] samostalnik
ameriško, sleng besnost, togota, srd

conniption fit histeričen napad

desperation [despəréišən] samostalnik (of)
obupavanje, obup
pogovorno togota, besnost

to drive to desperation spraviti v obup, raztogotiti

emportement [ɑ̃pɔrtmɑ̃] masculin izbruh jeze, besnost, togota, nagla jeza; vieilli polet, navdušenje

avec emportement z jezo, jezno

excandēscentia -ae, f (excandēscere) naglo vzrojenje, vzrohnenje, togota: Ap., excandescentia est ira nascens Ci.

fanfurriña ženski spol togota

fermentum -ī, n (iz *ferimentum, fervere) „kvasilo“ in to occ.

1. kvas: Plin., Cels., panis nullo fermento T. opresen (nekvašen) kruh.

2. (kipeč) slad, sladno pivo: pocula … fermento atque acidis imitantur vitea sorbis O. nekaj s pivom, nekaj z jabolčnikom.

3. sredstvo za rahljanje zemlje, gnoj: Col., Pall.

4. metaf. jeza, togota: Pl., Pers.; povod jezi, predmet jeze: Iuv.

furia -ae, f (furere)

1. (večinoma v pl.) besnost, blaznost, divjanje, ihta, togota: ob … furias Aiacis Oilei V. zaradi blaznosti (= blaznega dejanja), furiis accensus ac irā V., heu furiis incensa feror! V., ubi concepit furias evicta dolore V. je pobesnela, ergo omnis furiis surrexit Etruria iustis V. v pravični togoti, furiarum ac formidinis plena omnia ad hostes esse L.; o neosebnih subjektih: ventorum furiae V., Alcidae furiis exarserat atro felle dolor V., torrentum furiae Cl.; occ.
a) zaljubljena blaznost, pohotnost, (o živalih) pojanje, pojatev, pojatnost; pohlep, poželenje: muliebres furiae L. besna ženska strast, omne … genus … hominumque ferarumque et … pecudes … in furias ignemque ruunt V., nescia se furiis accubuisse novis Pr., furiis ardebant (equi) V., in furias agitantur equae O., quae passa est furias tauri Mart., cum primum mitigatā furiā laxaverunt oves animum Ap.; z objektnim gen.: furiae auri Sil.
b) navdušenost, navdahnenje, zamaknjenost: furiis agitata doloris, Bacche, tuas (furias) simulat O. tvojo bakhantsko navdušenost, tvoje bakhantsko divjanje, furiae honestae Stat. hvalna navdušenost, furiae Cassandrae V. prerokovanja, prerokbe.

2. pooseb. Furia, večinoma v pl. (ker so tri: Allecto, Megaera in Tisiphone) Furija, boginja maščevanja, boginja maščevalka. Rimske Furije (poosebljena slaba vest) so istovetne z grškimi Evmenidami (Eumenidēs, Εὐμενίδες), ki ženejo ubežnega hudodelca v besnost; rimski pesniki jih opisujejo kot ženske s plamenicami, s kačami v rokah in v laseh, z biči, spletenimi iz kač, opasane s kačami: eos (parricidas) agitent Furiae Ci., Furiarum maxima (= Megaera) V., scelerum Furiis agitatus Orestes V., agitantibus Furiis sororis ac viri (interfectorum) L., Furias fraternas concita L. razdraži Furije, da maščujejo bratov zločin; a Furije so tudi bitja, ki človekov že zlobni um ženejo k vedno hujšim pregreham: Furiae Catilinae Ci. zli duh Katilinov.

3. metaf. (o besnih, brezumnih ljudeh) furija, zli duh: illa furia ac pestis patriae Ci. ali illa furia muliebrium religionum Ci. ep. (o Klodiju), tantum maledicit utrique vocando hanc furiam (Furiam) H., hunc iuvenem (sc. Hannibalem) tamquam furiam facemque huius belli odi L.

furor² -ōris, m (furere)

I. divjanje, razgrajanje, razsajanje, besnenje (poseb. o viharju in morju): caeli Cat., Boreae dirus f. Sil., f. maris Tib. razburkanje; v pl.: furores rabiesque tanta caeli marisque V. —

II. metaf.

1. besnenje, besnost, (besno) divjanje: qui … eius furorem exsultantem repressit Ci., quod eorum … furorem consceleratum repressi Ci., cum maxime Antonii furor arderet Ci., imminebat tuus furor omnium fortunis et bonis Ci., eius indomitos atque effrenatos furores plausu prosequebantur Ci. izbruhe njegove besnosti.

2. occ.
a) (bakhantska) besnost, navdušenost: violenti signa furoris Lucr., simulato numine Bacchi orsa furorem V., venit in exemplum furor hic O., face, ut hunc furor agitet Cat.; pren. Cethegi furor in vestra caede bacchantis Ci.
b) (pesnikov, vedežev, vedeževalk) navdahnjenost, navdušenost, navdihnjenost, zamaknjenost: negat sine furore Democritus poëtam magnum esse posse Ci., cuius furor consederit Ci., ut primum cessit furor (Sybillae) V., ubi vaticinos concepit mente furores O., ille f. patriae fuit utilis Pr., feminae in furorem turbatae … canebant T. zamaknjene.
c) bojna navdušenost, srdita bojaželjnost: sic animis iuvenum furor additus V., f. Teutonicus Lucan., armorum Vell., bellandi Sil.; o živalih: f. illorum (sc. taurorum) Ph.; pesn. pooseb. Furor -ōris, m Furor, Besnik, božanstvo v Marsovem spremstvu: Sil., Stat., Furor impius saeva sedens super arma V.
č) besna jeza, divji srd, ihta, togota: furor iraque mentem praecipitant V., inceptum frustra submitte furorem V., regia Iuno acta furore gravi V., populum Rom. egit in furorem praetexta C. Caesaris cruenta Q.; meton. vzrok jeze, nejevolje: ut tibi sim merito semper furor Pr.
d) strastna (blazna) ljubezen, strastno ljubkovanje, ljubljenje, pohota: ardet amans Dido traxitque per ossa furorem V., mille puellarum, puerorum mille furores H., quo me furor egit amantem? O., intus erat f. igneus O. goreča, žarna ljubezen, furori indulgere O., amenti caeca furore Cat.; (o živalih) pojatev, pojanje: f. equarum V.; meton. predmet strastne ljubezni, ljubica: sive mihi Phyllis, sive esset Amyntas, seu quicumque furor V.

3. poblaznelost, blaznost, steklost, brezumnost: ira furor brevis est H., caeci furore L., velut captus furore L., detrectavitque furore militiam ficto O., indomitus furore Cat., dignum furore suo habuit exitum Vell., fere ira et concitatio furori sunt similia Q.; furor est z inf.: Sen. ph., quis furor est atram bellis arcessere mortem? Tib.; id primum videri furor (brezumnost) z inf. Iust.; occ.
a) zaslepljenost: cuius tanti furoris fuit omnes reges contra se excitare Ci., furore atque amentiā impulsus C., quis furor auditos … praeponere visis caelestes? O.
b) slepa strast, zagrizenost političnih strankarjev, uporno mišljenje, upornost: tantumque esse eorum omnium furorem, ut … C., sceleri ac furori tuo … fortunam populi Rom. obstitisse Ci., alicuius furorum frangere Ci. ali armis compescere Vell., alicuis effrenatus et praeceps furor Ci., f. civilis H., tribunicii furores L., cum aliquo furorem suum consociare L., nec se comitem illius furoris, sed ducem praebuit L.
c) strasten pohlep, silno poželenje: movit tantum vox illa furorem Lucan., nec minor in campo (Martio) furor est Petr.; z objektnim gen.: impius lucri f. Sen. tr., quis vos agitat furor (z inf.) Sen. tr., f. impendiorum Suet.

iracondia f togota; togotnost; jezljivost

iracundia ženski spol izbruh jeze, togotnost, togota, jeza