razbež|ati se (-im se) bežati otroci ipd.: (in [verschiedene] Verschiedene Richtungen) weglaufen, množica: [auseinanderlaufen] auseinander laufen, [auseinanderfliehen] auseinander fliehen, die Flucht ergreifen (nach verschiedenen Richtungen)
razbežáti se to run hither and thither, (množica) to disperse; to flee away, (čete) to disband, to run (ali to fly) in all directions; to be dispelled, to scatter
razbežáti se se disperser, se débander
razbežáti se (-ím se) perf. refl.
1. (zbežati na vse strani) disperdersi, sparpagliarsi, sbandarsi:
novica se je razbežala po mestu la notizia si sparse per la città
2. pren. (izginiti, miniti) sparire, svanire, dileguarsi:
žalostne misli se bodo kmalu razbežale i pensieri tristi si dilegueranno presto
razbežáti se -ím se razbježati se (-be-): otroci so se razbežali
razbežáti se desbandarse; dispersarse
razbežáti se -ím se dov. a se împrăştia fugind în toate părţile, a fugi care încotro
diffugiō -ere -fūgī -fugitūrus (dis in fugere) razbežati se, beže razpršiti (razprševati) se, razgubiti (razgubljati) se: metu perterriti repente diffugimus Ci., diffugiebat varium genus Lucr., versi per agros diffugiunt Val. Fl., qua sui diffugerant Suet. Od kod? campis (s polja) diffugit arator V. Kam? ad naves V., ad sua praesidia Hirt., in vicos L.; pren. (o neživih subj.): in multas … voces vox una diffŭgit Lucr. se razgubi, spiritus diffūgit in auras Lucr., diffūgēre nives H., neque … aliter diffugiunt sollicitudines H., diffugiunt stellae O.
dīlābor -lābī -lāpsus sum (dis in lābī)
I.
1. razpasti (razpadati), razsuti se, razsipa(va)ti se: Col., monimenta virûm dilapsa Lucr., navis … vetustate dilabens L., aedis Iovis … vetustate dilapsa L., aedificium dilabens Sen. ph., dilapsa vetustate moenia T., dilapsa cadavera tabo V., dilapsa in cinerem fax H.; pesn.: ungulaque in quinos dilapsa absumitur ungues O. razkrojeno; occ. raztopiti (raztapljati), raztaliti se, razpustiti (razpuščati) se: eadem (aqua conglaciata) admixto calore liquefacta et dilapsa Ci., quā (nebulā) dilabente L. ko se je razprševala, ut nix … dilapsa est L. je skopnel, dilapsus calor V., (Proteus) in aquas tenuīs dilapsus abibit V.
2. pren. razgubiti, izgubiti, pogubiti (pogubljati) se, izginiti (izginevati, izginjati), giniti (ginevati), (pre)miniti, izničiti (izničevati) se, propasti (propadati): male parta male dilabuntur Poeta ap. Ci. = kakor pridobljeno, tako izgubljeno, rem familiarem dilabi non sinere Ci., rem communem esse dilapsam Ci., ut praeclarissime constituta res publica dilaberetur Ci., concordiā parvae res crescunt, discordiā maxumae dilabuntur S., praeclara facies, magnae divitiae, ad hoc vis corporis … dilabuntur S., profecto omnis invidia prolatandis consultationibus dilapsa foret S., dilapsa esse robora corporum animorumque L., vectigalia publica neglegentiā dilabebantur L. so se trošili, bella inopiā dilabi Iust. da se razdirajo.
— II.
1. (o vodi idr.) razteči (raztekati) se, odteči (odtekati): Fibrenus … rapide dilapsus in unum confluit Ci., amnis presso in solum alveo dilabitur Cu., dilabente aestu T. ob upadanju plime = ob oseki; pren.: dilapso tempore S. po preteku (določenega) časa, per veterem dilapso culinam Volcano (= igni) H. ko se je bil razširil, ne terra facile dilabatur Veg.
2. pren.
a) izginiti (izginevati, izginjati), izmakniti (izmikati) se, izmuzniti se: de mea memoria dilabuntur Ci. izginjajo mi iz spomina, simul ac fortuna dilapsa est, devolant omnes Corn., dilapsis inter nova gaudia curis O.
b) (o živih subj., poseb. o vojakih) razbežati se, razgubiti (razgubljati) se, razkropiti se, ubežati, popihati jo: vidit autem … futurum, ut Thasii dilaberentur N., Eumenes intellegebat … (copias) simul cum nuntio dilapsuras N., exercitus brevi dilabitur S., d. in oppida, in civitates, noctu in sua tecta L., ad praedam L., ad resumenda arma Suet., ad sua tuenda Iust., praedatum, pabulatum, lignatum L., ab ordinibus, sine commeatibus ab signis, ex praesidio L., pluribus dilapsis Cu., in suos quisque vicos dilapsi Bessum reliquerunt Cu., domum d. Front., dilapsae cum prole nurus Val. Fl.
împrăştiá împrăştii vt./vr.
1. raztresti (se), rastresati (se), razsuti (se), razpršiti (se)
2. raziti se, razkropiti se, razbežati se
òsūti ȍspēm, aor. òsūh ȍsū, ȍsuo ȍsūla, ȍsūt -a
I.
1. obsuti: osuti kamenicama koga
2. razsuti: osuti pletivo
3. izpustiti se: osule ga kraste
4. izstreliti: osuti iz pušaka
5. usuti se, uliti se: osula je kiša
6. osuti drvlje i kamenje na koga zmerjati koga z najhujšimi obtožbami in najgršimi izrazi
II. osuti se
1. obsuti se
2. razsuti se: osula se čarapa
3. izpustiti se: osule mu se ospice po čitavom tijelu
4. osuti se: osulo se grožde
5. posuti se: nebo se osulo zvijezdama
6. razbežati se, osuti se: neprijatelj nas je potisnuo s najvažnije komunikacije, neki odredi su se osuli
7. ekspr. zadreti se, zarežati na koga: Turci ospu se na njega što im se meša u posao
rastr̀čati se -čīm se razbežati se, razkropiti se: djeca su se rastrčala kud koji
rastŕkati ràstr̄čēm
I. razigrati: rastrkati konja
II. rastrkati se
1. razigrati se
2. razbežati se, raskropiti se: rastrkali smo se po čitavom gradu
ràzbjegnuti se -nēm se (ijek.), ràzbegnuti se -nēm se (ek.) razbežati se: sve se već razbjeglo, nema žive duše na sajmu
razbjèžati se -ímo se (ijek.), razbèžati se -ímo se (ek.) razbežati se: razbježa se malo i veliko
разбегаться, разбежаться1 bežati na vse strani, razbežati se; zaleteti se;
у него глазa разбегаются ne ve, kaj bi gledal;
у него мысли разбежались ni se mogel zbrati
рассыпаться, рассыпаться raztres(a)ti se, (raz)drobiti se; razpuščati se, razpustiti se (lasje); razbežati se;
р. в похвалах peti hvalo;
р. в любезностях obsipati z ljubeznivostmi
poštr̀kati se -ām se, poštr̀čēm se razbežati se pred brenclji
raštr̀kljati se -ām se razbežati se pred obadi, pred brenclji: sva su se goveda nekud raštrkljala
skedaddle [skidǽdl]
1. samostalnik
pogovorno beg
2. neprehodni glagol
pogovorno pobegniti, razbežati se v neredu