kašlja|ti (-m) zakašljati
1. husten; v koga: (jemanden) anhusten
na vse pretege kašljati sich die Seele aus dem Leib husten
2. figurativno motor: spucken, stottern
Zadetki iskanja
- kàšljati kȁšljēm, vel. kàšlji, impf. kàšljāh -āše kašljati: svu zimu je kašljao, sad se popravio od kašlja
- kašljati glagol
1. (o človeku) ▸ köhögmočno kašljati ▸ erősen köhögsuho kašljati ▸ szárazon köhöglajajoče kašljati ▸ ugatva köhöggrdo kašljati ▸ csúnyán köhög
2. (o vozilih in motorjih) ▸ köhögmotor kašlja ▸ köhög a motorAvto se je začel sunkovito tresti, motor pa je sopihal in kašljal. ▸ Az autó elkezdett vadul rángatózni, a motor pedig fulladozott és köhögött. - kášljati to cough, to have a cough
rahlo kášljati to cough gently
močnó, hudó kášljati to have a rasping cough, pogovorno to bark
kdor dolgo kašlja, dolgo živi (figurativno) creaking hinges last long - kášljati tousser, avoir un accès de toux
motor, ki kašlja moteur qui tousse (ali a des ratés) - kášljati (-am) imperf. ➞ zakašljati tossire
- kášljati -am kašljati: kašljati kri
- kášljati toser; tener tos
močno kašljati tener mucha tos - kášljati -am nedov., ка́шляти -ляю недок.
- kášljati -am nedov. a tuşi
- bark4 [ba:k] neprehodni glagol (at)
lajati, bevskati; kašljati; regljati (puška)
to bark up the wrong tree motiti se, biti na napačni sledi - cough2 [kɔf] neprehodni glagol & prehodni glagol
(za)kašljati - hoop3 [hu:p]
1. samostalnik
sopenje
2. neprehodni glagol
kašljati - husten kašljati; sich heiser husten postati hripav od kašljanja; sich krank husten zboleti od kašljanja; jemandem etwas husten pokazati komu; auf etwas husten požvižgati se na
- kr̀hati -ām
I.
1. krhati, drobiti
2. lomiti: vjetar krha grane i grančice; krhati vrat ubiti se
3. ekspr. krehati, kašljati: zato se jadni otac Antonije znoji, stenje, krha i predaje bogoslovsku nauku
4. ekspr. žuliti, dajati ga na zob: pa on krha rakiju i vino
II. krhati se
1. krhati se
2. lomiti se: jug je duvao svom silom da se granje krhalo
3. grmaditi se: antiteze koje se krhaju jedna preko druge mnogo puta pomute smisao
4. ekspr. truditi se, mučiti se: krhati se za djecu i ženu - nakašljávati se -kàšljāvām se, nakašljívati se -kàšljujēm se kašljati, nakašljevati se
- spucken pljuvati, pljuniti; heraus: izpljuniti; figurativ Wärme: izžarevati; Vulkan: bljuvati; Motor: kašljati; (schimpfen) peniti se; auf etwas spucken figurativ požvižgati se na; jemandem auf den Kopf spucken können figurativ biti za celo glavo večji (od koga)
- toser kašljati, (afektirano) pokašljevati
a mí nadie me tose (pop) meni nihče ni kos - tossire v. intr. (pres. tossisco) kašljati
- tousser [tuse] verbe intransitif kašljati
ce malade tousse beaucoup ta bolnik mnogo kašlja
tousser pour avertir quelqu'un zakašljati, da bi koga posvarili, opozorili