Franja

glûp glúpa glúpo, dol. glûpi -ā -ō, komp. glȕplji -ā -ē neumen, zabit: glup kao daska, kao zemlja, kao noć, kao ćuskija; činiti se glupim

áboten -tna -o glup, glupav, priglup, šasav, budalast, luckast

bêdast -a -o bedast, glup, šašav, budalast

bútast -a -o blesav, glup, zatucan: delati se -ega
praviti se budalom

govédina ž
1. govedina: kuhana govedina
2. govedo, govedina, glup, surov čovjek (-vek)

govédo s
1. goveče, govedo: na travniku se pase pet goved
2. moškatno govedo zool. mošusno goveče, Ovibos moschatus; bohinjsko, pincgavsko, simentalsko, montafonsko govedo
3. govedo, glup, surov čovjek (-vek)

gúmpast -a -o ograničen, glup

laevus 3, adv. -ē (prim. gr. λαιός iz *λαι-Ƒός = sl. levi, lat. nom. propr. Laeca [iz *Laivica], Laevius, Laelius [iz *Laevilios]) bolj izbrana in pesn. beseda kot sinister

1. lev(i), na levi ležeč ali stoječ (naspr. dexter): brachium Pac. ap. Fest., latus Acc. ap. Non., H., Cu., oculus Pl., Lucr., manus Ci., genu Ci. poet., auris, pes, umerus, polus, Pontus, Ponti plaga laeva O., undae, iter V., habena H., laevis remis L. z veslanjem (veslajoč) na levo, l. ripa Plin., amnis T. leva stran reke. Od tod subst.
a) laeva -ae, f α) (sc. manus) leva roka, levica: amissa l. Lucr., Ilionea petit dextrā laevāque Serestum V., cognovi clipeum, laevae gestamina nostrae O. β) (sc. pars) leva (stran): laevam cuncta cohors remis ventisque petivit V., laevam pete O., ab laeva Enn. ap. Ci., ad laevam Enn. et Acc. ap. Non., Ci. na levi(ci), in laevam Plin. na levo; pogosto v abl. = na levi (strani): dextrā montibus, laevā Tiberi amne saeptus L., circumstant animae dextrā laevāque frequentes V., laeva eius fluminis Iul. Val., a dextrā laevāque O.
b) laevum -ī, n leva (stran); le v zvezi s praep.: fleximus in laevum cursus O. na levo (stran); pl. laeva -ōrum, n (sc. loca) na levi (strani) ležeči kraji, leva stran kakega kraja: laeva tenet Thetis V., Thracen et laeva Propontidis intrat O., laeva petentibus Plin., l. maris T.

2. metaf.
a) levi = neroden, nespreten, okoren, neumen, nespameten, áboten, glup: puer hic non laeve iussa Philippi accipiebat H. ne nerodno = zelo spretno, si mens non laeva fuisset V., o ego laevus! H. o jaz neumnež!, pectus l. Pers.
b) neprimeren, neprijeten, nepríličen, neugoden: cum te sic tempore laevo interpellarim H.
c) (v avgurskem jeziku po rimskem pojmovanju =) ugoden, povóljen, dober, zadovoljiv, srečen = srečnega (dobrega) pomena, srečo (dobro) prinašajoč; rim. avgur je namreč pri opazovanju gledal proti jugu ter imel vzhod [= izvor luči in s tem tudi sreče] na levi; prim. L. 1, 18 in Plin. 2, 142): tonitru dedit omina laevo Iuppiter, et laevo fulmina missa polo O., numina l. V. naklonjena, prizanesljiva, milostna, omina Ph.; adv. acc. sg. n.: intonuit laevum V. na levi, z leve = ugodno.
d) pesn. (po grškem pojmovanju =) neugoden, nepovóljen, nesrečen, zlovešč, zlokoben, grozljiv, poguben; grški prerokovalec usode je bil pri opazovanju obrnjen proti severu in je torej imel vzhodno (= srečno stran) na desni: teque nec laevus vetet ire picus nec vaga cornix H., l. omen Val. Fl., numen Mart. nenaklonjeno, neprizanesljivo, nemilostno, laevo monitu Iuv. s pogubnim naukom, l. ignis Stat. (o kugi).

neúmen -mna -o lud, glup, mahnit, budalast: neumen odgovor; poslušati -e nasvete; narediti neumen obraz; -a ljubezen; biti neumen na kaj
ludovati za čim; -a leta
lude godine, pubertet; po -em zapravljati denar
ludo, uludo razbacivati novac; delati se -ega
praviti se lud

nòr nora -o i -o, mn. nori i nori nore i nore nora i nora (srvnj. narre) nor, lud, glup, budalast: biti nor; delati se -ega
praviti se lud, ludim; -a leta
lude, zinzovske godine; -a je na moške
luduje za muškarcima; gora ni -a, tisti je nor, ki gre gor; -a ajda bot.
tatarska heljda, Fagopyrum tataricum

stultus 3, adv. -ē (sor. s stolidus; prim. gr. στόλος ladijski nos, poprečni hlod na srednjem delu ladje, στελεή ročaj, držaj, στέλεχος deblo, hlod, klada, butec, teslo; prim. tudi skr. sthūláḥ neumen, butast, štorast) neumen, nespameten, omejen, glup, bebast, bedast, butast, budalast, tepčkast, trapast, preprost idr. (naspr. catus, eruditus, prudens, sapiens);
a) o osebah: Kom. idr., o stultos Camillos Ci., reddere aliquem stultiorem Ci., quid stultius esse potest? Ci., in fabulis stultissima persona Ci., discerni (sc. possit) stultus auditor et credulus ab religioso et sapienti iudice Ci., quis ferre possit homines stultissimos prudentissimis insidiari? Ci., deum qui non summum putet, aut stultum aut rerum esse imperitum existimo Ci., ut vel non stultus, quasi stulte, cum sale dicat aliquid Ci., haud stulte sapis Ter. nič kaj nespameten nisi = precej pameten si, dupliciter stulte dicunt Varr., stulte mirari ali respondere Ci., multa stulte conari N. pokušati marsikaj nespametnega, non minus stulte Graecus rhetor Sen. rh., stultius illum atque intemperantius eam (sc. iuventam) quam seduxisse (sc. fatebatur) L., haec et dicuntur et creduntur stultissime Ci.; subst. stultus -ī, m neumnež, nespametnik, nespametnež, glupec, neumnik, norec, bebavec, bedak, tepec, butelj, bukselj, budalo, trap ipd.: Ter., Ci., O. idr.
b) analogno o stvareh: Sen. ph., Mart. idr., civitas, consilium, loquacitas, opinio Ci., consilium stultissimum L., stulta ac barbara arrogantia C., cogitationes Hirt., laetitia S., gloria, levitas Ph., dies Tib. nespametno prebiti dnevi.

stupíden -dna -o (lat. stupidus) stupidan, glup, tup, ograničen

stupidus 3 (stupēre)

1. osupljen, osupel, ostrmevši, strmeč nad čim, (ves) iz sebe, (ves) omamljen, (ves) (za)prepaden, premrl, odrevenel, presenečen: stupida sine animo asto Pl., quid stas stupida? Pl., populus studio stupidus Ter., fabula te stupidum detinet Ci., omnes stupidi timore obmutuerunt Corn.

2. slaboumen, top, topoglav, bebast, neumen, nespameten, bebav, nepreviden, glup, brezumen, topoumen, budalast, omejen, trapav, stupiden: ut hominem stupidum magis etiam infatuet Ci., stupidum esse Socratem dixit Ci., stupidus maritus Mart., homo stupidissimus Varr., Tert.; metaf. (o stvareh) top: colles Ven.

tápica ž (kor. nj. tappe, tepp, nj. tuppisch) snebivljiv, prost, glup, naivan čovjek

têrjav -a -o
( ispor. terc
) dijal. glup

zabít -a -o
1. zabijen: -a vrata
2. glup, ograničen: zabit človek

zagáman -a -o (nj. dijal. geman > gemein) razg. glup, ograničen

мерин m valah (konj skopljenec);
врёт, как сивый м. laže, kot pes teče;
глуп, как сивый м. neumen ko noč

пень m panj, štor;
он глуп как п. neumen je kot klada;
валить через п. колоду delati kaj neokretno, nerodno

прoбка f zamašek (iz plute), cep (pren.) zastoj (v prometu); (elektr.) vrsta varovalke;
он глуп как п. zabit je ko klada