dvostransk|i [ó] (-a, -o) zweiseitig, doppelseitig
dvostránski bilateral; two-sided; (blago) doublefaced
dvostránski à deux côtés, à double face, bilatéral, biparti
dvostránski (-a -o) adj. bilaterale, di due pagine, doppio:
dvostransko ogledalo specchio bifronte
dvostransko veslo pagaia doppia, a due pale
polit. dvostranski odnosi rapporti bilaterali
strojn. dvostranski bat stantuffo a doppio effetto
dvóstránski -a -o
1. dvostrani, bilateralni: dvostranski dogovor; dvostranski odnosi med državama
2. dvostranični, na dvije, dve stranice: dvostranski oglas
dvóstránski (pogodba) bilateral
dvóstránski prid., двосторо́нній прикм., білатера́льний прикм.
dvóstránski -a -o prid. bilateral
anceps (star. ancipes Pl.) -cipitis, abl. sg. -cipitī, neutr. pl. -cipitia (ambi in caput: anceps quod ex utraque parte caput habeat P. F.)
1. dvoglav: Ianus O., ancipiti imagine Ianus O.; pesn.: anceps cacumen montis O. dvovrha gora.
2. pren. dvostranski, in to =
a) dvorezen: securicula Pl., securis Pl., O., ferrum Lucr., gladius Prud.; pesn.: ancipiti quoniam mucrone utrimque notantur Lucr. (o nasprotju med vročino in mrazom) ker sta na obeh straneh zaznamovana z veliko ostrino.
b) z dveh (obeh) strani (prihajajoč, vržen), na dve (obe) strani (obračajoč se, obrnjen), dvostranski, spredaj in zadaj, dvojen: cum anceps hostis et a fronte et a tergo urgeret L., ancipitibus locis premi N., cum... bellum terrā marique gereretur, vos ancipiti contentione distracti... Ci., ancipitia munimenta L. utrdbe, potrebne na obeh straneh obrambe, anc. acies Cu., Fl., proelium C. ali certamen Iust. (različno od zveze, navedene v nadalj. pod c), ancipites ad ictum L. ki nudi obe strani (sprednjo in zadnjo = prsi in hrbet) metalom (= metanju), anc. periculum N., S., Cu., malum S., Cu., anc. metus et ab cive et ab hoste L., anc. terror intra extraque munitiones C.; occ. bestiarum autem terrenae sunt aliae, partim aquatiles, aliae quasi ancipites (= dvoživke), in utraque sede viventes Ci., anceps faciendi dicendique sapientia Ci., cura cogitandi Ci.
c) = na tehtnici, omahujoč, negotov, dvomen, neodločen (-čena -o in -čna -o) : anceps fatorum via Ci., ancipites viae rationesque et pro omnibus et contra omnia disputandi Ci., anceps et caeca aestimatio Ci., cum ipsa per se res anceps esset L., cum esset incertus exitus et anceps belli fortuna Ci., anceps fortuna pugnae V., anc. proelium L. idr. zgodovinopisci, certamen L., proelii certamen varium atque anceps Ci., ancipiti proelio digredi L., ancipiti Marte pugnare ali bellum gerere L., animum inter Fidenatem Romanamque rem ancipitem gessisti L., Lucanus an Apulus, anceps H., anc. matres V. neodločne; pesn.: anc. formido V. ali pavor Val. Fl.; od tod z inf. = nezmožen: anceps in dubium vocare omnia Fr.; nezanesljiv: fides Cu., urbes Latii dubiae varioque favore ancipites Lucan.
č) dvoumen, dvosmiseln: verborum aut ancipites aut multiplices potestates Corn., anc. oraculum, sententia L., coniectura Cu., ius anceps novi H. dvojno = ki se da razložiti obema strankama v prid.
d) kar utegne povzročiti škodo, nevaren: locus tam anceps Ci., ancipites viae (maris) O., bellum dubia et interdum ancipiti fortuna gestum Vell., anc. auxilium, remedium, morbus Plin., vox pro re publ. honesta, ipsi anceps T.; z inf.: revocare... eos anceps erat L.; subst. neutr. = nevaren položaj, (velika) nevarnost: in anceps trahi, in ancipiti esse T., inter ancipitia T. ob velikih nevarnostih.
bilateral [bailǽtərəl] pridevnik (bilaterally prislov)
dvostranski, obojestranski, bilateralen
bilaterál -ă (-i, -e) adj. dvostranski, bilateralen
bilatéral, e, aux [-lateral, ro] adjectif dvostranski
contrat masculin bilatéral dvostranska pogodba
bȉlaterālan -lna -o (lat. bilateralis) bilateralen, obojestranski, dvostranski: -i ugovor
bilaterale agg. dvostranski, obojestranski, bilateralen
biparti, e; bipartite [-parti; -tit] adjectif dvostranski; dvostrankarski
accord masculin bipartite dvostranski sporazum
gouvernement masculin bipartite iz dveh strank sestavljena vlada
bipartite [baipá:tait] pridevnik
dvostranski
doppelseitig obojestranski, dvostranski
double-face tujka franc. agg. invar. obl. dvoličen, dvostranski:
impermeabile double-face dvolični dežni plašč
double-faced [dʌ́blféist] pridevnik
dvoličen, hinavski; dvostranski (blago)