drégati (-am) | drégniti (-em) imperf., perf.
1. urtare, spingere
2. stuzzicare; punzecchiare:
pren. dregati v osje, sršenovo gnezdo sollevare un vespaio
3. pren. importunare, scocciare
4. pren. (vznemiriti) colpire, turbare
drégati -am
1. čarkati: dregati v ogenj
2. dirati, dirkati: dregati v osir; ne dregaj sprožilca
ne diraj u obarač
3. udarati: drobne veje so ga dregale v obraz
4. bockati: dregati z ostrimi besedami
5. gurkati, udarati, muvati: dregati se s komolci; dregati koga, da se zbudi
6. nametljivo, dosadno ispitivati: dregala je vanj, dokler ni začel govoriti
caedō -ere, cecīdī, caesum (prim. lat. cāia, cāiāre, ancaesa, caedēs, caementum, caelum dletce, caestus)
1. biti (bijem), udariti (udarjati) koga, kaj, na kaj, po čem, tolči, tepsti, suniti (suvati): calcibus, pugnis aliquem Pl., calcibus arva V., ianuam saxis Ci., silicem rostro L. ali sacrum lapidem rostro L. kljuvati, hastili tergum alicuius L., populum saxis H. metati kamenje, aliquem valide Sen. rh., femur, frontem, pectus, discipulos Q., uxorem Aug.; pren.: stimulos pugnis caedere Pl. = z neumno upornostjo povečati zlo; pren. (v sramotilnem pomenu) dregati v kako osebo = nečistovati: Cat., Tert.
2. bičati, šibati: aliquem verberibus Pl., Ter., nudatos virgis caedunt L., qui damnatus erit,... virgis ad necem caedetur Ci., eum servi publici loris ceciderunt Ci., ille flagellis ad mortem caesus H., ferulā caedere aliquem H., consul a patre flagris aliquando caesus Q., loris bene caesus Gell.; pren.: aliquem verbere surdo caedere Iuv.
3. (les idr.) sekati, posekati, izseka(va)ti, odseka(va)ti, robiti; z zunanjim obj.: lignum Pl., arbores Ci., L., Cu., arboris auctum Lucr., silvam C., O., Suet., silvas Lucr., Ligurum vineas L., nemus O., caesis lucis Ci., caeditur et tilia... altaque fagus V., ripis fluvialis arundo caeditur V., robur Ci., robora O., pinum Col.; saginam Pl., cervicem alicuius L., volutam Virt. izsekati; rūta (et) caesa, gl. ruō; (listje, vejevje idr.) rezati, porezati, odrez(ov)ati, obrez(ov)ati: frondem Ca., falce comam (vitis) Tib., fenum Col. (po)kositi; occ. z zobmi raztrg(ov)ati, zgristi, zglodati: tineae omnia caedunt Luc. ap. Non., socios caedebant dentibus apri Lucr.; pren.: vineta sua caedere H. sam sebi trsje porezati = sam sebi škodovati; z notranjim obj.: sekaje obdel(ov)ati, obseka(va)ti, režoč pristrojiti, (pri)krojiti: materiam (tesarski les) C., Cu., palos Col., toga... apte caesa Q.; pren.: caedere sermones (= κόπτειν τὰ ῥήματα) Ter. govoričiti, kramljati; (kamenje) lomiti, nalomiti, rezati, narezati: lapis aliqui caedendus et apportandus fuit Ci., (murus) latius quam qua caederetur, ruebat L., c. montes in marmora Plin., caesis montis medullis Cat.
4. razseka(va)ti, razbi(ja)ti: securibus humida vina V., dolabris vasa Cu., cucurbitam minutim Gell.; pren.: oratio caesa Corn., M. presekan govor (o brezvezju); subst. pt. pf. caesum -ī, n odsek = odstavek (v govoru): nonnullis caesis interrupta oratio M.
5. (ljudi) (po)sekati, (po)klati, pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, usmrtiti (usmrčevati), poseb. voj. o posameznem sovražniku ali sovražni vojski pobiti, pogosto = poraziti: gladiis eductis... caedere incipiunt eius servos Ci., patre proclamante se filiam iure caesam iudicare L., advena virgineo caesus ut ense cadat O., caeduntur vigiles V., ipse in eo proelio caesus est N., in acie caesus Cu., exercitus caesus fususque Ci., tot legionibus caesis Ci., quod... legiones nostras cecidere L., c. consulem exercitumque L., Pyrrhumque et ingentem cecidit Antiochum Hannibalemque H. je porazila; pesn. (enalaga): caeso sparsurus sanguine flammam V. krvavo pobitih, caesi corporum acervi Cat. kupi pobitih (trupel); occ. umoriti: qui... responderit iure caesum (Ti. Gracchum) videri Ci.
6. (živali, žrtve) (za)klati, poklati, žrtvovati: caedit greges armentorum reliquique pecoris Ci., c. bidentes, iuvencos V., agnam H., boves O., caprum Baccho V., Silvano porcum Iuv., victimam L., victimas Ci. ep., T., deorum mentes hostiis caesis placare Ci.; od tod preg.: inter caesa et porrecta Ci. ep. (gl. porriciō); occ. živali na lovu pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, postreliti, postreljati: (cervos) graviter rudentēs caedunt V.
Opomba: Vulg. pf. caedērunt: It., Aug.
dírati dȋrām
I.
1. dotikati se: ne diraj me; ne diraj u tuđi novac ne dotikaj se tujega denarja, pusti tuji denar pri miru
2. vtikati se, posegati: ne diraj u ono što te se ne tiče; dirati u tuđe poslove
3. žaliti: dirati u tucru čast, poštenje
4. dregati: dirati u osinjak dregati v osje gnezdo; ne diraj u obaraču ne dotikaj se petelina pri puški
5. segati do segati do: to me dira u srce
6. zbadati, dražiti: ona nas stalno dira neumjesnim primjedbama
II. dirati se
1. dotikati se
2. dražiti se
fodicō -āre (fodere) zbadati, suvati, dregati, bezáti: latus H. v rebra dregati (da se da znamenje), latera (pri mučenju) Amm., valvarum latera Amm.; pren. dregati = vznemirjati, žaliti, mučiti: animum Pl., fodicantibus iis rebus, quas malas esse opinemur Ci.
poke2 [póuk]
1. prehodni glagol
suniti, suvati, dregniti, dregati, poriniti, porivati (in v, noter)
preluknjati, napraviti luknjo (in v)
podrezati (ogenj); pomoliti (glavo), vtakniti (nos into v)
2. neprehodni glagol
vtikati se; bosti, dregniti, dregati (at)
bezati, brskati (in)
iskati, stikati, tipati (v mraku)
don't poke your nose into my affairs ne vtikaj nosu v moje zadeve
to poke and pry biti radoveden, brskati za čem
to poke fun at norčevati se iz koga
to poke one's head iztegniti vrat, pomoliti glavo
tícati tîčēm, tíči, tîcāh -āše, tíčūći
I.
1. dotikati se: ne tiči u to; nečista ne tičite
2. potipati: kad ga tičem gdje ga boli, želim ranu da preboli
3. dregati: ticati u osinjak
4. segati: zlatne kite tiču do koljena
II. ticati se
1. dotikati se: ne tiči me se; njihove se livade tiču
2. tikati (se): što se tiče kakvoće robe, ja sam zadovoljan; to se mene ne tiče; ova se primjedba nas ne tiče
3. veljati, iti za: tiče se glave, života