Franja

dozdevati se (dozdeva se) scheinen; komu: (jemandem) scheinen (dozdeva se mi mir scheint)
dozdeva se, da (ni tako) es scheint nicht so zu sein; (jemandem) vorkommen (dozdeva se mi čudno/znano es kommt mir seltsam/bekannt vor; dozdeva se mi, kakor da lebdim/bi lebdel es kommt mir vor, als ob ich schwebte)

dozdévati se to seem; to appear; to have the air of; to look (like)

dozdeva se mi... it seems to me..., I have the impression..., I presume..., I suppose...

dozdévati se sembler, paraître, avoir l'air de, avoir l'impression que

dozdévati se (-am se) imperf. glej dozdeti se | dozdevati se

dozdévati se -am se pričinjavati se: dozdeva se mi, da to ni prava pot

dozdévati se parecer

dozdeva se mi me parece

dozdévati se -am se nedov., здава́тися здаю́ся недок.

anmuten dozdevati se, zdeti se (komu)

čínjati čînjām
I.
1. začenjati z metanjem činja, kamna, kopja, prim. činj
2. začenjati: kad činja da ore, a noge mu utonu u brazdu
II. činjati se dozdevati se: sunčev zrak mi se činja kao od leda

domnijèvati se dòmnijevām se (ijek.), domnévati se dòmnēvām se (ek.) slutiti, dozdevati se, domnevati: ja se nešto domnijevam, biće to Đokino maslo

dosluhávati -slùhāvām, dosluhívati -slùhujēm
I. ekspr. slišati: s onkraj stanice dosluhavao je trube automobila
II. dosluhavati se prihajati na ušesa, dozdevati se, kot da sliši: kaj se, pokaj se, dosluhava se njemu iz mrmora latinskih riječi službe

dünkeln dozdevati se; (sich einbilden) domišljati si

dünken zdeti se, dozdevati se; sich dünken domišljati si

gòditi -i
I.
1. goditi, prijati, dobro deti: Vuku nije godio život u Beogradu
2. goditi, ugajati komu: znam kako se pazite i jedno drugome godite
3. odločati: bog godio i bog dogodio bog je odločal in bog je odločil
4. meriti, streljati: goditi puškom, topom
II. goditi se
1. pogajati se: dva se gode da se rode
2. dozdevati se: stidno mu se godi

izglédati ìzglēdām
1. dozdevati se, zdeti se: izgleda da će to dobro biti
2. pričakovati, pozorno gledati: izgledati gosta gledati, ali gost že prihaja, pričakovati gosta; putnici stoje na obali i izgledaju skelu
3. ogledovati si: razgovara sam sa sobom i izgleda nebo
4. ti dobro izgledaš kaže, da si zdrav; izgleda na kišu zdi se, da bo dež

năzărí *-éşte vi./vr.

1. dozdevati se, zazdeti se

2. prešiniti

oc-currō -ere -currī (redko occucurrī: Ph., pri Pl. in Sen. ph. dvomno) -cursum

1. nasproti (pri)teči, (pri)hiteti, sreč(ev)ati, naleteti (naletavati) na koga, zade(va)ti na koga: obviam alicui Pl., L., Iust. idr., ad Aeginam Caesari occurrit C., equites hostibus occurrebant C.; abs.: Pl., Iuv., Suet., rex Anius occurrit V. hiti na(s)proti, si occurri, rides H., eo occurrere (hiteti) et auxilium ferre C., occurritur (sc. mihi) Ci. ep.; s stvarnim subj. = priti (prihajati), stopiti (stopati) na pot, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, nahajati se, biti (stati, ležati) pred čim: nulla arbor occurrit Cu., eadem figura in litore occurrisse narratur Plin. iun., in asperis locis silex … occurrebat L., quadrigae inter se occurrentes Cu. srečavajoče se, apud Elegeam occurrit ei (sc. Euphrati) Taurus mons Plin., quem locum occurrens Terinaeus sinus paeninsulam efficit Plin., abruptā quā plurimus arce Cithaeron occurrit caelo Stat.; occ.
a) iz vljudnosti in spoštljivosti komu iti (priti, prihajati) na(s)proti: Alexandro, filiis Cu., turba occurrentium prosequentiumque Suet.
b) sovražno komu na(s)proti iti, iti nad koga, pomikati se proti komu, udariti na koga, napasti (napadati) koga: obvius adversoque occurrit V., o. Dareo Cu., armatis C., duabus legionibus C., eques ab tergo occurrendo L., statim castris exeundum et occurrendum esse C.; brezos.: ad undecimum lapidem occursum est L.

2. priti k čemu, kam, prispeti, dospeti, udeležiti (udeleževati) se česa, prisostvovati, biti navzoč pri čem, biti pri (v) čem: Val. Max., o. ad tempus Ci., paulo serius ad praedictam cenae horam Suet., ut concilio occurrerent legati, iter accelerarunt L., o. negotiis Ci., comitiis, neutri proelio L., ne graviori bello occurreret C. da ne bi zabredel v še hujšo vojno, da se ne bi zapletel v še hujšo vojno, o. ad id concilium L.; abs.: occurrite! Pl.

3. metaf.
a) na(s)proti stopiti (stopati), nasprotovati, del(ov)ati proti, upreti (upirati) se komu, čemu, izpodbi(ja)ti koga, kaj: eius consiliis occurri atque obstiti Ci., res vera occurrit falsae rationi Lucr., imprudenti fortuna occurrit Pr.; occ. α) preprečiti (preprečevati), (u)braniti kaj, pomagati komu, čemu, odvrniti (odvračati), (u)braniti komu (kaj, da ne), ustaviti (ustavljati) kaj, na pomoč priti (prihajati): utrique rei occurram V., sentio occurrendum esse satietati vestrae Ci., o. dolori Sen. ph., venienti morbo Pers., inflationibus Plin., vitio Plin. iun., incendio Cu., supplicibus Ci., alicui suppetias Auct. b. Afr.; brezos.: fatigatis occursum est Iust., ne potentia inimicorum oppressisse videretur, occursum est Val. Max. β) o govorniku odgovoriti (odgovarjati), prigovoriti (prigovarjati), ugovarjati, odvrniti: Q., Suet. idr., dictis alicui V., alicuius orationi T.; brezos.: occurreretur, sicut occursum est Ci., occurritur nobis a doctis Ci.; o stvari na(s)proti stopiti (stopati), ovreti (ovirati), biti v nasprotju s čim, predstavljati možno nasprotje ali možen ugovor: quid occurrat, non videtis Ci.
b) stopiti (stopati) pred (telesne ali duševne) oči, ponuditi (ponujati) se, komu na misel (na pamet, v glavo) pri(haja)ti: oculis L., O., Cu., Col., o. animo Ci., cogitationi Plin. = in mentem Ci. = memoriae Iust. = memoria Cu., pa tudi samo occurrere Ci. na misel priti (prihajati), occursuram ei extemplo domesticorum funerum memoriam L., alicui desiderium quietis occurrit Cu. koga obide (obhaja), tu occurrebas Ci.; z neodvisnim govorom: occurrit illud: „ne Clodius quidem cogitavit?“ Ci.; z ACI: Ci., Cu., utrisque ad animum occurrit, quod … T.; s predik. adj. ali subst. = kazati se, zdeti se, dozdevati se, zazdeti se: sic dulcis amicis occurram H., mihi tu occurrebas dignus eo munere Ci., ne cui de liberis cogitanti dirum omen occurram Sen. rh.; prim.: mihi multo difficilior occurrit (zdi se mi) cogitatio Ci.
c) occurrit z inf. = primerno je: occurrit dicere aliqua de magicis (sc. herbis) Plin.
d) v delež priti: sin doctus illis occurret labor Ph. tj. če naleti na tiste sodnike.

opīnor -ārī -ātus sum (najbrž denominativ iz *opiō(n)- ōnis mnenje, pričakovanje, soobl. k optiō -ōnis [prim. optiō in optō], prim. lat. in-opīnus, nec-opīnus) domnevati, domišljati si, dozdevati se komu, meniti, misliti, soditi, imeti v mislih, ocenjevati, predstavljati si (naspr. compertum habeo, affirmo, pro certo habeo, scio): se non opinari, sed scire dicit Ci., loquor, ut opinor Ci., parva opinatu Plin.; z acc.: sapientem saepe aliquid opinari, quod nesciat Ci., quod ego non magis somniabam neque opinabar Pl.; z ACI: deos esse naturā opinamur Ci.; z de = zamisliti si kaj in to (zamisel) izreči, izreči (izrekati) svoje mnenje (svojo sodbo), soditi o kom, čem: Gell., de vobis hic ordo opinatur non secus ac de acerrimis hostibus Ci., durius de rege Iust., de aliquo male Suet.; pogosto kot vrinjeni stavek ut opinor Kom., cum vidisset monile, ut opinor, et auro Ci., verum, ut opinor Ci. ali seveda, tudi samo opinor: H., illa, opinor, tu quoque concedis levia Ci. menim, menda; v vprašanju tudi = kaj ne? Kom., Ci. Pt. pf. opīnātus 3 s pass. pomenom (od star. act. soobl. opīnāre)

1. domišljen, namišljen, dozdeven, navidezen: opinata bona, mala Ci., vestra sunt irreligiose opinata Arn.

2. imeniten, sloveč, slaven: certamen Amm., opinatissima civitas Vulg., Cass. — Toda: nova spe id ausos opinatus Suet. (od dep. opīnārī) pod pretvezo trdeč. — Ixpt. nec opīnāns, nec opīnātus, gl. necopīnāns, necopīnātus.

pričínjati prìčīnjām, pričinjávati -čìnjāvām
I. delati
II. pričinjati se
1. delati se
2. dozdevati se

privídati se prìvīdām se
1. dozdevati se: tebi se to samo privida
2. prikazovati se