divje adverb wild, wie wild
divje rasti wuchern, ins Kraut schießen
divje zvoniti Sturm läuten
Zadetki iskanja
- dívje adv. selvaggiamente
- dívje prisl., ди́ко присл.
- divje vode ženski spol množina, šport wildes Wasser
vožnja po divjih vodah die Wildwasserfahrt, tekmovanje: das Wildwasserrennen - braconner [-kɔne] verbe intransitif brez dovoljenja, divje, tatinsko loviti
braconner sur les terres d'autrui (figuré) komu v škodo, v zelnik hoditi - clāmor -ōris, m (clāmāre)
1. glasno klicanje, kričanje, vpitje: clamor ingens V., Cu., varius ac dissonus Cu., clamores dissoni, incerti L., cl. mulierum T., fit clamor tota domo Ci., clamor a vigilibus tollitur Ci. stražniki zaženejo krik, cl. oritur, exoritur S., caelestis clamor Ci. glas z neba, erant convivia non illo silentio praetorum, sed cum maximo clamore Ci., resonat clamoribus aether V. odmeva, clamor implet valles Cu.
2. occ.
a) pohvalno klicanje, radosten krik, vrisk(anje): clamor gratulantium L., laudantium Q., militum gaudentium T., clamore et plausu Ci., T., illi viri magno illud clamore approbaverunt Ci., primus clamore secundo exit locus Hippocoontis V.
b) divje, zoprno vpitje, razgrajanje (kot izraz nezadovoljstva): Fufium clamoribus et conviciis et sibilis consectantur Ci. ep., clamore populi infesto atque inimico excitatus Ci., cl. utrimque, undique concursus H.
c) bojni krik, bojno vpitje: Val. Max., Sen. ph., saepe clamore ipso militum magnas copias pulsas esse Ci., exoritur clamorque virûm clangorque tubarum V., rursusque Latini clamorem tollunt V. zaženejo bojni krik, clamore sublato procurrere L., clamor hostium subitus Ph.
č) jok(anje), javk(anje), tarnanje: aegri Cels., supremus (umirajočega) O., lugubris Cu., pavidus clamor fugientium L., cl. paventium L., lacrimas effudit et locum clamore implevit V., matres femineum clamorem ad sidera tollunt V.
d) (večinoma pesn.) krik (vpitje, vrišč) živali: gruum Lucr. krikanje žerjavov, mergi clamorem ferunt ad litora V., clamores (drugi berejo clangores) laetissimos edere Suet. (o orlu).
3. pren. (o stvareh) odmev, jek, šum, hrušč: ter scopuli clamorem dedere V., montium clamor H. — Star. soobl. clāmōs -ōris, m: Q. - dìvljati -ām
I.
1. postajati divjak, razvijati se v divjaka: ovako su bez škole počeli divljati; rastao je pust, snažio se tjelesno i divljao duhovno
2. divje, bujno rasti: naokolo su divljale šume
3. divjati: par koraka od nas divlja pola godine nekakav pusti harambaša; napolju je divljala bura i padala kiša
II. divljati se odtujevata se, vesti se divje, odtujeno: sokole pitomi, nemoj se divljati, jer će ti vrijeme doći da ćeš se kajati - felly2 [féli] prislov
arhaično, poetično kruto; divje - madly [mǽdli] prislov
noro, besno, divje, neumno
madly in love noro zaljubljen - sau-, Sau- svinjsko, divje (saukalt usw. svinjsko/divje mraz itd.)
- selvaggiamente avv.
1. divje, divjaško
2. pren. silovito, kruto, surovo - selvaticamente avv. divje
- tearing [tɛ́əriŋ]
1. pridevnik
trgajoč; ki se hitro (lahko) strga (blago); divji, besen, podivjan, silovit; drveč, nagel
pogovorno sijajen, krasen, prvovrsten, "prima"
a tearing rage divja besnost (jeza)
2. prislov
divje, besno
tearing strength trgalna trdnost - torviter, adv. (torvus) divje, srdito, strašno, grozno, hudo, srepo, surovo, kruto: ast hic quem nunc tu tam torviter increpuisti Enn. ap. Non., occidit taurum torviter, me amore sauciavit Pomp. ap. Non.
- trucemente avv. divje, strašno, grozno; grozljivo, kruto
- truculēns -entis (vulg. nam. truculentus) surov, strašen, neotesan, robat, grob, srdit, divji: rustici Cass.; adv. truculenter divje, srdito, strašno: nolite truculenter insequi inania verba populorum Cass., inque sacerdotem truculenter acerba redundans Ven.
- truculentus 3 (trux; prim. vin-olen-tus : vinum) neprijazen, neprijeten, surov, grob, neotesan, čemeren, temačen, mračen, oduren, siten, srdit, divji ipd.: Ter. idr., truculentis oculis Pl., quo truculentior visu foret T., voces T., truculenta loqui O.; adv. le komp. in superl.: quod truculentius se gerebat (ker se je bolj grozeče držal) quam ceteri Ci., quam potuit truculentissime eum aspexit Q.; o značaju: truculentus atque saevus senex Pl., iam non sum truculentus Pl., at est truculentior atque plus aequo liber H., fetā truculentior ursā O., gens truculentior O., truculentiores mores Ap., truculentissimae et saevissimae mentes Aug.; od tod subst. Truculentus -ī, m Grobijan, naslov Plavtove komedije: Varr., Ci.; metaf. (o morju) divje, viharno, razburkano: mare, pelagus Cat.
- wild1 [wáild]
1. pridevnik (wildly prislov)
divji, neukročen, neudomačen; neciviliziran, barbarski, neizobražen; plašen, plah, plašljiv (divjačina); neobljuden, pust, neobdelan (zemlja); neurejen, zmršen, skuštran (lasje); neobrzdan, razuzdan; svojeglav
figurativno razburjen, besen; buren, silovit; brezumen, nor, strasten; slučajen, naključen, nesmotrn, nepremišljen
pogovorno hlepeč po, divji (nor) na
a wild guess čisto, golo ugibanje
wild honey divji, gozdni med
a wild life divje, razuzdano življenje
wild pain divja, blazna bolečina
wild orgies divje orgije
a wild shot strel na slepo (tjavdan)
in wild disorder v divjem neredu
wild with fear brezumen (nor) od strahu
to drive s.o. wild spraviti koga v besnost, razbesniti koga
the horses were wild to start konji so nestrpno čakali na start
to settle down after a wild youth umiriti se po vihravi mladosti
2. prislov
divje; nepremišljeno, brez glave; nesmotrno, tjavdan
to run wild divje rasti, figurativno rasti brez nadzora
to shoot wild streljati na slepo, brez cilja
to talk wild zmedeno govoriti - ди́ко присл., dívje prisl.
- adventice [-vɑ̃tis] adjectif slučajen, postranski; botanique divje rastoč
circonstances féminin pluriel, problèmes masculin pluriel adventices (po)stranske okolnosti, problemi