Franja

Zadetki iskanja

  • dišati (dišim) zadišati lepo: duften; slabo: riechen, stinken
    dišati po zatohlem miefen, muffig riechen
    dišati po smodu brenzlig riechen
    dišati po žganju človek: eine Schnapsfahne haben
    figurativno ne dišati: X mu ne diši er findet keinen Gefallen an X
  • dišáti to give off a pleasant scent; to be fragrant (ali scented ali perfumed); to smell sweet

    dišáti po to smell of
    dišáti po govedini to taste of beef
    dišáti po vinu to smell (ali to taste) of wine
    jed mi ne diši I'm not enjoying my food
    njegova opazka diši po zavisti (po ljubosumnosti) his remark smacks of envy (of jealousy)
    moj predlog mu ni dišal he did not relish my proposal
    resen študij mu ne diši he has no relish for hard study
    vrtnice lepo dišijo roses smell sweet
  • dišáti sentir, avoir un parfum, répandre (dégager, exhaler) une odeur, fleurer quelque chose; être au goût de, plaire à

    dobro (slabo) dišati sentir bon (mauvais)
    po plinu diši ça sent le gaz
    po prismojenem dišati avoir un goût de brûlé, sentir le brûlé
    to mi diši c'est de (ali à) mon goût, cela me plaît
    nič mi ne diši je ne trouve goût à rien, je n'ai aucun appétit
    to vino mi (izredno) diši je trouve ce vin bon (excellent)
  • dišáti (-ím)

    A) imperf. ➞ zadišati

    1. odorare

    2. pren. odorare, puzzare, sapere:
    zadeva diši po prevari la faccenda odora di imbroglio

    3. (smrdeti) puzzare

    4. (mikati) allettare, attrarre, aver voglia:
    delo mu ne diši non ha nessuna voglia di lavorare

    B) dišáti (diší) imperf. impers.

    1. odorare (di)

    2. puzzare (di)
  • dišáti -im
    1. mirisati, vonjati: vrtnica lepo diši; tu diši po vijolicah; iz kuhinje vabljivo diši; ta še po mleku diši
    još je vrlo mlad
    2. zaudarati: salama že diši; iz ust mu diši
    3. mirisati, imati karakteristične crte nečega: dišati po razkošju; to diši po smodniku; diši po snegu
    skoro će doći snijeg, sneg
    4. delo mu ne diši
    rad mu smrdi; vino mi ne diši
    ne pije mi se; cigareta mu ne diši
    ne puši mu se; jed mu diši
    jelo mu prija
  • dišáti oler

    dišati po vinu oler a vino
    prijetno dišati oler bien; tener buen olor (ali aroma); despedir (un) olor agradable
    neprijetno dišati oler mal
    to diši po izdajstvu eso huele a traición
    vino mi diši el vino me gusta
    nič mi ne diši no tengo apetito
  • dišáti -ím nedov., па́хнути -ну недок.
  • dišáti -ím nedov. a mirosi
  • arōmatizō -āre (gr. ἀρωματίζω) dišati: balsamum aromatizans Vulg.
  • aulire v. intr. (pres. aulisco) knjižno dišati
  • breathe [bri:ð]

    1. neprehodni glagol
    dihati, vdihavati; živeti, biti; dišati; zastati; pihljati

    2. prehodni glagol
    vdihniti, izdihniti; izhlapevati, oddajati (vonj); šepetati, blebetati, izustiti; utruditi; do sape pustiti (konja)

    a better fellow does not breathe je najboljši človek na svetu
    to breathe one's last (breath) izdihniti, umreti
    not to breathe a word (ali syllable) ne izdati niti besede
    to breathe vengeance snovati maščevanje
    to breathe vein puščati kri
    to breathe freely biti brez skrbi, pomirjen
  • donòsiti dònosīm
    1. prinašati: donositi zidarima opeku, ciglu, malter; vjetar donosi iz šume miris
    2. prinašati, roditi: drvo donosi plodine
    3. preapisovati: to ti donosi zakon; to ti priroda donosi
    4. dišati, smrdeti po: ovo jelo donosi duhanom
    5. on podviknu što ga glas donosi zavpil je na vse grlo
  • duften vonjati, dišati; nach etwas duften dišati po (es duftet nach Rosen diši po vrtnicah) ; figurativ ironisch smrdeti
  • embaumer [ɑ̃bome] verbe transitif napolniti s prijetnim vonjem, nadišaviti, širiti vonj; balzamirati; verbe intransitif duhteti, dišati, familier dišati (quelque chose po čem)

    les fleurs embaument le jardin cvetlice širijo prijeten vonj po vrtu
    ces roses embaument te vrtnice lepó dišé
    les draps embaument la lavande, la violette rjuhe dišé po sivki, po vijolicah
  • exhālō (exālō) -āre -āvī -ātum (prim. hālitus)

    I. trans.

    1. izparjati, izhlapevati, puhteti: Plin., pruina iam exhalata Varr., exhalare vaporem, lacus nebulam exhalat Lucr., terra nebulam exhalat V., O., exhalare mephitim V., spiramenta (Aetnae) flammam exhalantia O.; pren.: exhalare crapulam Ci. strezniti se, prim.: vini exhalandi, non ingenii acuendi causā declamas Ci. da se strezneš.

    2. izdihniti: Sen. ph., Sil., exhalare animam O., vitam V.; abs.: ubi mors deprenderat exhalantes O. (dušo) pojemajoče.

    — II. intr. dišati, puhteti, hlapeti, kaditi se: vestes exhalant Stat.; (o strasteh): razkaditi (ohladiti) se: Amm.
  • faisandé, e [fəzɑ̃de] adjectif ki se že začenja razkrajati, dišati (o mesu divjačine); figuré pokvarjen, star

    littérature féminin faisandée šund literatura
  • fleurer [flœre] verbe transitif, verbe intransitif duhteti, dišati (quelque chose po čem)

    cela fleure bien to dobro diši
    ce linge fleure la lavande to perilo diši po sivki
  • hālō -āre -āvi -ātum (prim. ālium)

    I. intr.

    1. pih(lj)ati, veti: quae (aurae) de gelidis halabant vallibus O.

    2. dišati, dehteti, vonjati: halantes floribus horti, arae sertis halant V. —

    II. trans. izhlapevati, izdihavati, dihati: nectar naribus, graves sulphuris auras Lucr., vapores Mart.
  • káditi kâdīm vel. kádi, impf. kâđāh -āše, del. kâđen -a
    I.
    1. kaditi: kaditi tamjanom pred ikonom; borovicom kaditi sobe
    2. napolnjevati z vonjavo: miris lipe kadi cijelu okolinu
    3. dišati: duhan, duvan je prijatno kadio
    4. ekspr. kaditi, laskati: hoćeš li medu veleučenom gospodom dobro prolaziti, moraš i najvećoj hulji kaditi
    II. kaditi se
    1. kaditi se: petrolejka se kadi
    2. biti izpostavljen dimu seljaci se kadiše oko vatre
  • mirìsati mìrišēm (gr. myrizein)
    1. dišati: lipa miriše jakim mirisom; mirisati na znoj; to miriše na provokaciju
    2. duhati, vohati: mirisati ružu
    3. ekspr. marati: ovog mladića ni njegovi ne mirišu
    4. ekspr. ovaj već miriše na koljivo ta ne bo več dolgo trave tlačil; čitava situacija miriše na barut položaj kaže na vojno, diši po smodniku