-
ženk|a [ê] ženski spol (-e …) die (liebe) Frau; das Heimchen
-
žênka žênkica wifie
-
žênka (-e) f dem. od žena mogliettina; donnina, donnetta
-
žênka i žênkica ž ženica
-
žênka mujercita f
-
gámsovka ž divokoza, ženka
-
samíca ž
1. neudata ženska osoba
2. ženka, životinja ženskog spola, pola
3. pila, testera s jednim sječivom (se-)
4. samica, ćelija
-
bóbrovka ž
1. dabrova ženka
2. kapa od dabrovine
-
bráka ž ženka psa brakirca
-
fazánka ž fazanka, fazanova ženka
-
gádovka ž ženka riđovka, šarka, ženka šargana
-
golobíca ž
1. golubica, ženka goluba: bela golobica
2. golupka, dragana
3. mn. bot. gluhare, Agaricaceae; užitna golobica bot.
jestiva krasnica, Russula vesca; smrdljiva golobica bot.
smrdača, Russula foetens
-
kosmatínka ž
1. ženka rutave životinje, medvjedica (-ved-), mečka
2. bot. maglen, podstavka, Xerocomus subtomentosus
-
krtíca ž
1. njivska krtica zool. poljski miš, Microtus arvalis
2. ženka krta
-
kúnčica ž ženka od kunića, pitomog zeca
-
leopárdka i léopardka ž ženka leoparda
-
mladíca ž
1. mlada životinja ženka; ima kozo enoletno -o
2. mn. mlad: ribje -e vložiti v potok; čebele -e
3. mladica, mladika, mladar, izdanak: drevo poganja -e
-
ovčárka ž
1. ženka psa ovčara
2. bot. vučji hljebac, hlebac, Suillus granulatus
-
pájčica ž paučica, paukova ženka
-
pánterica ž panterica, panterova ženka