Franja

dȕh dùha m, mn. dùhovi dùhōvā in dùsi dúhā
1. duh, duša: tijelo, telo bez -a; ispustiti duh umreti; predati duh svoj Gospodu
2. duh, um: velik -om velik po duhu, po umu
3. smisel, duh: duh zakona; to je u -u onoga vremena
4. duh, privid: prizivati -ove klicati duhove; šumski -ovi; zli duh
5. duh, pogum: klonuti -om, pasti -om; poletjeti, uzletjeti -om

dúh -a m, nom. i akuz. dv. i duha
1. duh: stremljenje -a k lepoti, biti bistrega -a; najnaprednejši -ovi; novica je razburila -ove
2. duh, smisao: to ne ustreza -u zakona; postopati v -u predpisov
3. duh, raspoloženje: tekmovalni duh med učenci
4. duh, atmosfera: odnosi med državama se razvijajo v -u prijateljstva
5. duh, mitološko biće: verjeti v -ove; hudobni duh
zli duh, đavao; klicati -ove
prizivati duhove
6. duh, duša: duh je zapustil telo; prikazal se mu je duh rajnega; absolutni, svetovni duh
svjetski (svet-) duh

dúh -a m, nom. mn. duhovi, akuz. -ove miris, vonj, zadah, dah, duha: v sobi je duh po kislem, po tobaku; hlevski, mrtvaški duh; opojni duh parfema, vrtnice; meso dobiva duh
meso počinje zaudarati; izginili so brez -a in sluha
nestali su bez traga i glasa

ȁpa ž (romun. vapa) dial. vonj, duh, smrad

dȁh dàha m, dâh dâha m, mest. u dáhu, mn. dáhovi
1. dih: zahvatiti dah, kratak, težak dah
2. dih, sapica: dah jesenjeg vjetra, vetra
3. dih, dušek: ispiti čašu jednim -om
4. duh, zadah: šuma sipa naokolo svoj mirisavi dah; osjeća se dah rakije

dȕha ž, dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duha
2. duh, vonj: duha od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca

dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duva
2. duh, vonj: duva od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca

ìzdisati -išēm
1. izdihovati: zrak, vazduh iskvari ugljična kiselina, koju čovek iz sebe izdiše; toplota pare, koju zdrava stoka izdiše, ne razlikuje se mnogo od toplote tela; odlučeni kiseonik biljka iz sebe izdiše, pušta ga kroz pore svoga lišća
2. širiti vonj, duh, dihati: rit je izdisao na selo dah truleži, slao na ljude jato komaraca
3. ekspr. umirati: Srbija je u licu toliko narodnih mučenika izdisala na turskome kolju

kòkija ž (t. koku) dial.
1. duh, vonj: vidi, i našem sekretaru udarila u glavu ova proljetna kokija
2. duh, smrad: kokija od baruta

mȉrīs m
1. vonj, duh: miris cvijeća; miris jela; prijatan, neprijatan miris
2. dišava, parfum: protrla je lice -om

ȍduha ž
1. dih, sapa, zrak: gdje će ti svijeća gorjeti kad nema niotkuda -e
2. ekspr. duh: tu ima obilje tude -e u govoru i običajima

pâh m zastar. vonj, duh: cvijet, cvet divna -a; u pahu ruže

rûh rúha m (t. ruh, ar.) duh, duša

spȉrit m (lat. spiritus)
1. duh, demon
2. duhovitost: moderne djevojčice mogu biti pupice bez -a i bez gracioznosti

tȍnj m zadah, duh: kakva bačva, taki i tonj dava

vônj vònja m vonj, duh: neugodan, odvratan vonj, jaki, oštri vonj; vonj po karbolu; otud bije vonj ustajalosti

vònjavina ž vonj, duh: neugodna vonjavina

zȁdāh m
1. zadah, neprijeten duh, smrad: u nos mu udari zadah
2. duh, vonj: blag zadah svježine, ženskih kosa

zagòrjetina ž (ijek.), zagòretina ž (ek.)
1. duh, okus po zasmojenem, zažganem
2. zažgalina

zȁpāh m, zȁpaha ž duh, sapa, sopuh: iz podruma izbija pljesniv zapah; vjetar je zasićen -om ranoga klijanja