Franja

zgrȁbiti -īm zgrabiti: zgrabiti koga za gušu; zgrabiti se s kim u koštac spoprijeti se

zgrabíti i zgrábiti -im
1. zgrabiti, ščepati: zgrabiti koga za vrat: zgrabiti za orožje
zgrabiti oružje, mašiti se oružja
2. uhvatiti se u koštac: pa sta se zgrabila
3. spopasti: zgrabila me je jeza
4. zgrabljati, zgrabuljati, skupiti, grabljama: zgrabiti seno, listje na kup
5. uhvatiti: zgrabiti tatu

cȁpiti -īm (it. zappare) dial. zgrabiti, zagrabiti

čȁpiti -īm pograbiti, zgrabiti: čapiti novac

čávsniti -em
1. kljucnuti: čaplja je čavsnila po ribi
2. hapiti, hapnuti, šćapiti, zgrabiti: pes jo je čavsnil v roko

ćȁpiti -īm (ben. ciapar)
I. zgrabiti, pograbiti: ćapiti rukom za oružje
II. ćapiti se spoprijeti se: ćapiše se o pleća junačka

dokòpati -ām
I.
1. dokopati: dokopati do kraja vinograda
2. skopati: dokopati jamu
3. zgrabiti: dokopati koga za gušu; partizani dokopaše puške
II. dokopati se
1. dokopati se: dokopati se službe, stipendije
2. osvojiti, zavzeti: dokopati se grada

dokúčiti dòkūčīm
I.
1. zvedeti: dokučiti što od koga; pitajući dokučiti
2. pogruntati, dognati, doumeti: dokučiti tajnu; niko nije mogao dokučiti suštinu te ideje
3. zgrabiti: dokučiti pušku
4. doseči: grana je visoko, pa je ne mogu dokučiti
II. dokučiti se
1. dokopati se: dokučiti se dobre službe
2. domisliti se: neću joj reći istinu, neka se sama dokuči
3. približati se: dokučiti se kolima, cilju

hȁmnuti -nēm popasti, zgrabiti: smišlja kako bi nešto hamnuo

hȁpiti -īm, hȁpnuti -nēm popasti, zgrabiti, prijeti

hvȁtiti -īm
I.
1. prijeti: za ruku je bijelu hvati
2. zgrabiti, ujeti: živa me nećete hvatiti
3. mlado momče, tek ga nausnica hvatila mlad fant, pravkar mu je začelo poganjati pod nosom
II. hvatiti se
1. seči: hvatiti se u džepove
2. prijeti, oprijeti se: hvatiti se za što
3. ujeti se, zgrabiti se, prijeti se: hvatiti se konju za grivu
4. doseči: hvatiti se brda
5. poseči: hvati se rukom da jede

pòdbiti pȍdbijēm
I.
1. spodbiti, od spodaj zabiti: nosi prave gradske cipele podbijene čavlima
2. zabiti spod: na policiji podbili su mu igle pod nokte
3. izpodbiti: podbiti komu noge
4. ožuliti od hoje: toliko su ga boljeli podbijeni tabani, ali se nikome nije žalio
5. podvreči si: Aleksandar mnoge zemlje podbi pod svoju vlast
6. podpreti: podbiti zid
7. obliti: umukne starac, podbio ga znoj
8. zgrabiti: žuta hrta podbila za uši te se s njime kolje niz planinu
9. dial. presejati: podbiti proso
II. podbiti se
1. ožuliti se, ožuliti si noge: u rdavoj obući lako se čovjek i podbije
2. ekspr. stisniti se: bojeći se kiše, oni se podbili pod sijeno

pòhititi -īm ujeti, zgrabiti: on pohiti konja za grivu; Bucefal ga zubima pohiti za vrat

popásti -pádem zgrabiti, ščepati: popasti koga za roko; pes popade kos mesa; pes ga je popadel
pas ga je ujeo; jeza ga popade
ljutina ga spopadne

potégnuti (potéći) pòtēgnēm
I.
1. potegniti: potegnuti brod kraju
2. mahniti, udariti: potegao ga sabljom
3. izdreti: potegnuti mač iz korica
4. potegniti, srkniti: potegnuti iz boce
5. odpraviti se: potegnuti kući, na onaj svijet
6. zgrabiti: pak potegne koplje ubojito
7. bilo je potegni-povuci bilo je zelo hudo, zelo težko
II. potegnuti se
1. vreči se: potegnuti se kamenom na koga
2. zavleči se: potegli su se ovi poslovi

shlȁpiti -īm zgrabiti, popasti, hlastniti

sjàkariti -īm
1. sleči (obleko)
2. zgrabiti: sjakariše ga u soldate
3. vreči, naložiti si: vezuje žito u vreći ruka hitra da ga premjeri i na leđi ga sjakari

skolètati -ām, skolètiti skòletīm zgrabiti: partizani ga skoletaše, pretresoše mu džepove i zavezaše ruke

šćȁpiti -īm hlastniti, popasti, zgrabiti: komad mesa šćapiti u letu; šćapiti zmiju za glavu; ima toliko skitnica koji samo gledaju ne bi li štogod šćapili; pas šćapi zeca

ujàkariti -īm (t. jakalamak)
1. zgrabiti, ujeti
2. s silo komu kaj strpati, naložiti