Franja

zadéti -denem, zadeni -ite, zadel -ela, zadet -a
1. zametnuti, staviti na: zadeti koš na hrbet, škaf na glavo
2. zadati, nanijeti, naneti: zadeti komu kaj hudega
nanijeti komu zlo; bog ne zadeni
bože sačuvaj, ne daj bože
3. udariti: zadeti z glavo v strop; zadeti z nogo ob kamen
udariti nogom o kamen; zadeti se ob zid
udariti se o zid
4. naići: pri kopanju studenca zadeti na vodo; pri delu zadeti na težave; zadeti na rudo, na zlato
5. pogoditi: zadeti zajca; zadeti v črno, koga v živo; zadeti milijon na loteriji
6. zadesiti, snaći: zadela ga je nesreča; kap ga je zadela
pala mu je kaplja

bȉti bȉjem, oni bȉjū vel. bîj, bȉjāh -āše, bȉo bȉla, bìjen bijèna
I.
1. biti, tolči: biti koga štapom, palicom; srce bije u grudima
2. brcati: konj bije nogama
3. obstreljevati: aga naperio topove na bedeme i bije ih sa svih strana
4. pobijati: on nas bije citatima iz latinskih pisaca
5. nesti: ova puška daleko bije
6. sikati, švigati: vatra bije iz kuće
7. kipeti: mladost bije iz njega
8. biti: ura bije
9. bobnati, igrati: biti u doboš, u harfu
10. pobijati: grad bije vinograde
11. zadeti: bio je junak mimo ljude, a nije ga bila ni puška ni sablja
12. klati: daću ti slanine kad budem bio svinje
13. treti: biti lan, konoplju
14. bije ga baksuz ima smolo, zasleduje ga nesreča; bije ga maler spremlja ga nesreča; bije ga glas o njem se slabo govori; to mi bije u oči to me bode v oči; biti žicu žarg. poskušati kaj doseči z laskanjem, prilizovanjem; biti koga kao vola u kupusu neusmiljeno koga pretepati
II. biti se
1. bojevati se: biju se dobro, ali pucaju zlo
2. tolči se, trkati se: biti se u grudi
3. pretepati se: nemoj se biti s drugom djecom
4. drstiti se: od maja do avgusta šaran se bije

brȅcnuti -nēm
I.
1. odjekniti, zazvoniti: zvonce brecnu
2. ekspr. zadeti: njega brecnuše te riječi
II. brecnuti se
1. zadreti se, obregniti se: brecnuti se na koga
2. trzniti, ustrašiti se: ona se na to pitanje brecnula, kao da mu se nikada nadala nije

dàrnuti dȁrnēm
1. dregniti: jeste li kada pokušali da darnete u osinjak; nikad nisam ni prstom nikoga darnuo
2. zadeti: darnuti koga u čast, u živac zadeti v živo; darnuti u zenicu, zjenicu zadeti v živo; darnuti u srce
3. ganiti: njega to darnu
4. on je malo darnut ni čisto pri pravem

dírnuti dȉrnēm
1. dotakniti se: ja nisam to ni dirnuo
2. zadeti: dirnuti u oko, u živac
3. dregniti: dirnuti u osinjak
4. užaliti: dirnuti u čije poštenje, u čiju čast
5. podražiti, zbosti: dirnuti koga neumjesnom primjedbom
6. bio je dirnut užasnim prizorom strašen prizor ga je ganil

dobáciti dòbācīm
1. vreči: dobaciti kladu na vatru, prosjacima darak u šešir, dobaciti prstima, rukom poljubac
2. zadeti: puška je dobacila
3. pripomniti: postaraću se o tome, dobacio je predsjednik

dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile

dójmiti se dôjmīm se pretresti, ganiti, zadeti: ovo me se nemilo dojmilo

kȍsnuti -nēm
I. oplaziti, zadeti: grana me kosnula; to me je neprijatno kosnulo
II. kosnuti se zadeti: smrt prijatelja nemilo me se kosnula; to mi se kosnulo srca

nahòditi nàhodīm
I.
1. nahajati, najti: sretan ti koji nahodiš u tome zabave; pa kad Jovan u pećinu dode, ali bonu nahodio majku
2. zadeti: još me ovo nahodilo nije
II. nahoditi se nahajati se, biti: kazuju da se u onoj kolibi nahodi Stanoje Glavaš

nalètjeti -tīm (ijek.), nalèteti -tīm (ek.)
I.
1. prileteti: naletješe oblaci
2. priteči: naletio je zec pred pušku
3. naleteti: naletjeti na čovjeka
4. zaleteti se: vlak je naletio na teretni vlak
5. pasti v: naletjeti na zasjedu
6. zadeti: naletjeti na neprijateljsku patrolu, stražu
7. napasti: neprijatelj je naletio na naše položaje
8. zleteti: kapa mu naletje na oči
II. naletjeti se naleteti se: ptica preletjela Sredozemno more, pa se naletjela

obatŕnuti obàtr̄nēm zadeti, oplaziti: kapetana je baš tako obatrnulo kao sve ostale

òšinuti -nēm
1. ošiniti, ošvrkniti: ošinuti konja
2. zadeti: ošinule ga nevolje; stajati kao gromom ošinut
3. oplaziti: zima, ako ne ujede ustima, ona repom ošine

ovàrisati -išēm (t. varmak)
1. zadeti, najti: on stade sanan šuškati oko brave, ne može da ovariše ključem
2. znajti se: pravo je čudo kako to ljudi ni dan-danji nisu još ovarisali

pogòditi pògodīm
I.
1. pogoditi: pošto si pogodio robu kod trgovca?
2. zadeti: pogoditi koga iz puške, u metu, pravi put; pogoditi koga u živac, u žilicu, u srce zadeti koga v živo
3. prizadeti: pogoditi koga zlim riječima; smrću roditelja bio je teško pogoden
4. uganiti, zadeti: pogoditi smisao rečenice
II. pogoditi se
1. pogoditi se: pogoditi se o čemu, za što, u službu; lako ćemo se pogoditi ako jesmo ljudi; ja se pogodih sa gazdom i stupih odmah u službu
2. uresničiti se, izpolniti se: hajde i ovu besposlicu, san, da vam kažem, ali se meni gotovo pogodilo

pòtkečiti -īm udariti, zadeti, odriniti kaj z vrženim predmetom: dobro ga je potkečio

pòtrefiti -īm nizko pog. zadeti: potrefiti cilj

snáći snâđem, snáđoh snáđe, snàšao snàšla
I.
1. zadeti, doleteti: snašla ga nesreća; bolest je najgore što te može snaći
2. snašlo ga je obšla ga je slabost, božjast; snašla ga smrt umrl je
II. snaći se
1. znajti se: ako se snađeš u ljutoj nevolji, traži pomoć od mene
2. vživeti se: ne može se snaći u novim prilikama
3. srečati se: u taj čas snađu im se pogledi

stȉgnuti stignēm
1. dohiteti: jedva sam te stigao
2. doseči: uobraženi mladić misli da je stigao Prešerna
3. doleteti, zadeti: i tebe može to da stigne; božja te kletva stigla naj te zadene božja kazen; suza te moja stigla
4. dospeti: stiglo je pismo; vojska je stigla do granice domovine; daleko je stigao veliko je dosegel v življenju; duša stiže do jabučice duša mu je prišla do grla od velikega napora
5. zadostovati, biti dovolj: jedva su mi stigle pare da sve to kupim; nije mi stiglo novaca
6. stignuti do velikoga glasa postati slaven; biti kadar stignuti i uteći biti zelo sposoben in iznajdljiv
7. utegniti: nisam stigao da napišem pismo

sùsresti sùsretnēm, oni sùsretnū, sùsretni, sùsretoh sùsrete, sùsreo sùsrela (sùsrio sùsrela), sùretnūt -a
I.
1. srečati: susresti koga na putu; susresti čiji pogled
2. zadeti: njega su susrele mnoge neprilike
3. prestreči: Moračani susretnu ih divno, živim ognjem iz svojijeh kula
II. susresti se srečati se: na putu se susretoh s mojim prijateljem