Franja

vêst ž (ek.) gl. vijest

vést -i ž savjest, savest: čista, mirna kosmata vest
tupa savjest; očitanje -i
grižnja savjesti; vest me peče, grize
savjest me peče, grize, muči; imeti koga na vesti; soditi po čisti vesti
suditi po čistoj savjesti; izpraševati si vest
ispitivati svoju savjest

vést -í ž vijest, vest, novost, poruka, glas: dobre, slabe -i; vznemirjajoče -i
uznemirujući glasovi

glâs m, mest. na glásu, mn. glȁsovi
1. glas: pjevati u četiri -a; poznati koga po -u; grleni glas goltnik; zubni glas zobnik, dental; ženski, muški; ljudski glas človeški glas; životinjski glas pevač ima divan glas
2. glas, ton, zvok; izvoditi različite glasove na instrumentu; čuje se glas zvona
3. glas, vest, novica: pukao je glas; širenje lažnih glasova
4. glas, sloves: steći glas dobroga čovjeka; iznijeti koga na rđav glas
5. volilna pravica: opće, opšte pravo -a; on nema prava -a
6. glas vapijućeg u pustinji glas vpijočega v puščavi; ni traga ni -a od njega od njega, o njem ni glasu; proturiti glasove razširiti vesti; ne pustiti -a od sebe ne dati glasu od sebe; podići glas začeti glasneje govoriti; svi u jedan glas vsi enoglasno

glás -i i -a m mn. glasovi
1. glas: moški, ženski glas; prijetna barva -u; govoriti na glas; glas konjskih kopit
2. glas, glasina, vijest, vest, novost: po vasi se je raznesel glas
3. poruka: prinesti, poslati, dobiti glas
4. glas, ugled, ime: priti na slab glas; biti na glasu dobrega gospodarja
5. mišljenje: glas ljudstva
6. glas, pravo glasanja na izborima: dati svoj glas za prvega kandidata

govoríca ž
1. glasina, vijest, vest, glas: po mestu se je razširila govorica; prazne -e
2. govor, jezik: naučil se je tuje -e; ljudska govorica
narodni govor; domača, pesniška govorica
3. način govora: zoprna mi je njena sladka govorica
4. razgovor: govorica ni prav stekla
razgovor nekako ne može da se razvije

oznanílo s
1. objava, obavijest, obavest, javno obavještenje (-vešt-), oglas: oznanilo o nesreči, o smrti
2. vijest, vest, glas: dobro oznanilo

poslúšek -ška m
1. slušanje: pripraviti se na potrpežljiv poslušek
2. vijest, vest: nositi komu -e na ušesa; utepati -e
osluškivati

póšta ž (lat. posita statio)
1. pošta: pisemska, paketna, avionska, vojna pošta; iti na -o; nesti pismo na -o; poslati pismo po -i
poslati pismo poštom; dobivati veliko -é
primati mnogo pisama; odgovoriti z obratno -o
odgovoriti obratnom poštom
2. vijest, vest, poruka, obavještenje (-vešt-): poslati -o
3. prenašati -e
raznositi glasine

púf m (engl. puff) puf, izmišljotina, lažna vijest, vest

sávjest ž (ijek.), sávest ž (ek.) vest: raditi po -i, protiv -i; griža -i očitanje vesti; grize ga savjest grize, peče ga vest; čista, mirna savjest

slúh m
1. sluh: imeti tanek sluh; biti tankega, ostrega -a; igrati, zapisovati ljudske pesmi po -u
2. glas, vijest, vest: o njem ni duha ni -a
o njemu se ništa ne čuje

sporočílo s saopćenje, saopštenje, obavještenje (-ve-), obavijest, obavest, vijest, vest, poruka: ustno, telefonsko sporočilo; po -u starih kronik
prema saopćenju starih kronika, prema saopštenju starih hronika; sporočilo o smrti
vijest, poruka o smrti; prinesti, poslati sporočilo; dobil sem sporočilo iz Maribora
primio sam obavijest iz Maribora; šifrirano sporočilo

vȉjest ž, mest. u vijèsti (ijek.), vêst ž, mest. u vésti (ek.) vest, novica, sporočilo: radosna vijest vesela novica; komordžijska vijest alarmantna novica

štaféta ž (it. staffetta)
1. štafeta, glasnik, vjesnik na konju
2. vijest, vest koju prenose glasnici
3. palica koju trkači predaju jedan drugom dok ne stigne na cilj: štafeta mladosti

téleks m teleks, telefonekspres, novinarska vijest, vest dostavljena telefonom