Franja

vônj vònja m vonj, duh: neugodan, odvratan vonj, jaki, oštri vonj; vonj po karbolu; otud bije vonj ustajalosti

vónj m miris, vonj: vonj po vijolicah
miris ljubičica; vonj lesa, smole; neprijeten vonj
zadah

ȁpa ž (romun. vapa) dial. vonj, duh, smrad

dúh -a m, nom. mn. duhovi, akuz. -ove miris, vonj, zadah, dah, duha: v sobi je duh po kislem, po tobaku; hlevski, mrtvaški duh; opojni duh parfema, vrtnice; meso dobiva duh
meso počinje zaudarati; izginili so brez -a in sluha
nestali su bez traga i glasa

dȕha ž, dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duha
2. duh, vonj: duha od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca

dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duva
2. duh, vonj: duva od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca

kòkija ž (t. koku) dial.
1. duh, vonj: vidi, i našem sekretaru udarila u glavu ova proljetna kokija
2. duh, smrad: kokija od baruta

mȉrīs m
1. vonj, duh: miris cvijeća; miris jela; prijatan, neprijatan miris
2. dišava, parfum: protrla je lice -om

pâh m zastar. vonj, duh: cvijet, cvet divna -a; u pahu ruže

vònjavina ž vonj, duh: neugodna vonjavina

zȁdāh m
1. zadah, neprijeten duh, smrad: u nos mu udari zadah
2. duh, vonj: blag zadah svježine, ženskih kosa

zadáh m zadah, vonj, smrad: zadah po mrliču

aróma ž, aròmāt -áta m (gr. aroma) aroma, plemenit vonj: aroma kave, vina

blagòvōnje s prijeten vonj, blaga dišava

ìzdisati -išēm
1. izdihovati: zrak, vazduh iskvari ugljična kiselina, koju čovek iz sebe izdiše; toplota pare, koju zdrava stoka izdiše, ne razlikuje se mnogo od toplote tela; odlučeni kiseonik biljka iz sebe izdiše, pušta ga kroz pore svoga lišća
2. širiti vonj, duh, dihati: rit je izdisao na selo dah truleži, slao na ljude jato komaraca
3. ekspr. umirati: Srbija je u licu toliko narodnih mučenika izdisala na turskome kolju

mȉomīr m, mȉomirīs m prijeten vonj

vonjáva ž miris, prijatan vonj