-
ȕčenīk m učenec, dijak: učenik osnovne škole; učenik u privredi učenec v gospodarstvu, vajenec; Jagić je Miklošičev učenik
-
učeník m star. učitelj
-
avdítor -ja m (lat. auditor)
1. auditor, vojni isljednik, islednik, vojni sudija
2. slušalac, učenik
-
diják m (gr. diákos) učenik, đak: dijak gimnazije
-
dómovec -vca m žarg. učenik, đak koji stanuje u đačkom domu
-
jóger -gra m (stvnj. jungiro)
1. zastar. učenik, apostol
2. razg. nezgrapko
-
nèpazljívec -vca m nepažljiv slušalac, učenik
-
učénec -nca m učenik, đak, šegrt: učenec osnovne šole; Platon je bil Sokratov učenec, učenec v gospodarstvu
učenik u privredi
-
ùčitelj m
1. učitelj: učitelj osnovne škole; braća Ćirilo i Metodije -i Slovena
2. učenik, rabi: nema učenika nad -a svoga
-
učiteljíščnik m učenik, đak učiteljske škole
-
béjevec -vca m učenik iz B-razreda, iz B-klase
-
cvájar -ja m (nj. Zweier)
1. zastar. austrijski kovani novac
2. zastar. dvojka, negativna ocjena (-ce-) u školi: dobiti cvajar
3. učenik s negativnim ocjenama
4. društvena igra ajnzarji — cvajarji
-
cvêkar -ja m žarg. učenik s negativnim ocjenama
-
číkar -ja m
1. žvakač duhana, duvana: pljuva kot čikar
2. strastan pušač: to je hud čikar
3. žarg. učenik s negativnim ocjenama
-
dopoldánčar -ja i dopoldánec -nca (u̯d) m učenik koji ima nastavu dopodne
-
drugošólec -lca m učenik drugog razreda nekadašnje niže gimnazije
-
dúdlar -ja m
1. dudar, dudaš
2. učenik koji, bez razumijevanja (-mev-), uči sve napamet
-
gimnazíjec -jca m gimnazijalac, gimnazist(a), učenik gimnazije
-
jútranjec -njca m đak, učenik koji do podne ide u školu
-
klása ž (nj. Klasse < lat. )
1. klasa, razred, godina: druga klasa rezervnih oficirjev
2. klasa, izvanredan učenik, stručnjak: same -e so v razredu, na kongresu