Franja

stríči strižem, strizi -te, strigel -gla
1. strići, šišati: frizer me striže; striči ovce; striči volno, lase; župnik neusmiljeno striže svoje ovčice
2. strići, ćuliti, ćuljiti: konj striže z ušesi

podrezívati podrèzujēm
1. spodrezovati
2. striči

podstrízati pòdstrīzām podstrigovati, striči: kao jaganjac stoji pred onim koji ga podstriza

sjȅći sijèčem (ijek.), sȅći séčēm (ek.)
I.
1. sekati: sjeći drva; sjeći meso; ova linija siječe onu krivu; sjeći granu na kojoj se sjedi
2. rezati: sjeći što nožem; sjeći makazama, škarama na komade; sjeći u drvetu; nož ne siječe; vjetar siječe po licu; brod siječe kroz talase, kroz valove; sjeći okuku rezati ovinke; sjeći vino rezati vino; sjeći kome duvan na glavi prizadevati komu velike težave; sjeći raju ubijati rajo
3. klati (v kartah): kecom sjeći kralja
4. prevzdigniti (karte): ti si sada na redu da siječeš
5. temeljito reševati naloge: on je jedan od onih koji sve sijeku na panju
6. zbadati, šavsati z jezikom: ona sijeće sve kao na panju
7. striči: on siječe hlačnice da zakrpi dupe = on siječe čakšire i krpi tur izmazati se iz ene nevšečnosti, pa pasti v drugo
8. kula siječe nebo stolp se dviga v nebo
II. sjeći se
1. sekati se, križati se: na Kajmakčalanu se sijeku dva planinska masiva; gdje se sijeku Njegoševa i Gajeva ulica
2. bojevati se: nije dično da se dužde siječe s Furlanom

strȉći strížēm, oni strígū, strízi, strízijāh -àše in strižah -áše, strigao strigla, strižen -a
1. striči: strići ovcu, djetetu kosu, ovci vunu; konj striže ušima
2. ekspr. striči, skubsti: strići pastvu; strizi ovcu, ma ne do kože; striženo kumstvo gl. šišano kumstvo

strízati strîžēm
1. striči, rezljati
2. striči: strizati ušima

šíšati šȋšām
I.
1. striči: šišati komu kosu, bradu; šišati koga do kože; šišati ovce
2. ekspr. odirati: šišati koga bez makaza
3. ekspr. naglo jo pobirati, teči: gle, kako šiša, sigurno će stići
4. ekspr. v rafalih streljati, leteti: iz zasjede su šišali po našoj koloni; po kukuruzištu su šišali neprijateljski meci
II. šišati se striči se

štrȉckati -ām ekspr. rezljati, striči: štrickati makazama, škarama

čúljiti čûljīm striči z ušesi: čuljiti uši

ćúliti ćûlīm (t. kulak) striči z ušesi, na uho vleči: špijuni ćule uši i odmah javljaju što su čuli; ja ćuljah, ti ćuljaše

ćúljiti ćûljīm striči z ušesi, na uho vleči: ja ćuljah

mùnjati -ām striči z ušesi: tresao je grivom, munjao ušima i kopao prednjim nogama

naćúliti se nàćūlīm
1. striči z ušesi: naćuliti uši; načelnik naćuli uši kad ču da je govor o kažnjavanju
2. naćuliti se pozorno prisluhniti: najednom šušanj, sva se naćuli

narogúšiti -rògūšīm (se)
1. naježiti (se), nasršiti (se)
2. začeti striči z ušesi

rogúšiti rògūšīm
I.
1. ježiti: rogušiti dlake, perje
2. striči z ušesi: rogušiti uši
II. rogušiti se
1. ježiti se: kosa mu se rogušila; pijetao se roguši
2. striči z ušesi: konj se roguši

ušćúliti ùšćūlīm nastaviti ušesa, striči z ušesi: ušćuliti uši