sténa ž
1. zid: prednja, zadnja stena; ločilna stena
pregradni zid; zvočna stena
zvučni zid; požarna stena
požarni zid; španska stena
španjolski, španski zid; med štirimi -ami
među četiri zida; tudi -e imajo ušesa
i zidovi imaju uši; vse je bob ob -o
sve je bob o zid
2. stijena, stena, litica, hrid, greben: gorska stena
Zadetki iskanja
- čàtma ž (t. čatma)
1. stena, zid iz protja, pleteri ali letev, ometan z blatom, ilovico
2. najvišje, iz lesa narejeno nadstropje: kula mu je od sedam bojeva, a osma je čatma od drveta - dȕvār m, dùvār -ára m (t. duvar, perz.) dial. zid, stena: dotjerati koga do -a spraviti koga v škripce; udarati glavom o duvar tolči z glavo ob zid
- lìtica ž, lȉtica ž (gr. lithos) stena, strma pečina: soko mrzi polja od prašine, soko hoće visoku -u
- osamélec -lca m
1. izolirana, izolovana uzvišica na ravnici
2. osamljeno drvo, osamljena stijena, stena, stanac kamen, živac kamen - péč -í ž
1. stijena, stena, litica: peč nad reko
2. dijal. spilja, pećina - pečína ž
1. stijena, stena, litica: grad vrh -e
2. dijal. spilja, pećina, jama - scíla ž (gr. skylle) scila, opasna hrid, stijena, stena: nahajati se med -o in karibdo
- skála ž stijena, stena, hrid, litica: granitna, koralna skala; podvodna skala
greben u moru; živa skala
neodvaljena stijena; zidati na -o - skrótina ž strmenita razrivena stijena, stena, litica
- stijèna ž, tož. stȉjenu, mn. stȉjene (ijek.), sténa ž, tož. stênu, mn. stêne (ek.)
1. skala: tvrd kao stijena; biti tvrda, hladna stijena
2. stena: sjeverna triglavska stijena
3. stena, zid: pritisnuti koga u -u; bacati bob o -u
4. kamnina: eruptivne, vulkanske, magmatske -e; sedimentne -e; progoniti koga do devete -e preganjati koga do popolnega zatrtja - zîd m, mest. na zídu, mn. zȉdovi zid, stena: kineski zid; španski zid španska stena; slijepi zid stena brez oken; zid naricanja zid žalovanja; dotjerati koga do -a spraviti koga v zagato; blijed kao zid; stajati čvrsto kao zid; htjeti glavom kroz zid; ćutati kao zid; i zidovi imaju uši
- blȍk blòka m (n. Block)
1. blok, skupina hiš, poslopij: stambeni blok
2. gorski masiv
3. blok, skupina držav, političnih strank: zapadni, istočni blok
4. blok, beležnica
5. klada, panj
6. železniška postavljalnica kretnic
7. zapora, ovira: okružiti grad -om
8. blok, vrsta tiskarskih črk
9. živa stena igralcev
10. strojni blok - gréda ž, tož. grêdu, mn. grêde
1. greda, bruno: poprečna, okomita greda; betonska, čelična, željezna, upeta greda
2. skalna stena
3. sipina, otoček: među baštinama su plodne -e ili ostrvca
4. greda, leha: greda puna cvijeća
5. dial. prod - ikonòstas m (gr. eikon, stasis) ikonostas, s svetimi podobami okrašena stena, ki ločuje oltar od prostora za vernike (pravosl.)
- izpralína ž stijena, stena koja je ostala sama poslije, posle ispiranja vodom
- lȉstra ž počezna stena kmečke hiše: uzdužne strane kuće zovu se rebra a poprečne listre; prozor na listri
- lît lîti ž
1. skala: slap se ruši preko -i
2. plosk, ploska stran (meča, sablje): lit mača, sablje
3. dial. mošt: je li to iz tvog vinograda? -- Jest, brate, čista lit baš s one porebrice nad podoljem
4. dial. stena brunarice, okola, ograjenega prostora za živino: lit zovu jednu stranu od tora - nábōj -oja m, náboj m
1. nabita stena, stena iz nabite ilovice
2. voj. naboj: naboj za pušku
3. električni naboj
4. žulj, otišanec
5. kos lesa, po katerem tolče sodar, ko nabija obroče - pèrda ž (t. perde, perz.)
1. zavesa: perda iznad kreveta; staviti komu -u pred oči slepiti koga, pehariti koga
2. membrana, opna, kožica, himen
3. pregraja, ločilna stena
4. filmsko platno
5. s kovinsko žico izpolnjena zareza na kitarinem, tamburičinem itd. vratu