Franja

slȃst ž, mest. u slásti slast, sladkost: opijen slašću; ići u slast; živjeti u -i i lasti; putena slast

slást -i ž slast: s slast jo jesti
u slast jesti; jed je zanj brez -i; imeti slast po čem, do česa; jed mu gre v slast
jelo mu ide u slast; slast ga je poslušati

lèzet m (t. lezzet, ar.) dial. tek, slast to posno jelo nema mi više -a

milìna ž
1. milina, blaženost: milina je vidjeti lijepu sliku; topiti se od -e
2. slast, razkošje: prođoše ga žmarci od -e

slȁdōst ž sladkost, slast

têk m, mest. u téku
1. tek, apetit, slast: imati dobar tek; ići u tek; (želim) dobar tek!
2. tek, gl. tijek, tok

zȅvak zȅvka m, mn. zȅvkovi (t. zevk, ar.)
1. uživanje, slast
2. blaginja: pamtio je Ademaga i bolja vremena, zevkove, begovske i aginske

slatkòjeda m, ž komur vsaka jed gre v slast

slatkòhran -a -o z dobrim tekom, neizbirčen: -o dijete otrok, ki mu vsaka jed gre v slast