skleníti sklenem, skleni -ite, sklenil -ila
1. sastaviti, spojiti: skleniti obroč, kolobar, krog, verigo
2. sklopiti: skleniti roke; skleniti pogodbo, zakon
sklopiti ugovor, brak; skleniti prijateljstvo, kupčijo, skleniti mir, premirje
3. završiti, zaključiti: skleniti sejo
završiti sjednicu, sednicu; skleniti račun; skleniti govor z opominom
završiti govor opomenom; skleniti življenje
umrijeti, umreti, skončati
4. zbiti: skleniti vrste
Zadetki iskanja
- dokònati -ām
1. dokončati: dokonati posao
2. skleniti, odločiti: dokonaše da odaberu sebi drugoga kneza - nàkastiti -īm (t. kast, ar.) dial. nameniti se, skleniti, odločiti se: ako si baš nakastila umirati, a ti umri što prije; gazda nakastio da te raskući
- nàpraviti -īm
I.
1. narediti: napraviti cigaru, kuću, oruđe, koga majstorom
2. skleniti: napraviti poznanstvo s kim
3. doseči, narediti: napraviti karijeru
4. postlati, narediti, napraviti: napraviti postelju
5. dial. skopiti, kastrirati
II. napraviti se
1. narediti se: napraviti se mrtav, lud, kao da ništa ne zna; napraviti se važan
2. napraviti se, lepo se obleči: baš se napravila ova naša curica - nàumiti -īm skleniti, odločiti se, nameniti se: što si naumio danas da radiš; ona ide kud je naumila
- odlúčiti òdlūčīm (se)
1. odločiti (se), skleniti: odlučiti u sebi; stvar je odlučena; mi smo o tome već odavno odlučili; ona se nije mogla odlučiti na taj korak
2. odločiti, izločiti (se): odlučiti nekoliko ovaca od stada; odlučiti se od crkve, od društva - rijèšiti rȉješīm (ijek.), réšiti rêšīm (ek.)
I.
1. rešiti: riješiti koga čega, od čega
2. odločiti: tako smo riješili
3. skleniti: riješili smo i rješavamo
4. rešiti: riješiti zadatak
5. razrešiti, odvezati, oprostiči: riješiti koga krivnje
II. riješiti se
1. rešiti se: riješiti se koga
2. odločiti se: riješiti se na što - sklòpiti sklȍpīm
I.
1. sestaviti: sklopiti mašinu, stroj, postelju
2. skleniti: sklopiti ruke; sklopiti ruke komu oko vrata; sklopiti ugovor, mir, savez, brak
3. skovati: sklopiti zavjeru
4. zapreti: sklopiti perorez
5. zapreti, zatisniti: svu noć nije sklopio oka; sklopiti oči zauvijek umreti
6. zložiti, sklopiti: sklopiti stolicu
II. sklopiti se
1. zapreti se: valovi se sklopiše nad njegovom glavom
2. skleniti se - smȉsliti -īm
1. izmisliti: on je već smislio što ima da se radi
2. skleniti: u ono vrijeme smisliše poglavice da podignu narod na oružje - surijèšiti sùriješīm (ijek.), suréšiti sùrēšīm (ek.) skupaj s kom rešiti, skleniti
- zakljúčiti zàkljūčīm
1. zaključiti, končati: zaključiti sjednicu, zapisnik
2. skleniti, narediti sklep: iz dvoga se može zaključiti; na sjednici smo zaključili
3. skleniti, pogoditi se: zaključiti mir, primirje
4. skleniti kupčijo: zaključiti ugovor za deset vagona kukuruza - zatvòriti zàtvorīm (se)
1. zapreti (se): zatvoriti oči, vrata, ventil, zločinca; čokolada ga je zatvorila; zatvoriti nekome usta; zatvoriti zagradu, navodnike zapreti oklepaj, navednice; zatvoriti se medu četiri uska zida
2. končati, skleniti: zatvoriti sjednicu, sajam, sastanak - zglòbiti zglȍbīm skleniti, spojiti
- isabòrisati -išēm skleniti na zborovanju, na zborovanju doseči
- òkladiti se -īm se staviti, narediti, skleniti stavo: oklade se jednom muž i žena ko će od njih dvoje prije progovoriti
- òpkladiti se -īm se staviti, narediti, skleniti stavo: opklade se jednom muž i žena ko će od njih dvoje prije progovoriti
- svijèćati svȉjećām (ijek.), svéćati svêćām (ek.) skleniti pri posvetu: u vijeću odbornici svijećali da će se asfaltirati put
- ùvjeriti -īm (ijek.), ùveriti -īm (ek.)
I. prepričati: uvjeriti koga u što, o čemu
II. uvjeriti se
1. prepričati se: uvjeriti se o čemu svojim očima; uvjeriti se u što
2. dial. skleniti premirje - dònijeti donèsēm, vel. donèsi, aor. dònijeh dȍnese, del. dònio dȍnijela (ijek.), dòneti donèsēm, vel. donèsi, aor. dònēh dȍnese, del. dȍnēla (ek.)
1. prinesti: donijeti komu čašu vode; to će mu donijeti mnogo glavobolje; žena mu je donijela tu kuću
2. pripeljati: donijeti dvoje djece iz prvoga braka
3. izreči: donijeti svoj sud
4. izdati: donijeti odluku, zakon
5. donijeti rod obroditi
6. donijeti zaključak skleniti - ȍdluka ž
1. sklep, odločitev: donijeti -u skleniti, odločiti; -om Vrhovnog suda po sklepu, odločitvi Vrhovnega sodišča
2. odločitev: odluka je pala; odluka bitke
3. odločba, odlok: sudska odluka, čekati do dalje -e