Franja

Zadetki iskanja

  • potólči -tólčem, potolci -ite, potolkel -kla (ou)
    I.
    1. potući, pobiti, razbiti: potolči sovražnika
    2. pobiti, potući: toča je potolkla vinograde
    3. polupati: potolči okna
    4. pokucati: potolči po bobnu
    5. pobiti, pobijediti, pobediti: potolči tekmeca, nasprotnika
    6. razbiti: potolči kepe na njivi
    II. potolči se izobijati se, ozlijediti (-zle-) se, povrijediti (-vred-) se: pri nesreči se je precej potolkel
  • natúći natúćēm, oni natúkū, natúci, natúkoh nȁtūče, nàtūkao natúkla, natúčena -ena
    I.
    1. natolči
    2. potolči, pobiti, nastreliti: lovci su natukli masu ptica, jelena i koza
    3. potisniti, natakniti, dati na glavo: natući šešir na glavu; natući šešir na oči
    4. napolniti, natrcati
    5. obtolči: natući ruku
    6. nabiti, natepsti
    II. natući se
    1. natolči se
    2. ekspr. najesti se in napiti: nisam se ja natukla kruha i vina
  • otúći otúčēm
    1. otolči, obtolči: otući kukuruze, lan
    2. potolči, stolči: grad je sve otukao do korijena, do korena
  • pòbiti pȍbijēm
    I.
    1. zabiti: pobiti kolac u zemlju
    2. pobiti, potolči, pomoriti: pobiti sve neprijatelje
    3. pobiti: grad je pobio polja
    4. ovreči: pobiti kriva mišljenja
    5. znižati: pobiti cijene
    6. poklepati mlinski kamen
    II. pobiti se pobiti se: pobiti se oko nasljedstva pobiti se, zravsati se zaradi dediščine; pobiti se s pameću skregati se s pametjo
  • pomlátiti pòmlātīm pobiti, potolči: grad je pomlatio polja
  • pòtucati -ām
    1. potolči: potucati sav kamen
    2. pobiti: potucati sve vaške
  • potúći potúčēm, potúci, potúkoh pȍtūče, pòtūkao potúkla potolči, pobiti: potući neprijatelja; potući se uskršnjim jajima
  • izotúcati izòtūcām potolči si: izotucao je koljena
  • ugrúhati ùgrūhām, ugrúvati ùgrūvām
    I.
    1. zbiti, stolči: sav sam kao ugruvan; ljudi su me jako i izgazili i ugruvali
    2. nabiti: ugruhati metak u cijev
    II. ugruhati se
    1. potolči se: pao je na leda i dobro se ugruvao
    2. pretrpeti neuspeh, nasesti
  • nòga ž, daj. nȍzi, tož. nȍgu, mn. nȍge, rod. nȍgū in (redko) nógā
    1. noga: boli me noga; stati na vlastite -e; podmetnuti kome -u, gubiti tlo pod nogama; pasti kome pred -e; od malih nogu; stajati jednom -om u grobu; noga od kreveta
    2. vznožje: noga brda, planine
    3. dial. čevelj (kot dolžinska mera): skoči sedam noga i po muške pedi
    4. potući neprijatelja do nogu popolnoma potolči sovražnika
Število zadetkov: 10