Franja

Zadetki iskanja

  • pògnati -ām in pòženēm pognati, pognati v beg: pognao je konje skokce u svoj stan; napadnu Mlečići s jedne, a Srbi i Hrvati s druge strane i poženu Turke do Bušata; zalajaše psi i pognaše se preko brijega
  • pognáti -žênem, poženi -ite, pognal -ala
    I.
    1. potjerati, natjerati (-ter-): pognati živino na pašo; pognati konja v dir; pognati koga na cesto, iz hiše, od hiše
    2. najuriti: pognati koga iz službe
    3. prolistati: drevje je že pognalo listje
    4. propupčati, propupati, propupiti: drevo je pognalo popke
    5. proklijati, nići: trava je pognala
    6. pustiti korijenje, korenje: pognati korenine
    7. izbiti: pognati nove poganjke
    8. potjerati, pokrenuti: pognati motor
    9. potrošiti, proćerdati: v gostilni pognati ves denar; po grlu pognati
    zapiti
    II. pognati se
    1. vinuti se, popeti se: pognati se na konja
    2. zauzeti se: pognati se za koga
    3. skočiti: riba se je pognala il vode
    4. jurnuti za kim, pojuriti za kim: pognati se za kom
  • hȁjknuti -nēm pognati: hajknuti zvjerad iz planine
  • ispíriti ìspīrīm
    1. izpihati: ispiriti mlaz dima; vjetar je ispirio prašinu
    2. ekspr. pognati: kralj je ispirio ministre s njihovih položaja
  • ìstjerati -ām (ijek.), ìsterati -ām (ek.)
    1. izgnati, pognati: istjerati koga iz kuće; istjerati komu bubice, mušice iz glave
    2. segnati: istjerati stoku na pašu
    3. izbiti: istjerati komu jogunstvo iz glave
    4. spoditi: istjerati divljač da iziđe na čistinu
    5. izsiliti: istjerati komu suze na oči
    6. pognati: žito je istjeralo klasje
    7. dobiti, zaslužiti: dobro je ako na tom poslu istjeraš šezdeset dinara na dan
    8. narediti: tek što su kopači istjerali po dva reda u vinogradu
    9. istjerati svjetlace na oči udariti po glavi, da vidiš zvezde
  • ìsturiti -īm
    I.
    1. naprej poriniti, naprej pomakniti: nemoj da isturiš trbuh, isturi prsa
    2. izobesiti: isturiti zastavu na ulicu
    3. postaviti na vidno mesto: isturiti straže
    4. izstreliti: isturiti pušku
    5. pognati, vreči iz: tuđa zemlja isturiće stranca
    6. isturiti riječ spregovoriti
    II. isturiti se
    1. pokazati se, pojaviti se: u po toga krvavoga jada isturi se delija neznana
    2. pomakniti se: isturiti se naprijed, napred
  • izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
    I.
    1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
    2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
    3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
    4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
    5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
    6. ustreliti: izbaciti pušku
    7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
    8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
    9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
    10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
    11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
    12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
    13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
    14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
    15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
    16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
    17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
    II. izbaciti se
    1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
    2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti
  • ìzbiti ȉzbijēm, vel. ìzbīj; izbìjen -èna
    1. izbiti: izbiti klin s klinom; izbiti komu što iz glave; izbiti komu nož iz ruke, komu oko; izbiti dance na buretu
    2. odbiti: časovnik izbi dvanaest
    3. pretepsti: izbiti koga na mrtvo ime
    4. spinjiti: izbiti vrhnje, pavlaku
    5. pristužiti: izbiti štogod na nadnici, na radu
    6. izbiti, pridobiti korist: iz mutne situacije izbiti svoju korist
    7. vreči: izbiti koga iz sedla
    8. izbruhniti, začeti se: izbila je kuga, revolucija
    9. pognati: izbilo je lišće; izbila je trava
    10. predreti: djetetu su izbili zubi
    11. priti, privreti na dan: izbila je voda; izbila je istina
    12. priti, prebiti se: oko podne izbili smo na planinski greben
  • ìzniknuti -nēm
    1. vznikniti: sjeme, seme je izniklo
    2. pognati: drveće je izniklo izmedu kamenja
    3. zrasti: izniklo je dijete kao zlatna jabuka; Jugoslovenska armija iznikla je iz naroda
  • izvretènati -ām pognati: izvretenao luk
  • ìzvrgnuti -nēm
    I.
    1. izvreči
    2. izstreliti: izvrgnuti pušku
    3. rešiti: onda te Miloš iz turskoga iga izvrgao
    4. izpostaviti: izvrgnuti koga opasnosti; ti ćeš ruglu izvrgnuti moje ime
    5. pognati: zemlja je izvrgla travu
    6. sprevreči: ali im se nekako nije dalo da ga izvrgnu u šalu i peckanje
    II. izvrgnuti se
    1. izpostaviti se: izvrgnuti se ruglu, opasnosti
    2. sprevreči se: u što se izvrgla naša ljubav
    3. izpriditi se: strast će se izvrgnuti na nesreću
    4. zviti se, zvežiti se: drvo se izvrglo
    5. nastati, izcimiti se: bojim se da se otuda ne izvrgne kakva buna
  • krénuti krênēm, vel. kréni, krénuh krénu in krȅtoh krȅte, krênut -a
    I.
    1. kreniti, premakniti: krenuti ladu, vojsku, brod
    2. pognati: krenuti divljač
    3. razgibati: vjetar krenu granje
    4. kreniti: krenuti s puta
    5. kreniti, napotiti se: krenuti kući, u boj
    6. napotiti: krenuti zemlju u borbu za oslobodenje
    7. ganiti: u grudima krene im srca svima
    8. premakniti se: a sada ni da kreneš
    9. začeti se premikati: posao je krenuo; led je krenuo
    10. krenuti vjerom prelomiti besedo
    11. krenuti vratom komu zaviti komu vrat; krenuti umom zblazneti; krenulo je vino mošt je začel vreti; krenulo je tijesto, testo testo je začelo shajati, testo shaja
    II. krenuti se premakniti se, odriniti, pomakniti se naprej: noćas se krenuo led na rijeci, na reci; krenuli smo se na put oko šest časova
  • nàgnati nàgnām
    I.
    1. nagnati: nagnaj sluge u vrt
    2. pognati: nagnati stravu u srce
    3. prisiliti: ti su me razlozi nagnali da priznam
    4. napeljati na: sreća me nagna na jednoga Dobroćanina
    II. nagnati se
    1. pognati se: nagna se junak na junaka; sve se veselo uz brdo nagnalo
    2. znajti se, biti: ko se nije nagnao na Cetinju, neka ustaje na noge junačke
  • nàjahati -šēm
    I.
    1. jahajoč naleteti na, zadeti ob: najahali su na vuka
    2. prekriti: sante najašu jedna na drugu
    3. pognati: najahati konja
    4. napasti, vztrajno zahtevati kaj od koga
    5. najahati kome za vrat sesti komu za vrat
    II. najahati se najahati se, najezditi se
  • nàtisnuti -nēm
    I.
    1. pritisniti, navaliti: pazi kako su natisli, kukala im majka!
    2. pognati: natisnuti konja z kim
    3. poriniti, spustiti v morje: natisnuti lađu na more
    4. pritisniti: natisnuli mu trnovu krnnu na glavu
    5. natisniti: natisnuti knjigu
    II. natisnuti se
    1. pognati se: za njim se natisne pet žandara
    2. nagnesti se: svijet se natisne oko njega
    3. vsiliti se: natisnu mu se misao
  • nàtjerati -ām (ijek.), nàterati -ām (ek.)
    1. napoditi, nagnati: natjerati konja u rijeku
    2. pognati: natjerati komu rumen u lice
    3. prisiliti: natjerati koga na poslušnost
    4. izvabiti: natjerati komu suze na oči
    5. zvišati: natjerati cijenu robi
    6. spraviti, pripraviti: natjerati koga u škripac
  • nȉknuti -nēm, nȉknuh nȉknū in nȉkoh nȉče, nȉkao nȉkla
    1. vzkaliti, vzkliti, nikniti, pognati, zrasti: biljka je nikla iz zemlje; brzo će niknuti stručak kupusa; nikla je zamisao; Andrić je nikao iz Bosne
    2. nastati: niknuće zora rujna; nikle su nove navike
  • òbrušiti -īm
    I.
    1. vreči, pognati: neprijatelj je obrušio na nas svu svoju silu
    2. podreti: obrušiti plafon hale
    II. obrušiti se vreči se, pognati se, usuti se: na nas se sada obrušiše sve slobodne neprijateljske baterije
  • òpučiti -īm
    I.
    1. napočiti: a kod zora opučila jasna
    2. zbežati: opuči ona pred njim, a on za njom
    3. pognati: opučiti konja
    4. zlomiti: opučiti komu kosti, rebra
    5. odtrgati: opučiti direk od čardaka
    II. opučiti se
    1. odpreti se: opučila se rana koja je bila zarasla
    2. odtrgati se: opučila se stijena sa bedema
  • òtisnuti -nēm
    I.
    1. odtisniti, natisniti: otisnuti knjigu
    2. odriniti: otisnuti što niz brdo
    3. pognati: otisnuti konja
    4. odriniti, oditi: on otište u Kotare ravne
    II. otisnuti se
    1. odriniti: on se otisnuo na put
    2. utrgati se: otisnula se stijena od brda
    3. odriniti, odmakniti se: lada se otisnula od obale
    4. pognati se za kom: otisnuti se za kim