Franja

plȁmēn -ena m, mest. u plamènu
1. plamen: biti u -u; gorjeti, goreti -om; oči dječice sve su uperene u žute plamenove
2. ogenj: udari mu plamen u obraze; plamen ljubavi

plȁmen -a -o
1. plameneč: -a ljubav
2. plamenast: plamen mač; -a peć teh. plamenska peč, plamenovka

plámen -éna m plamen: plamen je švignil kvišku
plamen buknu, izbi uvis; plamen veselo plapola v peči
plamen veselo bukti u peći; plamen šviga iz peči
plamen suklja iz peći; streha je v -ih
krov gori; acetilenski, butanov plamen

plámen -a -o plamen, ognjen, vatren

zúbelj -blja m plamen: zubelj liže ob steni

síkav -a -o
1. siktav, šištav
2. sikav plamen ližući plamen

nàdnijeti nadnèsēm (ijek.), nàdnēti nadnèsēm (ek.)
I.
1. vzdigniti nad: gotovo nesvjesno nadnijela je nad plamen i ona svoje ruke skoraj nezavedno je podržala tudi ona svoje roke nad plamen
2. sve je kolo strukom svojim nadnijela njena visoka postava se je videla izmed vseh plesalcev
II. nadnijeti se
1. nagniti se nad kaj: nadnijeti se nad bunar, nad knjigu
2. biti višje: mi smo se na jednom brijegu u planini nadnijeli nad turski šanac bili smo nad turškim okopom

plâm m gl. plamen

tùtnjiti -ī bobneti, grmeti: iz vinograda čuje se kako tutnje prangije; u dvorištu tutnji kolo na dvorišču se hrupno vije kólo; u peći bučno tutnji vatra v peči bučno plapola plamen