-
ozmérjati -am izgrditi, ispsovati, izružiti: ozmerjati koga s hudimi besedami
-
iskòriti ìskorīm ošteti, pograjati, ozmerjati: majka je iskorila dijete
-
ìskrpiti -īm
1. zakrpati: iskrpljen kaput
2. ekspr. ošteti, ozmerjati: iskrpiti koga
-
isperùšati -ām
1. oskubsti: isperušati kokoš
2. ekspr. ošteti, ozmerjati: isperušati koga
-
ispopòvati ispòpujēm ozmerjati, ošteti (kot pop) koga: on mi neki dan dobro ispopovao
-
ispsòvati ìspsujēm izpsovati, ozmerjati, ošteti
-
ìzbručiti -īm ošteti, ozmerjati: izbruči jedna žena drugu na pasji opanak
-
izbrúsiti ìzbrūsīm
I.
1. zbrusiti, nabrusiti: izbrusiti sjekiru
2. dognati: izbrusiti svoj jezik
3. ošteti, ozmerjati: izbrusiti koga
II. izbrusiti se
1. zbrusiti se, ugladiti se, olikati se: po onim kloštrima nije mogla bolje da se izbrusi
2. izostriti se: kada čovjek oduševljeno služi svojoj domovini, izbrusi mu se ne samo um nego i vid
-
izgŕditi ìzgr̄dīm
1. ozmerjati, ošteti: izgrditi učenika jer neće da uči; izgrditi na mrtvo ime = izgrditi na pasja kola, na pasje obojke, na pasja preskakala, na pasja usta hudo ozmerjati, ošteti
2. ogrditi: mać ti izgrdi rda; boginje su joj izgrdile lice
-
izrúžiti ìzrūžīm ozmerjati: izružiti koga zbog čega, zbog koga
-
izvíkati ìzvīčēm, izvíči, ìzvīkān -a
I.
1. zaklicati: nisam čuo što je on izvikao
2. izklicati, razglasiti: izvikati Miloša za gospodara
3. oznaniti: zaptije su izvikale trnjenje ognjišta nočni čuvaji so oznanili, naj se pogasijo ognjišča
4. s kričanjem doseči: toliko si vikao, pa nisi ništa izvikao
5. spraviti na slab glas: izvikati djevojku
6. ošteti, ozmerjati
II. izvikati se
1. izkričati se: izvikao se, pa je sad miran
2. izkričati se na koga
3. priti na slab glas: izvikati se rdavim vladanjem
-
nagŕditi nàgr̄dīm
I.
1. nagrditi, nakaziti: nagrditi lice
2. ozmerjati: nagrdio ga je pijanicom
3. osramotiti: nagrditi koga pred svijetom
4. uničiti: žita će biti, ako ga skakavac ne nagrdi
II. nagrditi se
1. nakaziti se
2. osramotiti se
3. ekspr. naužiti se zmerjanja: ala sam ga se nagrdio!
-
narúžiti nàrūžīm
I.
1. iznakaziti, pohabiti: svoje tijelo ja ću žaračem da naružim
2. ošteti, ozmerjati: naružiti spletkaruše
II. naružiti se
1. pohabiti se
2. nagrditi se, grd postati: naruži se zemlja
3. ekspr. naozmerjati se: napripovijedao se svojih pripovijesti, naružio vlastelina, nahvalio pokojne ekscelencije
-
nasapùnati -ām, nasapúniti -sàpūnīm
I.
1. namiliti: nasapunati lice, ruke
2. ekspr. namiliti, ozmerjati: dobro ga je nasapunao
II. nasapunati se namiliti se
-
nàtrti nàtarēm, nȁtrēm
1. natreti: natrti ruku uljem, natrti bolna krsta octom, rakijom
2. nastrgati, naribati: natrti na trenici sira
3. ekspr. ošteti, ozmerjati koga: natrti kome nos
-
okrèsati òkrešēm
1. oklestiti: okresati granje sa drveća, sa drveta
2. obtesati: okresati drvo
3. oklesati: okresati kamen
4. sprožiti: okresati pušku
5. utrniti: okresati svijeću
6. ekspr. ozmerjati, ošteti, opsovati: koga; okresati komu istinu u brk zabrusiti komu resnico v obraz
-
okr̀hati -ām
1. okrniti: tu je bilo i okrhanih posuda
2. ekspr. opsovati, ozmerjati: on meni okrha sveca, a ja njega šakom
-
opsòvati òpsujēm opsovati, ozmerjati
-
pogŕditi pògr̄dīm
1. ozmerjati: pogrditi koga ružnim riječima
2. osramotiti
3. onečastiti
-
porúžiti pòrūžīm ošteti, opsovati, ozmerjati, osramotiti