-
ôs ôsa m, mn. ȍsovi in ȏsi, rod. mn. ȍsōvā gl. osa: polovina ploda šuplja, izgrizli ga iznutra osi; svega su me osovi na tavanu izujedali vsega so me ose na podstrešju opikale
-
ôs ôsi ž, mest. na ósi os: Zemljina os; rotaciona, optička, nebeska os; točak se vrti oko -i; kolima je pukla os
-
ós osi ž os, osa, osovina: abscisna, ordinatna os; prednja, zadnja os; zemljina os
-
osína ž os (m): osina pri pšeničnem, ječmenoklasu; vse ga srbi od prahu in osin
sve ga svrbi od prašine i osja (zbir. im. od os)
-
osòvina ž os: ležaj, nagib, kut -e; uljem podmazati ležište -e; narodi u Austro-Ugarskoj tražili su van njenih granica svoju političku -u; osovina Rim-Berlin žalosne uspomene
-
résa ž
1. os, zbir. mn. osje: poln bodečih res; žitna resa
2. resa, rojta, kita: prt z -ami
-
resína ž os, dugačak os: -e na rženem klasu
-
dlánčnica ž os metacarpi, dlanska kost
-
ȅno kazalni členek za 3. os. lej: eno i njegove majke!
-
ȅto kazalni členek za 2. os. lej: evo mene, a, eto vam rata s Turcima
-
ȅvo kazalni členek za 1. os. lej: evo, istinu ću kazati; evo sunca i pred naša vrata; evo moje glave prisegam pri svoji glavi; evo moje ruke trdim z vso zanesljivostjo
-
grebènjača ž, anat. osramna kost, os pubis
-
hrìdica ž
1. skalica, čer
2. anat. skalnica (kost), os petrosum
-
medčeljústnica ž os incisivum
-
nártnica ž os metatarsi, kost u naplatu, u ljesici (les-)
-
pàprica ž
1. bot. Venerini lasci
2. os gornjega mlinskega kamna
3. cev, po kateri doteka zrnje na mlinski kamen
-
prekònosica ž anat. nósnica, os nasale
-
prȅponica ž, prepònjača ž anat. sramna kost, os pubis
-
redníca ž ordinata, okomita os u koordinatama
-
résica ž
1. malen os: resica pšeničnega klasa
2. resa, rojta, kita: okrasiti z -ami
3. mn. resice
navodni znaci: beseda, stavek v -ah