obúp m očaj, očajanje: loteva se ga obup
obuzima, spopada ga očaj; pije iz -a
ȍčāj m, mest. u očáju obup: natjerati koga u očaj, u -u učiniti samoubistvo
očajánje s obup: učiniti nešto iz -a; doći u očajanje, to me je bacilo u očajanje; dovesti koga do -a
očájnōst ž obup, obupnost: prije nego očajnost njime preovlada