Franja

nàstaviti -īm
I.
1. nadaljevati: nastaviti utakmicu, roman; nastaviti govor iznošenjem pojedinosti
2. nastaviti: na ovaj komadić nastavićemo još jedan komadić
3. pristaviti: nastaviti jelo na vatru
4. postaviti: nastaviti pod lipom kameni sto
II. nastaviti se
1. nadaljevati se
2. opreti se, nasloniti se: na koga da se nastavimo

nastáviti -m
I.
1. namjestiti (-mest-), postaviti, zaposliti: nastaviti strojepisko
2. nastaviti, produžiti: nastaviti začeti pogovor; nastaviti pot
3. podmetnuti: nastavi roko, da ti dam denar; nastaviti ustnice za poljub
4. metnuti, staviti: nastaviti kozarec na usta
5. prisloniti, staviti: nastaviti uho na vrata
6. krišom što staviti, podmetnuti, podvaliti: nastaviti komu nogo, bombo
7. razapeti: nastaviti zanke
8. namjestiti, podesiti: nastaviti zavore, luči pri avtu
9. odrediti, postaviti: nastaviti ceno
10. udariti slavinu u bačvu, u bure: nastaviti sod
II. nastaviti se
1. namjerno izići na istaknuto mjesto: prav nastavila se mu je
2. eksponirati se, eksponovati se, izložiti se: nastaviti se soncu; ta se mu je nastavila
namjerno (-mer-) ga je zavela

nàčēti nȁčnēm
1. načeti: načeti jabuku, hljebac, ušteđevinu, vreću brašna; starost ga je načela
2. začeti: načeo je govoriti o svojim nedaćama
3. nastaviti: načeti bure, bačvu
4. načeti, razdevičiti: načeo je poneku djevicu
5. načela ga je bolest začel je bolehati, zdeluje ga bolezen

namàknuti nàmaknēm, namàknuh nàmaknū in namàkoh nȁmače, namàknuo namàknula in namàkao namàkla
I.
1. natakniti: namaknuti uzdu, zamku, omču, koga na kolac, šešir na glavu, prsten na prst, neprijatelja na koplje
2. pomakniti: namaknuti kapu na čelo
3. dobiti, preskrbeti: bolje hrane treba joj namaknuti, ona je bolesna
4. pripraviti: poša mu je već namakla večeru
5. pripeljati: silan aga namaknu gojne vole i dželate
6. nastaviti: ako te udari po lijevom obrazu, ma ti mu namakni desni
7. sezidati, zgraditi: namaknuti most
8. pridobiti: namaknuti silno imanje, krupne pare, silan novac
II. namaknuti se priplavati nad: naoblači se i oblak se nad grad namaknuo

nàmjestiti -īm (ijek.), nàmestiti -īm (ek.)
I.
1. postaviti: namjestiti stolice oko stola; namjestiti stražu
2. nastaviti: namjestiti činovnika, zasjedu, klopku
3. vdeti: namjestiti pero u držaljicu
4. pristaviti: namjestiti ljestve o zid
5. vstaviti: namjestiti zub, protezu
6. postlati: namjestiti krevet
7. uravnati: namjestiti slomljenu nogu
8. pospraviti: namjestiti sobu
9. urediti: namjestiti kosu, odijelo
10. opremiti: namjestiti stan, sobu
11. pogrniti: namjestiti sto, stol
12. poravnati: namjestiti jastuk
13. popraviti: namjestiti sto, stol koji slabo stoji
14. namjestiti kome rebra ekspr. pretipati komu rebra, pretepsti koga
II. namjestiti se
1. postaviti se
2. urediti se
3. nališpati se
4. namestiti se

ponàmjestiti -īm (ijek.), ponàmestiti -īm (ek.)
1. po vrsti postaviti: ponamjestiti stolice u dvorani
2. nastaviti: ponamjestiti ljude na radna mjesta
3. postlati: ponamjestiti krevete
4. pospraviti: ponamjestiti sve sobe
5. pogrniti: ponamjestiti sve stolove

pònijeti ponèsēm, pònijeh pȍnije, pȍnio pȍnijela, pȍnijet in ponèsen -èna (ijek.), pònēti ponèsēm, pònēh pȍnē, pȍneo pȍnela, pȍnēt in ponèsen -èna (ek.)
I.
1. ponesti: ponijeti što sobom u grob; nemojte me ovdje ostavljati, ponesite me pravo kući; čovjek ponese kišobran kad je oblačno; idimo kuda nas ponesu noge
2. odnesti: ponesi to odavde
3. malo nesti, ponesti: ponio sam, pa stao i opet ponio
4. zanositi: tko bi nju, koja je ponijela, umiriti mogao; ona oseti da je ponela
5. nastaviti: ponijeti čašu
6. obroditi: godina je dobro ponijela; vinogradi nisu ove godine ponijeli
7. začeti nositi: već je od četrnaeste godine ponio naočare
8. dobiti: od neprijatelja je ponio nekoliko rana
9. prevzeti: omladina koja je imala da ponese veliku ideju socijalizma odlučno se zalagala za svoje ideale
10. zanesti: neobično jako čuvstvo ponese i starca
11. ponijeti glavu na pazar ponesti glavo na prodaj; davo ga ponio, poneo naj ga vrag odnese
II. ponijeti se
1. prevzeti se: o dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi
2. sporeči se s kom: ponijeti se s kim
3. iztegniti se: dječak se ponio za grozdom što je bio na vrtoglavom vršku
4. ekspr. zavrteti se: uhvatili se parovi i ponijeli se po sobi
5. obnesti se: u ovoj varošici naše jedinice su se dobro ponele

pòstaviti -īm
I.
1. postaviti: postaviti što na svoje mjesto; postaviti mašinu, stroj; postaviti sebi za cilj; postaviti načelo; postaviti čete u bojni red; postavimo da to nije tako recimo, da to ni tako
2. podstaviti, podložiti: postaviti odijelo vatom, krznom
3. dati: postaviti kapu na glavu
4. pogrniti: postaviti sto
5. postaviti jed na mizo: postaviti gostu jelo
6. določiti: postaviti granicu
7. posaditi: postaviti gosta na stolicu
8. obložiti: postaviti korice od knjige zlatom i srebrom
9. namestiti, nastaviti: postaviti suca, sudiju, stražu
10. odrediti, določiti: postaviti globu, carinu
11. zastaviti: postaviti komu pitanje
12. napraviti, narediti: postaviti zulum, nešto za zakon
II. postaviti se
1. postaviti se: postaviti se u red
2. izročiti se, vdati se: što si se hudoj volji postavio
3. postaviti se: to će se sprovesti, pa makar se svijet na glavu postavio

povzéti -vzámem, povzemi -ite, povzel -a
1. ukratko, sažeto ponoviti, rekapitulirati, rezimirati: povzeti vsebino pisma
2. ukratko opisati: tajnik je povzel dosedanje rezultate dela
3. razabrati, razumjeti: iz tega sem povzel, da se je doslej dobro delalo
4. nastaviti: sin je povzel, kjer je oče nehal; povzel je prej začeto pripovedovanje
5. ustanoviti: iz njenih besed je povzel, da je vdova
6. prihvatiti riječ, reč: povzeti besedo

prìniknuti (prìniči) -nēm prinesti, nastaviti: priniknuti čašu k ustima

prislòniti prìslonīm
I.
1. prisloniti: prisloniti ljestve uza zid
2. nasloniti: djevojka mirno prisloni glavu na njegove prsi
3. nastaviti: sjekira je već prislonjena ka korijenu drveta
4. pripreti: prisloniti vrata
5. ekspr. primazati: prisloniti komu priušak
II. prisloniti se prisloniti se

proklàsati -ā narediti, nastaviti, pognati klasje

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ukòsiti ùkosīm (se) po strani, poševno (se) postaviti, držati, nastaviti: ukositi glavu, dlijeto

zàmjestiti -īm (ijek.), zàmestiti -īm (ek.)
1. nastaviti: izbavi me iz mreže koju mi tajno zamjestiše
2. izmakniti: zamjestiti štap u igri

òsluhnuti -nēm posluhniti, prisluhniti, nastaviti uho: činilo mi se da je netko govorio, stadoh, osluhnuh, da, istina je

òslušnuti -nēm prisluhniti, nastaviti uho

poćúliti pòćūlīm nastaviti ušesa: konji poćulili uši pa zaigravaju

ušćúliti ùšćūlīm nastaviti ušesa, striči z ušesi: ušćuliti uši

zatúljiti zàtūljīm nastaviti past pred lisičino